|

Historija BiH... ukratko...
960 : Prvo spominjanje imena "Bosna" bilo je od Constantinus Porphirogenetus u njegovom radu "De Administrando Imperio",
1154-1163 : Prvi poznati Bosanski "Ban", je bio Ban Boric;
1167-1203 : Ban Kulin,
1189 : Prijateljske veze sa gradom Dubrovnikom,
1203 : Abiuration on Bilino Polje near Zenica infront of pope's legatus Ivan de Casamaris, Ban Kulin excepted again in Catholic Church after excommunication, being a heretic, Bogumil,
1204-1214 : Ban Stjepan Kulinovic, ciji je sin bio poznat kao Ban od Usore,
1214-1254 : Ban Matej Ninoslav,
1254-1260 : Ban Prijezda I. Kotroman,
1260-1299 : Dinastijske bitke izmedju Bosnjaka i Hrvata,
1280-1287 : Ban Prijezda II. Kotromanic,
1287-1314 : Ban Stjepan I. Kotromanic,
1314-1354 : Ban Stjepan II. Kotromanic,
1354-1377 : Ban Tvrtko I. Kotromanic,
1377 : Ban Tvrtko proglasava sam sebe kraljem od Bosne, Delmacije, Srbije, itd., u manastiru Mileseva u Srbiji. Bosna je sada velika zemlja, od rijeke Save sve do Jadranskog mora, i od rijeke Drine do rijeke Une,
1377-1391 : Kralj Tvrtko I. Kotromanic,
1386 : Turski upad u Bosnu i unistavanje grada Drijeva, ali i skoro povlacenje,
1388 : Turski upad u Bosnu blizu grada Bileca, ali su bili sprijeceni od vojske vlatka Vukoslavica,
1389 : Bitka na Kosovu, Bosansko krilo krscanske armije ostalo je nepobijedjeno od Turaka, ali Bosnjaci su napustili boj nakon smrti srpskog kralja lazara,
1391-1399 : Kraljica Jelena Gruba,
1397-1410 : Kralj Stjepan Ostoja,
1410-1420 : Kralj Stjepan Ostojic,
1420-1443 : Kralj Tvrtko II Tvrtkovic,
1445 : Turci su vec okupirali neke dijelove Bosne,
1443-1461 : Kralj Sjepan Tomasz,
1461-1463 : Kralj Stjepan Tomasevic,
1463 : Bosna pada pod Tursku vlast,
1472 : Hercegovina pada pod Tursku vlast,
1528 : Madjari napravili dvije provincije u sjevernim djelovima Bosne u slucaju odbrane od Turaka 1463 god., ali su nakraj pobijedjeni 1528 godine,
1592 : Osvajanja prestaju, Bihac je zadnji grad koji pada pod Tursku vlast,
1580 : Glavni grad se premijesta iz Sarajeva u Banja Luku,
1606 : Najveci teritorijalni rang Bosne ikad,
1683 : Turci pobijedjeni na boju kod Wiena (Austrija),
1699 : Sjeverne granice Bosne potvrdjene,
1718 : Austrijanci napadaju sjevernu Bosnu,
1738 : Austrijanci izbaceni od strane Bosnjackih trupa,
1788-1791 : rat kod Dubice izmedju Bosnjaka i Austrijanaca,
1831 : Preokret za autonomsku Bosnu i protiv reformi, vodjene od strane Huseina Kapetana Gradascevica, zvanog "Zmaj od Bosne" plemic iz Gradacca,
1832 : Preokret ugusen od strane Turaka,
1860 : Reforme najzad sprovedene,
1875 : Srpska buna u Hercegovini,
1878 : Austro-ugarska Okupacija Bosne i Herzegovina, formirana kao Korpus razdvojenih u austro-ugarskoj vladavini,
1882 : Druga srpska buna, ali protiv Austrijanaca ovog puta,
1908 : Austro-ugarska aneksija Bosne i Hercegovine, koji nisu bili dogovoreni u San-Stefan pravilu,
1914 : Mladi srpski terorista Gavrilo Princip lisio je zivota Erzherzog Franz Ferdinand i njegovu trudnu zenu Sofiju, Prvi Svjetski Rat zapocinje.,
1914 : Srpske snage napadaju istocnu Bosnu,
1915 : Austro-ugarske snage okupiraju Srbiju i Beograd,
1918 : Bosna i Hercegovina postaje dio kraljevstva srba, hrvata, i slovenaca,
1929 : Bosna podijeljena na provincije, svaka formirana u cilju da ima srpsku vecinu, ne postoji kao drzava,
1941 : Bosna okupirana od strane njemackih i italijanskih snaga, poslije integrirana u "nazavisna drzavica hrvatica", poznata pod skracenicom "ndh", koja je imala fasisticki rezim,
1941-1945 : Bitke i gerilske borbe od strane Bosansko-hercegovackih partizana protiv Svaba i Italijana,
1945 : Bosna potpuno oslobodjena, i ukljucena u novu Socijalisticku Jugoslaviju kao Narodnu Republiku,
1992 : Referendum Nezavisnosti, bojkotovano od srpske strane, ali kako god, 66% od naroda glasalo je za nezavisnost,
1992 : Rat zapocet, Srbija, Crna Gora i lokalni Srbi napadaju i kolju mnostvo Bosnjaka i Hrvata,
1993 : Rat sa Hrvatima ,
1994 : Washingtonski sporazum, rat izmedju Hrvata i Bosnjaka se zaustavlja,
1995 : Nakon velikih uspjeha od strane Bosnjacke i tzv. Hrvatske armije, Dejtonski sporazum se potpisuje, Bosna dobija dva entiteta...
|
Bosnian Kingdom !!!
22.09.2004., srijeda
TRAVNIK
Kotlina između Vlašića i Vilenice, otvorena knjiga u kojoj je smješten Travnik, ima povoljnu klimu, kako kažu knjige, ali njegovi stanovnici dobro znaju koliko su "povoljni" vjetrovi koji donose dah studeni sa Vlašića i srednju godišnju temperaturu od 9.2°C! Dalje, zapisaše oni koju su mjerili, da rodno mjesto Ive Andrića možete naći na nadmorskoj visini od otprilike 550 metara i na 44°14" sjeverne geografske širine i 17°40" istočne geografske dužine, u dolini Lašve, rijeke u kojoj se nekada ispiralo zlato, a da nije travničkih ribara i savjesnih građana danas bi malo ko i znao da je riječ o rijeci....
Kao sve velike rijeke (poput Nila i Save), i Lašva nastaje od dvije "lašvice", Karaulske i Komarske, koje se spajaju u Turbetu, gdje i počinje priča o "pravoj" Lašvi, koja traje sve do ulijevanja u Bosnu! Zbog važnog geografskog položaja, dolina Lašve je uvijek bila frekventna saobraćajnica, koja prirodno spaja dolinu Bosne na istoku, sa vrbaskom dolinom na Zapadu, a tako je i danas, samo što se kvaliteta današnjih puteva ni u kom slučaju ne podudara sa stepenom važnosti određenih komunikacija!
Pod tim imenom, Travnik je prvi put spomenut 1463.godine, povodom prolaska Sultana Mehmeda Fatiha prema Jajcu, prije toga, Travnik je bio u sastavu župe Lašva, koja se po prvi put pominje daleke 1244. godine u buli kralja Bele IV.
Danas je Travnik, u administrativnom smislu, centar Srednjebosanskog kantona, što ga ni u kom slučaju ne čini prijestolnicom, jer potrebno je dosta volje da bi grad dobio sjaj koji, svojom burnom historijom i velikim ljudima, zaslužuje.
