Bottom seeking Top

Često razmišljam o budućnosti. Što je ispred nas? Moja sadašnja situacija mi izgleda bezizlazna. Imam obitelj, a zaljubljen sam u Micka. Moram biti dobar otac svojoj djeci, a želio bih živjeti s Mickom. Rastrgan sam između ovih suprotnih težnji koje je naizgled nemoguće istovremeno ostvariti. Ili nije?

Dvije solucije mi se trenutno vrte po glavi. U prvoj, moja obitelj se vraća u HR i živi s djedom i bakom (koji stalno plaču da se vratimo). Ja nađem posao u susjednom gradu, te živim s Mickom tokom tjedna, a preko vikenda smo s djecom. S obzirom da smo u Hrvatskoj, na ovaj način čak možemo nastaviti živjeti u closetu. U drugoj soluciji Mick dolazi u Californiju i kupuje stan u blizini. Opet živimo zajedno, a moja djeca su blizu. U oba slučaja, moja žena koja sada ne želi zamisliti da pronađe drugog muškarca za sebe, ima otvorenu opciju da tako nešto napravi.

Teško ostvarivo? Besmisleno? Fabian mi je uvijek govorio: you can’t have your cake and eat it too. Ne mogu živjeti dva života istovremeno. Priznajem da su to samo snovi, budućnost koja danas izgleda nedostižno. Toliko prepreka postoji u njezinu ostvarenju. I ja i Mick imamo uspješne karijere kojih bi se teško odrekli. I ja i on smo se navikli na sredine u kojima živimo i u kojima imamo prijatelje i/ili rodbinu.

Prije me je jako pogađalo to što nisam odmah mogao ostvariti svoje težnje i svoje snove. Ali više ne. Shvatio sam da za sve treba vremena. Treba pustiti da stvari idu svojim tokom, ne brinuti se previše za budućnost, nego se fokusirati na danas. Uživati u malim stvarima. Shvatiti koliko sam sretan što imam prekrasnu djecu i prekrasnog dečka koji me voli. I have to learn to stop and smell the roses. Život postaje puno ljepši kad ga realnije sagledamo, umjesto da samo patimo za idućom stvari koja nam nedostaje.

To ne znači potpuno prestati misliti na budućnost. Treba imati planove i snove. Nešto čemu se možemo veseliti i za čim možemo žudjeti. Ali ne smijem dozvoliti da me to zabrinjava i čini depresivnim. Dakle, da ponovim...