Bottom seeking Top

Primjer prvi: "Katolička škola Sv. Ivana, poštujući svoju misiju da svjedoči Kristovu ljubav svim ljudima, prihvaća učenike svake rase, boje kože, nacionalne ili etničke pripadnosti. Diskriminacija na osnovi rase, boje kože, nacionalne ili etničke pripadnosti, starosti, spola, ili hendikepiranosti je isključena u administraciji, obrazovnom programu, stipendijskom programu, i svim ostalim programima škole."

Odmah ispod toga, pravilnik škole donosi listu prioriteta prilikom primanja učenika. Na vrhu su naravno župljani, zatim vjernici iz drugih župa, itd. a na dnu liste ne-katolici. Nevjernici također mogu upisati svoju djecu u ovu školu, što puno njih i čini zbog vrlo kvalitetnog programa. Njihova djeca ne pohađaju izvanškolske crkvene aktivnosti, a školarina im je veća kojih 30% nego katolicima koji idu u crkvu i na druge načine sudjeluju u župskim aktivnostima i pomažu župu. Župnik odlučuje na osnovu participacije svake obitelji da li su kvalificirani za niži ili viši stupanj školarine.

Dakle, očita diskriminacija na osnovu religijske pripadnosti. Može li im to itko zamjeriti? Teško. Pripadnici drugih religija vjerovatno neće imati interesa svoju djecu slati tamo. A dva stupnja školarine se mogu opravdati time što vjernici pomažu župu dobrovoljnim prilozima. Ako nitko nije povrijeđen ovim pravilnikom, onda problema nema.

Primjer drugi: Korporacija Daimler-Chrysler na lokalnom kampusu u Kokomo u Indiani misli da njihovi radnici trebaju podržavati proizvode kompanije. Uveli su novi pravilnik prema kojemu je 80% parkirališta za zaposlenike rezervirano za Chryslerova vozila, a zaposlenici koji voze automobile drugih proizvođača moraju parkirati na udaljenim krajevima parkirališta. Vozilo tuđe marke koje se parkira na nepredviđenom mjestu bit će odvučeno o trošku vlasnika. Menadžment je siguran da novi pravilnik podržava velika većina zaposlenika. Bill Parks, koji radi za njih već devet godina i vozi Pontiac, smatra novi pravilnik jednom vrstom zlostavljanja i diskriminacije. Bill kaže da u kompaniji imaju puno većih problema koje treba rješavati osim toga gdje će tko parkirati svoje vozilo.

U mojoj firmi svi zaposlenici koje znam koriste proizvode naše kompanije. To je stvar ponosa, jer se na proizvode konkurencije gleda sa prezirom i smatra ih se inferiornima. Siguran sam da ima zaposlenika koji kod kuće koriste proizvode konkurencije, ali o tome sigurno ne žele pričati na poslu. Srećom, naši proizvodi se ne voze pa da svatko može vidjeti tko što koristi. Međutim, kad bi kojim slučajem moja kompanija donijela pravilnik poput ovog Chryslerovog, to bi me jako povrijedilo i mislim da bih počeo koristiti proizvode konkurencije iz inata.