Grad se nakon turskog osvajanja počeo razvijati uz tvrđavu Kaštel, pa je ubrzo nastala današnja Donja čaršija, a tek je veliki travnički legator i vezir Mehmed-paša Kukavica u osamnaestom vijeku dao konture Gornjoj čaršiji. Iz tog perioda, posebno u mahali Osoje, sačuvan je velik broj bosanskih kuća, skladnog arhitektonskog rješenja, a prvenstveno funkcionalnog za svakodnevni život. Aneksijom Bosne i Hercegovine i dolaskom austrougarske vlasti, Travnik je dobio mnogo objekata u zapadnom stilu, koji opet nimalo ne remete harmoniju travničkih ulica.
Nažalost, danas je situacija drugačija, pa se u građevinarstu najviše pažnje posvećuje ekonomskoj isplativosti, a estetiku i tradiciju arhitektonskog uređenja se ostavlja za neka druga vremena. Tako je popularno nazvanom "divljom gradnjom" i užasnim prepravkama, gotovo uništeno i slobodno možemo kazati osakaćeno područje Donje čaršije koje je davno proglašeno kulturno-historijskom zonom, a kad u današnjoj državi zakone krše i oni koji ih propisuju, nemamo nište kazati nekome drugom. Tako mahala Osoje preživi i katastrofalni požar 1903. godine, ali je polahko ubijaju savremeni "urbanisti" i oni koji svojom šutnjom odobravaju takve poteze! Što prije prošetajte Osojem i slikajte se pored starih bosanskih kuća, jer sutra će već biti , možda, kasno...
Općina Travnik, površine ?63 km-, sa 70.402 stanovnika po popisu iz 1991. godine i sa gustinom stanovništva od 125 stanovnika po kilometru kvadratnom, smještena je u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine i omeđena sa 9 općina. Sa juga je Bugojno, Novi Travnik i Vitez, sa istoka Zenica, sa sjevera Teslić, Kotor Varoš, Skender Vakuf, i sa zapada Jajce i Donji Vakuf.
TURIZAM
Babanovac, Ugar, Plava voda, Stari Grad, Devečani, su neke destinacije u Travniku i okolini, koje možete posjetiti tokom čitave godine i napraviti lijepe uspomene.
Iako je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu infrastruktura neophodna za razvoj turizma u potpunosti uništena, ipak se i ovaj segment života grada Travnika postepeno vraća u normalu.
Nekoliko hotela i motela su vam na usluzi za vrijeme vašeg boravka u Travniku, a turističke agencije ponudiće vam adekvatan program za upoznavanje grada.
Pozivamo da dođete, upoznate i kažete svoj stav o gradu Travniku, neodoljivoj planini Vlašić, ćevapima, vlašićkom siru, Plavoj Vodi, travničanima i svemu drugom što ovaj grad ima, sa sobom ponesite samo opremu za snimanje i slikanje i neizostavno-lijepo raspoloženje!
|
21.09.2004., utorak
bosanska vojska
HISTORIJA BOSANSKE VOJSKE OD 1463 DO 1878 GODINE
Po ulazenju Bosne u sastav Turske Imperije BoÜjaci su dozivjeli ogromne kulturne,vjerske,politicke i vojne promjene.Turska Imperija se pak sa postovanjem odnosila prema vojnom umijecu i ratnickoj tradiciji BoÜjaka i nije se mnogo mijesala u strukturu,naoruzanje,strategiju i taktiku Bosanskih vojnih formacija koje ulaze u sastav njene vojske.BoÜjaci su prolili rijeke krvi boreci se sirom svijeta u sastavu Turske Imperije : po Africi,Aziji i Evropi,za sto su bili bogato nagradjivani,a kada bi pojedini Sultani poceli raditi stvari na ustrb Bosne,podizanjem poreza i slicno,nisu oklijevali da dignu oruzje i zarate i protiv Sultana za punu nezavisnost Bosne.
Koliki je bio doprinos Bosne Turskoj Imperiji govori cinjenica da je do zvanja "Velikog Vezira" (Vrhovnog zapovjednika vojske Turske Imperije),doslo desetak nasih zemljaka.Trojica su dosla do polozaja nasljednika Velikog Vezira,desetorica su bili Veziri sa tri tuga (znak dostojanstva),desetorica su bili upravitelji(namjesnici) pokrajina,dok su trojica bili upravitelji (namjesnici) Bosne sa titulom "Beg",pred kojima su se nosila dva tuga.Bosna je Turskoj Imperiji dala i desetak Admirala,vise od 30 Vezira,te mnostvo drugih dostojanstvenika.BoÜjaci su imali cak i pravo da skoluju o drzavnom trosku svoju djecu u dvorskim (carskim) skolama u Carigradu (adzemi oglan-janjicarski podmladak),i to vrhunsko obrazovanje ih je tako vodilo do najvecih polozaja unutar Turske Imperije.
Bosanski vojnici su bili duzni da se odazovu vlastima Turske Imperije kada bi ih pozvala u vojni pohod,a u prvo vrijeme su bili upucivani samo na evropska ratista,kada je Turska Imperija vrsila velika osvajanja u Srednjoj Evropi.
Prva znacajnija bitka u kojoj su ucestvovali BoÜjaci kao pripadnici vojske Turske Imperije se dogodila 1493 godine na Krbavskom polju u Hrvatskoj.Tom sukobu je prethodila provala Ugarsko-hrvatske vojske u Bosnu,koja je ubrzo bila protjerana sa Bosanske zemlje pretrpjevsi velike gubitke.Tom prilikom Bosanska vojska je prodrla sve do Ljubljane i Graca.Na povratku ih je docekala hrvatska vojska na Krbavskom polju gdje su Hrvati bili strasno porazeni od Bosanske vojske,a imali su preko 5700 mrtvih.
Nekoliko godina poslije ove bitke Bosanska vojska je pod komandom namjesnika Iskender-pa| prodrla u Italiju,sto se desilo 1499 godine,i u nekoliko bitaka porazila Mletacku vojsku (na Brentu i Tagliamentu),a na povratku tesko pustosi Istru i Dalmaciju,ostavivsi iza sebe 132 grada,sela i trgovista u pepelu,uz ogromni ratni plijen.
Godine 1516 BoÜjaci ucestvuju u invaziji na Egipat,koju je poduzeo Sultan Selim I.U presudnom boju za Kairo,22.juna 1517 godine,medju poginulim je bio i Vezir Sinan-pa~ Borovinic,nas zemljak.Sta je taj gubitak znacio za Tursku Imperiju govore Sultanove rijeci koje je izgovorio kada je cuo za njegovu smrt:Egipat osvojih,Sinana izgubih,zar se sa Sinanom moze usporediti jedna pokrajina!
Nakon osvajanja Egipta Sultan salje Bosanske vojne formacije na jug zemlje,prema Sudanu,da cuvaju granice.Tu su izgradili niz tvrdjava i naselja i zenili se mjesnim djevojkama,te su mnogi BoÜjaci tu i zauvijek ostali.Njihovi potomci su se raspoznavali medju ostalim lokalnim stanovnistvom,o cemu Svicarski istrazivac I.L. Burkhardt 1815 godine,nakon sto je prosao tim podrucjem Afrike,pise:"Jos i danas Ibrambe imaju licne crte svojih predaka Bosanskih vojnika,koje je Sultan Selim poslao da cuvaju strazu u tvrdjavu Ibrim."
