Bottom seeking Top

Jason mi se javio. Pita kako je bilo na odmoru. Želi me vidjeti. Odgovorio sam mu da se mom boyfriendu to ne bi svidjelo. Nakon razgovora pao mi je na pamet članak koji je Monty Pythonovac Eric Idle napisao na molbu magazina Men's Health. Članak je na temu kako se život mijenja u šesdesetima. Evo nekih isječaka.

"Jedina korisna stvar starenja jest da možeš legitimno zaboraviti svačije ime. To obično ljude naljuti. Počeo sam to raditi namjerno čak i kad znam nečije ime, zato što se oni tako divno naljute. "Ovo je Colin Powel", kažem predstavljajući nekome Mikea Nicholsa. On to mrzi. "I znate njegovu ženu, Madonnu", dodajem ja upoznavajući Diane Sawyer. Ona se smješka, ali znam da me želi ubiti. To su mala zadovoljstva, ali mora se od nečega živjeti.

"Naravno, nemam pojma tko su većina ljudi oko mene. Neki dan na nekom okupljanju pitao sam sjedokosog čovjeka sa svinjskim očima što radi ovih dana. "Još sam predsjednik", odgovorio je.

"Moja žena mi ne dopušta da spavam ni sa jednom od polugolih djevojaka iz zbora moje nove predstave Spamalot. Kad joj pokušam objasniti da to neće ništa značiti, da će djevojke jedva primijetiti, da će trajati samo trenutak, i da doktori inzistiraju da je bilo kakva seksualna aktivnost poželjna kod osoba starijih od 60 godina, ona mi uputi pogled koji je Hitler uputio Poljskoj. Onda se moram pretvarati da sam se samo šalio. Sad znate tko upravlja mojim životom. Ona također upravlja i novcima. Imamo dogovor 50-50: ja zaradim, ona potroši. Ali ipak je volim. Kako god da se zvala."