Bottom seeking Top

Još odavno sam htio pogledati ovaj film. Hvala, nebby, što si me podsjetio. Danas sam ga konačno posudio i pogledao. Odlična melodrama. Julianne Moore i Dennis Quaid žive savršeni bračni život. Sve je bajkovito, dvoje djece, prekrasna kuća, odličan posao, zabave s prijateljima, odmori na Floridi,... i onda se sve počne urušavati. Julianne je predivna kao domaćica koja pokušava sačuvati svoju obitelj i pronaći svoju sreću, međutim, nemoćna je protiv sila koje su se urotile protiv nje. Muževa homoseksualnost, a zatim netrpeljivost društva prema međurasnim vezama u malom konzervativnom gradiću pedesetih godina jednostavno se ne može prevladati. Iako se doima krhka, Julianne pokazuje izvanrednu snagu i prihvaća realnost sa herojskom staloženošću dok joj se srce lomi. Zadnja scena u kojoj žuri na kolodvor ispratiti svoju nesuđenu ljubav je nezaboravna. Posljednji pogled... korak naprijed... sirena da vlak kreće... smiješak bez riječi... slabašno mahanje rukom, jer oboje znaju da se nikad više neće vidjeti... i onda – smiren povratak svakodnevnici. A što se dešava u srcu, to se izvana ne vidi. Čitava scena se odvija bez ijedne suze. Što se nije moglo reći za mene.

Muž je ispočetka jako odlučan da se suprostavi svojim nagonima. Međutim, onda se pojavljuje netko u koga se jako zaljubi. Shrvan ženi priznaje da zaljubljen i da želi živjeti sa svojom ljubavi. A ona samo kaže: onda pretpostavljam da želiš razvod. I ode iz sobe. Hmm... ne mogu sebe zamisliti u muževoj poziciji. Kako netko može tek tako okrenuti leđa svojoj djeci i otići??? Odnos oca i djece u filmu je vrlo krut što je možda karakteristika tog razdoblja i tadašnje kulture. Možda je u takvim odnosima lakše reći zbogom? I žena u filmu isto tako prihvaća razvod bez imalo borbe. Jednostavno prihvaća svoju sudbinu i to je to.

Amerikanci se olako odlučuju na razvod i onda kad nema nekog pravog razloga. Danas te volim, sutra više ne, pojavio se netko drugi, doviđenja. Djeca ostaju s jednim ili dijele vrijeme između oba roditelja. Hrvatski mentalitet je u većini slučajeva drugačiji. Hrvati uglavnom ostaju zajedno radi djece. Čak i kad postoje jako dobri razlozi za razvod, ljudi se odlučuju da ostanu skupa. Znam više slučajeva u kojima su žene saznale za homoseksualnost partnera, i nakon toga ostale u braku žrtvujući se za obitelj. Drugu veliku tajnu hrvatskih brakova, fizičko i psihičko zlostavljanje, ne trebam ni spominjati. I toliko drugih stvari.