1514 godine Bosanski vojnici su upuceni u daleku Perziju gdje su ucestvovali u brojnim sukobima braneci interese Turske Imperije.Vojnicka vjestina Bosanskih vojnika je u najboljem svjetlu bila iskazana u cuvenoj "Mohackoj bitci",koja je odlucila sudbinu Madjarskog Kraljevstva.Bosansku vojsku od preko 20 000 vojnika poveo je tadasnji Bosanski namjesnik Husrev-beg i prikljucio je glavnini vojske Turske Imperije kod Beograda.Na celu joj je bio Sulejman Velicanstveni (Zakonodavac).Prvi je krenuo Veliki Vezir,ali je pretrpio velike gubitke od strane Madjarskih oklopnika,sto je izazvalo pravu pomutnju pa su navalili na samo srediste vojske Turske Imperije,sto je ugrozilo i samog Sultana.A onda,kada je stanje postalo krajnje kriticno,kao orkan krene Bosanska vojska i udari u samo srce neprijateljske vojske i razbija njene elitne redove,nakon cega dolazi do pravog rasula medju Madjarima.Madjarski oklopnici su bili naprosto pregazeni.Po predanju,jedan Bosanski vojnik je pred Sultana donio odrubljenu glavu Madjarskog Kralja na kojoj je jos uvijek stajala kruna.Sultan je Bosanske junake bogato nagradio visokim odlicjima i spahijskim posjedima sirom Madjarske.
U 17.stoljecu Carigrad salje BoÜjake na mnoga ratista.Tako,1616 godine ratuju po Rusiji,ugusujuci ustanak u Basarabiji u juznoj Rusiji.Zadatak je bio uspjesno izvrsen i to na takav nacin da se je glas o "StraÜim Bosancima" ¨rio do mnogih tamoÜjih naroda.
Godine 1635 oko 20 000 BoÜjaka ucestvuje u napadu na Poljsku,a po zavrsetku pohoda upuceni su da ucestvuju u napadu na Bagdad.Poslije toga dolazi "Kretski rat",koji je vodjen sa Mletackom Republikom,a potom ucestvuju i u "Beckom ratu",koji je trajao 16 godina,od 1683 do 1699 godine.Takodjer,Bosanska vojska uspjesno ratuje i na teritoriji Bosne,kada je ona bila napadana,a najtezi napad su izvrsili Austrijanci 1737 godine,koji su zapoceli saznavsi da je iz Carigrada stigla naredba Bosanskom namjesniku "da se ne suprotstavlja Austrijancima",jer Sultan nije htio da ima problema sa njima zbog poteskoca sa Rusima.Austrijanci su se nadali da ce lako osvojiti Bosnu i niposto nisu ocekivali da ce se Bosanska vojska suprotstaviti naredjenju iz Carigrada i zestoko braniti Bosnu.Austrijanci su napali sa oko 16 000 vojnika,a najveca bitka se desila kod Banja Luke.Austrijanci su bili potuceni do nogu od strane Bosanske vojske i natjerani u bijeg.Austrijance,koji su bjezali sa bojnog polja nemilosrdno su tamanili Bosanski konjanici sve dok im se ovi nisu molecivo obratili :"Ako Boga znate i svece ljubite,nemojte nas vise proganjati".Na to ih BoÜjaci puste da se mirno prebace preko Save i tako se spase.Pobjeda Bosanske vojske je bila potpuna.
Godine 1788 Austrijanci ponovo napadaju Bosnu i ponovo dozivljavaju poraz.Najpoznatija bitka u tome ratu je bila "Dubicka bitka",gdje su Austrijanci drzali grad pod opsadom dugo vremena,i kada su bili vrlo blizu pobjede i osvajanja grada,Dubicanima stize u pomoc preko 8000 BoÜjaka iz svih dijelova Bosne i nanose totalni poraz Austrijancima.
BoÜjaci su zbog svoje ratobornosti i vojnih podviga bili veoma znani i cijenjeni sirom svijeta,pa neke evropske drzave tokom 18. stoljeca pokazuju veliki interes da imaju BoÜjake u sastavu svojih vojski.Na taj nacin mnogi BoÜjaci bjehu vrbovani i to za veliku placu.Prve takve vojne formacije se pojavljuju u Poljskoj 1744 godine,kada Poljski Kralj August III,od Bosanskih najamnika pravi jedan puk lahke konjice.To je bio razlog da je i Pruska (Njemacka)htjela imati takve borce,te ukljucuje Bosanske placenike u svoju vojsku,koje prvi put upotrebljava kao svoje elitne odrede upravo u ratu protiv Poljske.(F.Genthe,BoÜjaci u najamnistvu stranih drzava,Glasnik Zemaljskog muzeja,XI,Sarajevo 1899.,p.539.)
Takodjer,Bosanske pukovnije su bile oformljene i u Holandiji i Danskoj.Prvi komandant Danske Bosanske pukovnije je bio marsal princ Karlo Hessenski.Zabiljezeno je da su u tim zemljama sve elitne jedinice nazivane BOSANSKE,dakle i one koje u svom sastavu nisu imale nijednog BoÜjaka.(F.Genthe,o.c.,p.537-605.Isti pisac:Sasko-poljska pukovnija BoÜjaka i holandijski kopljanici "BoÜjaci",Glasnik Zemaljskog muzeja,XIV,Sarajevo 1902.,p.369-390)
Poslije historijskog skupa u Tuzli,koji je odrzan od 20.januara do 5.februara 1831 godine,BoÜjaci traze potpunu autonomiju Bosne od Turske Imperije,a zakljuci skupa,koji su bili poslani u Carigrad,svodili su se na to da Bosna ne prihvata reformu vojske,te da se trazi ukidanje namjesnistva (Vezirstva) u Bosni,te da se Bosni da autonomija,da BoÜjaci sami biraju svoga vodju,te da se ubuduce Carigrad ne mijesa u poslove Bosne.Zauzvrat su ponudili da Bosna placa Carigradu danak u iznosu od 4000 kesa(oko 2 000 000 grosa),sto Sultan odbija te dolazi do rata izmedju Bosne i Turske Imperije.Na celo Bosanske vojske se bira Husein Kapetan Gradascevic ZMAJ OD BOSNE,koji na Kosovu,predvodeci Bosansku vojsku od preko 25 000 vojnika nanosi poraz Velikom Veziru,te Sultan salje na Bosnu veliku vojsku,i najvise "zahvaljujuci" neslozi BoÜjaka,odnosno prelazenjem na Sultanovu stranu Smail-age Cengica i Ali-age Rizvanbegovica,Bosanska vojska dozivljava veliki poraz u maju 1832 godine,ali pokret za autonomiju Bosne biva ugasen tek 1850 godine.
Godine 1878,na Berlinskom kongresu,Austrija "dobija pravo" da okupira Bosnu sa cime se BoÜjaci,naravno,nisu slagali te ubrzo upucuju protestno pismo Njemackom kancelaru Bismarku,predsjedavajucem Berlinskog kongresa,koga su potpisali BoÜjaci svih vjeroispovijesti:i muslimani,i katolici,i jevreji,i pravoslavci.Stavljeno mu je do znanja da ce se BoÜjaci oruzano suprotstaviti Austrijskoj vojsci u slucaju da ona krene na Bosnu.BoÜjaci ubrzo formiraju Bosansku vladu i vrse pripreme za odbranu zemlje od predstojeceg napada Austrijske vojske.Za komandanta Bosanske vojske je izabran Smail Haki-beg Selmanovic.
