Polako nestaje i zadnja tuga
Kojom si vladao.
Okovana robinja gleda licem u dan
I osljepljuje
Njezina je sloboda
Obajsana istim okovima
Gotovo desetljetne tamnice,
O čemu je sanjala?
Tko zna, možda smo stvoreni
Da čeznemo za vlastitim krvnicima?
I tko zna,
Što je istinska sloboda,
Kakva je okusa?
Pijemo li s istoga izvora
Omrznutu vodu što gasi sve strasti.
A što jojsad preostaje nego
Leći i sanjati one iste obasjane snove.
Post je objavljen 01.02.2019. u 22:32 sati.