Pocetak napada Austrijske vojske se desio 29.jula 1878 godine iz cetiri pravca: od Gradiske,Broda i Samca na sjeveru,preko Une kod Kostajnice,a dva dana kasnije upali su i sa juga iz Dalmacije,iz pravca Vrgorca i Imotskog,i u samom pocetku napredujuci bez vecih poteskoca,dok nisu stigli do Bosanskih gora kada i pocinje pravi sukob.
Bosanska vojska im se suprotstavlja zestoko sa oko 93 000 vojnika,tako da je Austrija,tada svjetska velesila,bila primorana da dovodi velika pojacanja dovodeci omjer snaga od 3:1 u svoju korist.Austrijska vojska je morala upotrijebiti cak 300 000 vojnika da bi izvrsila vojnu okupaciju Bosne i to poslije zestokih borbi i velikih gubitaka na svojoj strani,uspostavljajuci okupaciju Bosne tek krajem oktobra 1878 godine.
Tri godine kasnije Austrijanci donose i prvi Zakon o vojnoj obavezi domaceg stanovnistva.Godine 1882 formirane su prve cetiri Bosanske pjesadijske formacije u sastavu Austrijske vojske,da bi ih vec 1885 bilo cak 16,od kojih su,iste godine,formirana cetiri samostalna pjesadijska bataljona (sa oznakama I-IV),kojih je vec 1894 godine bilo 12,od kojih se tada formiraju cetiri pjesadijska puka (regimente).Ovi pukovi su 1889 godine izmjesteni iz Bosne i prebaceni u razne dijelove Austro-Ugarske Monarhije.U Becu je bila stacionirana I i IV regimenta,u Gracu II,a u Budimpesti III te su BoÜjaci od tada morali sluziti vojni ruk izvan svoje domovine Bosne,a taj vojni rok je trajao od 2 do 3 godine.
Vojne uniforme su se sastojale od caksira,po uzoru na Bosansko narodno odijelo,i dokoljenica,sve svijetloplave boje.BoÜjaci muslimani su nosili crveni fes,a kasnije su ga nosili svi Bosanski vojnici,bez obzira na vjeroispovijest.Ostala oprema je vecinom bila standardna oprema Austrijske vojske.
Tokom I svjetskog rata BoÜjaci su , kao pripadnici Austrijske vojske,krajnje profesionalno obavljali svoju vojnicku duznost i svojim znanjem i vojnickim umijecem postizali velike podvige u najtezim bitkama I svjetskog rata,na bojistima Galicije,Soce,Piave,u Poljskoj,Karpatima,Alpama,Italiji,itd.Tako je "Druga Bosanska Regimenta" bila najodlikovanija jedinica Austrijske vojske!
Za neprijatelja je pojava Bosanskih vojnika bila zastrasujuca.U ratnim izvjestajima je zabiljezeno da ondje gdje nije bilo Bosanskih vojnika,a da bi se protivniku zadao strah,drugi Austro-Ugarski vojnici bi naticali fesove na motke ili puske kako bi protivnicka strana pomislila da se bore protiv BoÜjaka,nakon cega bi se neprijatelj dao u bijeg.(W.Schachinger,o.c.,p.XIII)
Koliko su Austrijanci cijenili sposobnost i odanost Bosanskih vojnika potvrdjuje i podatak da je upravo jednom Bosanskom bataljonu bilo povjereno cuvanje Cara Franza Josepha i drzanje straze na njegovom dvoru.
Da bi izrazili vjecnu zahvalnost i spomen na doprinos Bosanskih vojnika u Austrijskoj vojsci Austrija je dala brojne Bosanske nazive svojim ulicama,trgovima,toponimima,itd.,a nazive proslavljenih Bosanskih regimenti naslijedile su i neke jedinice savremene Austrijske vojske.Svake godine se odrzavaju komemoracije i defilei u znak sjecanja na doprinos Bosanskih vojnika Austriji.
Po zavrsetku I svjetskog rata Bosna ulazi u sastav Jugoslavije,sto je najcrnji period u njenoj historiji,jer je BoÜjacima bilo negirano pravo na sopstveno nacionalno ime,pravo na sopstveni jezik i uopste povijesni identitet,a to je bila samo "priprema" za kulminaciju toga zlocina nad BoÜjacima sto se i desilo od 1991 do 1995 godine,kada je mucki napadnuta Bosna a nad BoÜjacima vrsen genocid od strane srpsko-crnogorsko-hrvatskih agresora.Ali ta fa¨sticka agresija je zaustavljena od strane ponovo rodjene Bosanske vojske.Bosna je cekala od 1463 do 1992 godine da ponovo postane samostalna drzava,da ponovo dobije svoju Slavnu Bosansku Vojsku,koja se bori samo za Bosnu i njenu slobodu!
|
Na samome pocetku ovog perioda desavaju se vrlo znacajne promjene granica u zemljama susjedima Bosni.Rusija i Austrija ulaze u rat sa Napoleonom,koji ,poslije niza pobjeda nad Austrijom,uzima Veneciju,Istru i Dalmaciju,ukljucujuci i Dubrovacku republiku 1805 godine,tako formirajuci,po prvi puta u historiji,Bosansko-Francusku granicu!!
Napoleon postaje saveznik Sultanu i pomaze mu u suzbijanju jedne pobune na teritoriji Srbije,a Francuzi su takodjer prisutni i na teritoriji Bosne,u nekim manjim sukobima,kao npr.,pomazuci suzbijanje jedne manje pobune u jugoistocnoj Bosni,kada pomazu Hadzi-begu Rizvanbegovicu,koji je bio pod opsadom u tvrdjavi u Hutovu,blizu Neuma.
Sve ove pobune dovele su do znacajnih drustvenih i politickih promjena unutar Bosne.Najvaznija promjena je ,prije svega,bila uspostava KAPETANIJA u Bosni.Kapetan je bio vojni administrator u pogranicnim pojasevima i njegov zadatak je bio da uspostavlja vojsku,provjerava putnike koji su prelazili granicu,odrzava puteve sigurnim od razbojnika i da izvrsava razne druge policijske i administrativne duznosti.Teritorija kojom je upravljao se zvala "Kapetanija",koja je mogla biti manja ili veca od Kadiluka.Tokom 17-tog stoljeca ovaj sistem je bio znatno prosiren na unutrasnjost zemlje,a takodjer su bile prosirene ingerencije samih Kapetana,tako da su neke porodice pocele da tretiraju Kapetanije kao nasljednu instituciju.
U vrijeme sklapanja "Karlovackog mira" 1699 godine,u Bosni je bilo 12 Kapetanija,da bi krajem 18-tog stoljeca njihov broj porastao na 32,pokrivajuci prakticno cijelu Bosnu.
Kapetanije su postojale jedino u Bosni.U svojoj sustini,Kapetanije su predstavljale skoro apsolutnu nezavisnost Bosne,sto se tice lokalne uprave,dok se jos uvijek morao placati porez Turskoj Imperiji,ali nisu vise stranci direktno vladali,nego sami Bosnjaci,sto je predstavljalo znacajan pomak ka nezavisnosti Bosne i cinilo je veoma privilegovanom u odnosu na sve ostale zemlje koje su bile pod okupacijom od Turske Imperije.
1813 godine Sultan pokusava da umanji ovu nezavisnost,te salje u Bosnu Siliktar Ali-paý,koji je imao zadatak da zapocne proces ukidanja Kapetanija u Bosni.Sultan uskoro salje veliku vojsku,sacinjenu od Turskih i Albanskih vojnika da pokore Sarajevo,a takodjer 1820 godine izvrseni su napadi na Mostar i Srebrenicu,te su ubijena dva Kapetana:iz Banja Luke i Dervente.Novi Sultan Mahmut II,1826 godine vrsi veliku reformu vojske,sto nailazi na veliki otpor u Bosni,te Sultan salje Abdurahman-paý iz Beograda da izvrsi ove reforme u Bosni,ali on postize veoma malo uspjeha u tome.
Godine 1831 dize se velika pobuna BoÜjaka na celu sa Husein Kapetanom Gradascevicem za autonomiju Bosne.Te iste godine Bosanska vojska,sa Husein Kapetanom Gradascevicem na celu,osvaja Travnik i zarobljava Vezira,te ga javno ponizava,tjerajuci ga da skine novu "reformsku" odjecu i obuce tradicionalnu nosnju.Zatim,Bosanska vojska od preko 25.000 vojnika nanosi veliki poraz Velikom Veziru na Kosovu,a 12. septembra 1831 godine,u Sarajevu, i zvanicno proglasava autonomiju Bosne,sto je prakticno znacilo puna nezavisnost Bosne,iako je diplomatski poruceno Sultanu da ce se i dalje on smatrati vrhovnim vladarom Bosne.Sultan,potom,uspijeva da unese neslogu medju BoÜjake,i pridobija na svoju stranu Ali-agu Rizvanbegovica i Smail-agu Cengica,te salje veliki vojni kontigent od preko 30.000 vojnika na Sarajevo,te Bosanska vojska dozivljava veliki poraz u maju 1832 godine.Husein Kapetan Gradascevic se povlaci u Austriju i pokret za autonomiju Bosne,odnosno za punu nezavisnost Bosne,biva ugusen tek 1850 godine.
Godine 1836 nekoliko Kapetana iz okoline Bihaca dize pobunu,koja je bila krvavo ugusena od strane vojnih trupa iz Anatolije.Sljedeca velika pobuna se desila 1840 godine,kada je ponovo Vezir bio istjeran iz Travnika,ali i ta pobuna biva uskoro ugasena od strane regularnih trupa Turske Imperije.
1850 godine Sultan salje u Bosnu Omer-paý Latasa,koji do kraja 1850 godine uspostavlja potpunu kontrolu nad Bosnom i ukida Kapetanije,te uvodi novi sistem vlasti,koji je dijelio zemlju u 9 oblasti,od kojih je svaka bila pod vlascu Kajmakama.
Godine 1877 Rusija,zajedno sa Austrijom,proglasava rat Turskoj Imperiji i vec pocetkom 1878 godine Rusi dolaze skoro do Istanbula,poslije cega dolazi do primirja,gdje su Rusi bili ti koji su diktirali uslove,koji su,naravno,isli puno vise njima u prilog,nego njihovim saveznicima Austrijancima.Po ovome sporazumu Rusija obezbjedjuje Bugarskoj da se znatno prosiri i dobije gotovo punu autonomiju od Turske Imperije.Bosna,pak,je po tome dogovoru ostala dijelom Turske Imperije,uz velike reforme,i po clanu 14. toga sporazuma Bosanski prihodi se od tada,pa u naredne tri godine,moraju trositi iskljucivo u Bosanske svrhe.
Ova situacija je bila prilika za BoÜjake da ponovo pokrenu pitanje autonomije Bosne,sto je u medjunarodnim krugovima shvaceno kao opasnost od novih sukoba,tako da ovaj mirovni sporazum biva korigovan u julu 1878 godine u Berlinu,na cuvenom "Berlinskom kongresu",gdje je odluceno da Bosna,iako teoretski i dalje pod vlascu Turske Imperije,bude okupirana i administrirana od strane Austro-Ugarske.
|
Bosna od 1700 - 1799
Rezultat proteklih ratova sa Venecijom i Austrijom,odnosno gubljenje velikog teritorija,bio je veliki udarac za Tursku Imperiju,koja je "jedva docekala" prvu priliku da ponovo zapocne rat sa Venecijom,sto se i desava 1714 godine,poslije krsenja odredjenih odredaba "Karlovackog mira" od strane Venecije.Austrija ponovo postaje saveznik Veneciji te biljeze veliku pobjedu kod Novog Sada (Petrovaradin) 1716 godine,dok su svi njihovi napadi na Bosnu bili uglavnom uspjesno odbijeni.Poslije toga dolazi do sklapanja novog mira u Pozarevcu 1718 godine,poslije cega Austrija i Venecija uzimaju neke dijelove Bosne,te se uspostavlja danasnja jugozapadna granica Bosne.
Sve ovo je rezultiralo da Turska Imperija povisuje poreze prema BoÜjacima,te se desavaju velike pobune BoÜjaka protiv Turske Imperije 1727,1728,1729 i 1732 godine.
Sljedeca veoma bitna godina jeste 1736,kada Austrija krsi primirje i napada Bosnu,ali njena vojska biva totalno porazena u bitci kod Banja Luke,te dolazi do novog primirja 1739 godine,kada se uspostavlja danasnja sjeverna granica Bosne.
Zatim,ponovo dolazi do velikih pobuna BoÜjaka protiv Turske Imperije,koje se desavaju 1745 i 1747 godine,a poslije velike pobune BoÜjaka u Mostaru 1748 godine Sultan salje pismo "upravitelju" Bosne,Mehmed-pa¨,koje je sadrzavalo samo jednu recenicu : Bosna mora biti ponovo osvojena!
Mehmed-pa~ se brutalno suprotstavlja BoÜjacima,poslije te naredbe,i postepeno uspostavlja mir u zemlji,iako je podrucje Mostara kasnije ponovo nastavilo biti centrom nezadovoljstva BoÜjaka prema Turskoj Imperiji,tako da je Mehmed-pa~ bio prisiljen da salje veliku vojsku na Mostar 1768 godine,da suzbije pobunu.
Godine 1788 je razvijen plan o osvajanju Balkana od strane Ruske Carice Katarine Velike i Austrijskog Cara Josipa II,te ubrzo vrse veliki napad na Bosnu.Na pocetku rata obecavaju da ce postivati slobodu vjeroispovijesti svim BoÜjacima muslimanima,ukoliko poloze oruzje i predaju se,a takodjer su se nadali velikoj podrsci BoÜjaka katolicke i pravoslavne vjeroispovijesti u cijelom tom planu.
Kada,1788 godine,ulaze u Bosnu,jedan mali dio BoÜjaka,zaista,i pristupa Austrijskoj vojsci,ali velika vecina BoÜjaka ,svih vjeroispovijesti, pruza zestok otpor Austrijancima na samoj granici Bosne,ne dopustajuci njihov daljni prodor.BoÜjacima je isla na ruku cinjenica da zbog te agresije i Rusija i Austrija bivaju izlozeni velikom diplomatskom pritisku,te,konacno,odustaju od te agresije 1791 godine,a zauzvrat Sultan odobrava Austrijskom Caru oficijelni status "zastitnika krscana",koji zive unutar Turske Imperije.
|
Bosna od 1600-1699
Veoma znacajna godina za BoÜjake jeste godina 1631,kada Mehmed Hevaji Uskjufi iz Dobrnje kod Donje Tuzle objavljuje i prvi zvanicni Bosanski Rjecnik.Radilo se o Bosansko-Turskom Rjecniku,i sve do kraja okupacije Bosne od Turske Imperije - Bosanski jezik biva jedan od sluzbenih jezika unutar Turske Imperije.Autograf ovoga rjecnika nalazi se u Uppsali (Svedska)
Na vojnom planu u ovome periodu BoÜjaci bivaju regrutovani i ucestvuju u mnogim ratovima koje je vodila Turska Imperija;od rata protiv Austrije od 1593 do 1603,rata sa Venecijom (Mlecima ili Bnecima)od 1640 do 1669 godine,te ponovo protiv Austrije 1663 godine,poslije cega dolazi do primirja,koje traje sve do 1683 godine,kada se rat nastavlja.U periodu od 1684 do 1687 godine Austrijanci postepeno osvajaju Madjarsku,koja je uglavnom bila pod vojnom kontrolom Bosanskih Spahija,sto je prouzrocilo veliku migraciju BoÜjaka iz Madjarske u Bosnu.Takodjer,Venecija je izvrsila veliki napad na Bosnu 1685 godine,koji je bio uspjesno odbijen.
Potom se ,1697 godine,desava jedna od najtezih invazija na Bosnu od strane Austrijske vojske,pod komandom princa Eugena Savojskog.Poslije pobjede u juznoj Madjarskoj,oko 6000 Austrijskih vojnika dopire cak do Sarajeva i njegove branioce zatice potpuno nespremne za borbu,te 23. oktobra 1697 godine gotovo potpuno spaljuju Sarajevo,koje je tada bilo sjediste Bosanskog Ejaleta i poprilicno veliki grad sa preko 120 dzamija.Austrijska vojska biva ubrzo potisnuta iz Bosne,a sam rat sa Austrijancima se zavrsava tako sto dolazi do sklapanja "Karlovackog mira",koji je sklopljen u Sremskim Karlovcima 1699 godine.
Ovaj rat je bio prvi veliki vojni poraz Turske Imperije,jer Madjarska i Transilvanija bivaju prepusteni Austriji,a veliki dio Dalmacije i Grcka prelaze pod nadzor Venecije.
|
Bosna od 1500 - 1599
Godine 1580 uspostavlja se Bosanski Ejalet.Unutar Turske Imperije, Ejalet (Pa~luk) je bio najveca drustveno politicka jedinica,koja je bila sadrzana iz vise Sandzaka.Do 1580 godine Bosna je bila u statusu Sandzaka,.a od 1580 godine stice status Ejaleta.Bosanski Ejalet je bio pod upravom Pa| ili Beglerbega,a ukljucivao je u sebi cijelu modernu Bosnu,plus dijelove Bosne koji se danas nalaze u sastavu Hrvatske,Crne Gore i Srbije.
Vrlo je vazno uociti ovu cjelovitost Bosne i poseban status koji ona uziva do samog kraja njene okupacije od strane Turske Imperije,dok su susjedne zemlje bile rascjepkane na vise Ejaleta,Bosna ostaje jedinstvena zemlja i zadrzava svoj teritorijalni integritet,kroz cijelo vrijeme okupacije od Turske Imperije.
Prvo sjediste Bosanskog Ejaleta je bilo u Banjoj Luci,koje se 1639 godine seli u Sarajevo,zatim u Travnik 1697 godine i opet u Sarajevo 1850 godine.
Iako je Bosna bila pod vlascu muslimana,to nije uopste uticalo na slobodu vjeroispovijesti pripadnika ostalih religija.Drzavna politika se uopste nije sastojala u tome da se BoÜjaci prisile da predju na Islam,niti da se prisiljavaju da se ponasaju kao muslimani.Drzavna politika se sastojala uglavnom u tome da se zemlja drzi pod kontrolom i da se porez Turskoj Imperiji redovno isplacuje.Nikakve smetnje nisu pravljene katolicima,pravoslavcima ili jevrejima,kojima je apsolutno bilo dozvoljeno da se ponasaju po svojoj vjeri i njenim zakonima u njihovim sopstvenim sudovima.
U zemljama pod vlascu Turske Imperije bilo je vise vrsta civilnih zakona,a generalno je vodjen na lokalnom nivou od strane Kadije.Kadija je bio najvazniji administrator na lokalnom nivou,i oblast nad kojom je on administrirao se zvala Kadiluk.Odredjeni broj Kadiluka je cinio Sandzak,nad kojim je administracija bila od strane vojske.Vise Sandzaka su cinili Ejalet,odnosno Pa~luk.
|
Bosna od 1463 do 1499
Poslije zauzimanja Bosanskog Kraljevstva,Turska Imperija pokazuje veliki respekt prema BoÜjacima i Bosni i ne zeli se previse uplitati u svakodnevni zivot BoÜjaka,nego se cak tada,a i kasnije desavaju mnoge stvari u Bosni koje su bile veoma nekarakteristicne za ostale zemlje koje ulaze u sastav Turske Imperije.
Vec na samom pocetku,uz obostrani dogovor,godine 1465 se ponovo uspostavlja Bosansko Kraljevstvo,na cije celo se postavlja jedan od potomaka Bosanske Kraljevske porodice KOTROMANIC, Matija Kotromanic,koga Turska Imperija priznaje izvjesno vrijeme kao legitimnog Kralja Bosne.Medjutim,poslije zauzimanja nekoliko tvrdjava koje su se jos uvijek opirale vojnoj okupaciji, Turska Imperija preuzima postepeno potpunu vojnu kontrolu nad zemljom.
Do 1465 godine Bosanski plemic Herceg Stjepan Vukcic Kosaca cak uspostavlja apsolutnu dominaciju Bosanske vojske na prostoru juzne Bosne,ali biva potisnut i povlaci se u svoju tvrdjavu u Bosanskoj luci Novi,osnovanu jos od strane Kralja Tvrtka,gdje i umire 1466 godine,a Novi se od tada,po njemu,zove Herceg-Novi.
Covjek,pod cijom komandom je zauzeta Bosna,Mehmed II je bio jedan od najuspjesnijih vojskovodja Turske Imperije u njenoj historiji.Pod njegovom komandom je 1453 godine osvojen Carigrad,a potom stavlja pod kontrolu cijelu Anatoliju,te daje sebi titulu "Fatih",sto znaci "Osvajac".Potpuno je unistio Venecijansku armiju u Grckoj,zauzeo Bosnu,te osvojio Moldaviju i Madjarsku,a bio je u procesu pripreme velike invazije na Italiju,kada je umro 1481 godine.
Turska Imperija je bila u svojoj sustini vojna organizacija,koju su interesovala samo nova osvajanja i ubiranje poreza,te je njen administrativni sistem bio dizajniran za obezbjedjivanje prevashodno dvije stvari : ljudstva za vojsku i novac za njeno placanje. Ovaj administrativni sistem je bio vrlo revnosno provodjen,prvenstveno kroz porezne registre stanovnistva iz kojih se mogu VRLO PRECIZNO vidjeti,sto se Bosne tice,dvije stvari:proces prelazenja Bosnjaka na Islam,jer su ovi poreski registri razvrstavali BoÜjake po vjeroispovjesti,a takodjer se iz njih moze vidjeti i to da u Bosni nije bilo nikakvog masovnog doseljavanja Turaka ili bilo koga drugog, koje bi znacajno promjenilo etnicku sliku Bosnjaka.
Prvi porezni registar Turska Imperija uspostavlja u Bosni vec 1468 godine i iz njega se moze vidjeti da u prvih pet godina ne bas veliki broj BoÜjaka prelazi na Islam,da bi vec,po poreznom registru iz 1520 godine broj BoÜjaka muslimana presao 45% ukupnog broja BoÜjaka,dok nam porezni registar iz 1624 godine govori da u Bosni zivi oko 150.000 BoÜjaka katolika,oko 75.000 BoÜjaka pravoslavaca i cak 450.000 BoÜjaka muslimana. Dakle,glavni proces prelazenja BoÜjaka na Islam je trajao oko 150 godina i nije se desio preko noci,niti prisilno.
Bosna je cijelo vrijeme okupacije od Turske Imperije imala povlasteni status u odnosu na sve druge zemlje koje ulaze u njen sastav.BoÜjacka feudalna gospoda je ne samo zadrzavala svoje posjede nego je imala pravo i na nasljedjivanja istih,unutar svojih porodica,a kako cemo kasnije vidjeti BoÜjaci u Bosni ,tokom vremena, potpuno preuzimaju lokalnu vlast u svoje ruke,sto apsolutno nije bio slucaj u ostalim zemljama koje ulaze u sastav Turske Imperije.
Iz,vec spomenutih,poreskih registara se moze vrlo jasno pratiti i jedan drugi proces,a to je sirenje pravoslavlja po Bosni. Tokom Srednjovjekovne Drzave Bosne pravoslavlje je sireno medju BoÜjacima bogumilima,sa gotovo nikakvim rezultatom.Izuzev nesto malo pravoslavaca u malom dijelu jugoistocne Bosne,pravoslavlje nigdje drugdje nije uhvatilo nikakvog korijena medju BoÜjacima i u vrijeme Srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstava ta vjeroispovijest je bila apsolutno minorna i krajnje zanemarljiva pojava u Bosni.
Medjutim,po ulazenju Bosne u sastav Turske Imperije vidljiv je znatan porast broja pravoslavaca u Bosni,kada se pojavljuju gdje ih nikada nije bilo,sto se objasnjava cinjenicom da je Turska Imperija preferirala njih u odnosu na katolike,prvenstveno zbog cinjenice sto konstantno ratuje sa velikim brojem katolickih zemalja.
|
1404 godine Bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog Kralja Bosne Stjepana Ostoju,i na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II,inace vanbracnog sina Kralja Tvrtka I...Ovo izaziva bijes Ugarskog Kralja Sigismunda Luksemburskog,koji bivsem Kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomoc te on ponovo uspostavlja svoju vlast 1409 godine.Potom 1414 godine,novi snazan vojnopoliticki element izlazi na scenu,a to je bila Turska Imperija.
Turska Imperija podrzava Bosansko plemstvo i proglasava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog Kralja Bosne...te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske,sa jedne strane i Tvrtka II i Turske Imperije sa druge strane.Stjepan Ostoja i njegovi Ugarski pomagaci bivaju totalno porazeni u centralnoj Bosni 1415 godine,mada se on nekako odrzava na vlasti,a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostojic , postaje Kraljem Bosne ,da bi konacno 1420 godine Kralj Tvrtko II ponovo preuzeo Bosanski prijestol.
Nedugo potom i sam Kralj Tvrtko II postaje saveznik Ugarskoj,jer je trebao Ugarsku pomoc protiv pobune Bosanskih plemica Sandalja i Radivoja Ostojica,sina bivseg Kralja Ostoje,koji,uz Tursku pomoc ovladavaju vecim dijelom Bosne u periodu od 1433 do 1435 godine.
Tvrtko,pak,ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443 godine,a njegovu vladavinu karakterise obnova Bosanskih gradova i jacanje utjecaja franjevaca u Bosni.Po njegovoj smrti,1443 godine,Bosansko plemstvo postavlja na vlast Kralja Stjepana Toma~.
Najmocniji Bosanski plemic na teritoriji Huma,Stjepan Vukcic Kosaca,odbija u pocetku priznati Stjepana Toma~ za novog Kralja Bosne,sto je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju,a taj sukob okoncava 1446 godine ucvrscivanjem pozicije Kralja Toma~,mada Bosanski plemic Stjepan Vukcic Kosaca nastavlja imati vrlo jak utjecaj na jugu Bosne,tj. na podrucju Huma,sto se oslikava u cinjenici da 1448 godine daje sebi titulu "Herceg" i po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao "Hercegovina".
Turska ekspanzija tjera Kralja Toma~ da 1450 godine zatrazi vanjsku pomoc,te se obraca papi po tome pitanju,koristeci cinjenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme,prvenstveno zbog franjevaca,koji u to vrijeme,na celu sa "Vikarom od Bosne" po imenu Jacob de Marchia,nastoje uspostaviti katolicku dominaciju u Bosni,uz napomenu da je Kralj Tomas 1445 godine presao sa bogumilstva na katolicanstvo,sto je papa zelio u potpunosti iskoristiti.Takodjer,papa je bio opsjednut i pitanjem Bosanske Crkve,optuzujuci je,po ko zna koji put,za herezu...tako da 1459 godine Kralj Tomaűpristaje na papin zahtjev da zapocne progoniti heretike u Bosni.On saziva starjesine Bosanske Crkve i nudi im veoma skucen izbor : ili da prihvate katolicanstvo ili ce biti protjerani iz Bosne.Prema papinim kasnijim zapisima,njih oko 2000 pristaje da predje na katolicanstvo,a od ostalih ,koji ne prihvatise,oko cetrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru juzne Bosne,na prostoru Huma i nalaze zastitu u okrilju Bosanskoga Vojvode Stjepana Vukcica Kosace,koji je i sam bio bogumilske vjere,o cemu postoji i detaljan opis koji je zabiljezio,tadasnji papa, Pio II koji kasnije ,u svojim "Commentarima", pise:"Kralj Bosne,da opere ljagu sto je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje krscanske vjere,ili,kako mnogi drze,potaknut pohlepom za novcem,prisilio je manihejce(bogumile),kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu,da se isele iz kraljevstva,ostavivsi svoju imovinu ,ako nece primiti Kristovo krstenje.Oko dvije hiljade pokrstilo ih se,a oko cetrdeset hiljada ili malo vise,koji su se tvrdoglavo drzali zabluda,pobjegli su Stjepanu(Vukcicu Kosaci),vojvodi bosanskome,svome drugu u nevjeri."(Mehmedalija Bojic,"Historija Bosne i BoÜjaka",str.32,Sahinpasic,Sarajevo,2001.) ...Dakle,nije islo tako glatko sa "obicnim" BoÜjacima,koji se potpuno oglusuju na poziv Kralja Toma~ da predju sa bogumilstva na katolicanstvo mada mnogi bjehu i porobljeni i poslani u Rim,gdje su bili preobraceni na katolicanstvo "na miran nacin".
Unatoc svemu tome bogumilstvo i dalje cvjeta medju BoÜjacima,te papa "mijenja taktiku",te 1461 godine salje svoje misionare sirom Bosne,pokusavajuci preobratiti BoÜjake na katolicanstvo mirnim putem,kada mu to vec nikada nije uspjelo nasilnim sredstvima.
Te iste,1461 godine,Stjepan Toma|vic,sin Kralja Toma~ biva postavljen za novoga Kralja Bosne.On se suocava sa jakom prijetnjom od Turskih osvajaca i njihovim pretenzijama prema Bosni,te upucuje svoj apel za pomoc u odbrani od Turske Imperije...Ugarski Kralj obecava pomoc Bosni 1462 godine,poslije cega Kralj Stjepan Toma|vic odbija platiti danak Turskoj Imperiji,cime je uvjetovala mir u Bosni.
Godinu dana poslije,1463 godine velika Turska vojska,pod komandom Mehmeda II napada Bosnu.Prva Bosanska tvrdjava koja je pala,bila je stara Bosanska Kraljevska tvrdjava Bobovac,koja je pala 20.juna 1463 godine,te Kralj Stjepan Toma|vic prelazi u tvrdjavu u Kljucu...Opkoljen Turskim snagama odlucuje da se preda,nakon cega biva pogubljen od strane Turske vojske.
Poslije toga BoÜjaci sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Turskom i u samo sedam dana predaju kljuceve od jos 20 tvrdjava sirom Bosne,koja od te 1463 godine,postaje dijelom Turske Imperije,a vecina Bosnjaka,prvenstveno bogumila, prihvata Islam kao svoju vjeru.
|
Dvovlasce u Bosni izmedju Bana Stjepana Kotromana i plemicke porodice ”bic se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne,kojima vlada Ban Kotroman, 1314 godine preuzima njegov sin Ban Stjepan II Kotromanic.”bici cak pokusavaju potpuno samovoljno prisvajati titulu "Ban Bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne,ali ih i u tome ubrzo definitivno sprijecava Ban Stjepan II Kotromanic i vec 1322 godine izbaciva plemicku porodicu ”bic iz Bosne,te uspostavlja potpunu vlast u Bosni.
Poslije sloma ”bica Bosna ponovo pocinje "disati punim plucima" i pocinje prerastati u najmocniju drzavu na Balkanu.Uskoro,Ban Stjepan II Kotromanic pridodaje Bosni podrucje Huma (danasnja Hercegovina)...cijela teritorija od Neretve do Cetine postaje dio Bosne.Ban Stjepan II Kotromanic takodjer pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije...od Dubrovnika do Splita...a takodjer pripaja Bosni i Donje krajeve (Krajina),Usoru i Soli. Ban Stjepan II Kotromanic uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama,prvenstveno sa Ugarskom te pomaze sa Bosanskim vojnim trupama Ugarskom Kralju u gusenju raznih pobuna Ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromanic , zatim , sklapa trgovacki ugovor sa Dubrovnikom 1334 godine,a potom 1335 godine sklapa trgovacki ugovor i sa Venecijom. U svojoj Povelji Dubrovcanima 1332 godine on pise : "....Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na BoÜjaninu,da ga pozove pred gospodina Bana..."Ovo je vrlo znacajan dokument jer govori da u Bosni zive jedino BoÜjani i niko drugi,(naziv "BoÜjani"je starinski naziv za BoÜjake)-to se ocituje i na svim oficijelnim dokumentima Bosanske drzave,a i na mnogim neoficijelnim,kao sto su glose na bogumilskim vjerskim knjigama, i natpisima na steccima,gdje bogumili sebe nazivaju ISKLJUCIVO BoÜjanima...."Dobrim BoÜjanima."
Ban Stjepan II Kotromanic snazno podrzava Bosansku Crkvu,sto ga dovodi u sukob sa papom,te,da bi ga odobrovoljio pristaje 1340 godine da da veoma veliku slobodu djelovanja franjevcima u Bosni...i,prema nekim izvorima,smatra se da i on sam prelazi na katolicanstvo u aprilu 1347 godine,kada salje pismo papi u kome zahtijeva od njega da poveca broj obucenih katolickih svecenika u Bosni,koji trebaju biti : "...obuceni u poducavanju u vjeri i da znaju pricati nasim jezikom..." Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevacki vikarat,koji se vrlo brzo siri i ukljuciva u sebi mnogo vecu teritoriju od Bosanske Drzave,pruzajuci se sve do Rumunije...tako da vec 1385 godine Bosanski franjevacki vikarat ukljucuje u sebi 35 franjevackih manastira,od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Drzave Bosne,a to su franjevacki manastiri u Visokom,Lasvi,Kraljevoj Sutjesci i Olovu.Do 1463 godine,jos 12 franjevackih manastira biva izgradjeno sirom Bosne,dok Bosanska Crkva,uprkos tome ostaje prilicno jaka cijelo vrijeme Srednjovjekovne Drzave Bosne.
Godine 1350 Srbija napada Bosnu.Cilj srpske agresorske vojske,na cijem celu je bio car Dusan,je bilo osvajanje dijela juzne Bosne,tacnije podrucje Huma(danasnja Hercegovina).Medjutim,Bosanska vojska na celu sa Stjepanom II Kotromanicem mudrom taktikom uspijeva da na koncu u potpunosti protjera srpsku agresorsku vojsku sa Bosanske zemlje.
Cijelo vrijeme vladavine Bana Stjepana II Kotromanica,Bosanska Drzava se privredno veoma razvija,narocito u izvozu srebra,bakra i olova,a kuje se i Bosanski Dinar - Denarius...Udajom svoje kcerke Elizabete 1353 godine za Ugarskog Kralja Ludovika I ,tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara,podigao je ugled Bosni i lozu Kotromanica priblizio svijetu vise evropske politike...Te iste 1353 godine,Ban Stjepan II Kotromanic je umro,a sahranjen je u franjevackom manastiru u Visokom...On ostavlja iza sebe Bosansku Drzavu koja je nezavisna,privredno napredna i vojno veoma snazna,ali njena snaga je veoma zavisila od kooperacije izmedju mocnih Bosanskih plemickih porodica,koje su imale veoma jak uticaj u raznim dijelovima Bosne.
Po njegovoj smrti na vlast dolazi Tvrtko I Kotromanic,koji u tome trenutku ima samo 15 godina,te ima u pocetku velikih problema sa sredjivanjem odnosa izmedju Bosanskog plemstva,a vanjske sile pokusavaju iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu,u cemu se najvise istice Ugarska,na celu sa Kraljem Ludovikom I. Poslije ucvrscivanja svoje pozicije u Ugarskoj,Kralj Ludovik pokusava da to isto ucini i nad Bosnom...Pocinje da zahtijeva razne Bosanske oblasti,mijesa se u Dubrovacko-Bosansku trgovinu i otvara ponovo pitanje Bosanske Crkve,nakon gotovo stogodisnjeg zatisja...tako da vec 1363 godine izbija sukob izmedju Tvrtka i Ludovika u kojem Tvrtko pobjedjuje.
Nakon sto je potvrdio svoje mjesto u Bosni Tvrtko pripaja Bosni veliki dio Srbije,ukljucujuci podrucje danasnjeg Sandzaka,zatim pripaja Bosni Zetu i juznu Dalmaciju,ukljucujuci Jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske...U sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se krunise Kraljem Bosne 1377 godine u mjestu Mile kod Visokog (danasnji Arnautovici),sto je krunidbeno mjesto i svih kasnijih Bosanskih Kraljeva.Potom,Kralj Tvrtko se proglasava,poslije osvajanja novih teritorija, i Kraljem Srbije,a malo kasnije i Kraljem Hrvatske.Kralj Tvrtko ustanovljava zatim Bosansku trgovacku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske i naziva je "Novi",sto se danas zove "Herceg Novi".To je izazvalo ljutnju Dubrovcana,jer su time dobivali konkurenciju u trgovini,te se koriste cinjenicom da Drzava Bosna trgovacki uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju "nagovoriti" Kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekat "Novi".
Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu.Drzava Bosna je bila PRVA drzava na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oruzje,sto je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju vojne tehnike.Prvu upotrebu vatrenog oruzja na Balkanu,dakle,izvrsila je upravo Bosanska vojska i to 13.avgusta 1378 godine prilikom napada Venecijanske flote na primorski Bosanski grad Kotor.Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspjesno odbranila grad.
Po smrti Ugarskog Kralja 1382 godine izbijaju nemiri na podrucjima dalmatinske obale,te Kralj Tvrtko koristi tu priliku i salje Bosansku vojsku u taj dio Dalmacije,te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom,zajedno sa otocima i pripaja Bosni Split,Trogir,Sibenik,zajedno sa otocima Bracom,Korculom i Hvarom...jedino ne pripaja Dubrovnik i Zadar,koji se tada nalazio pod vlascu Venecije,cime Drzava Bosna postaje daleko najmocnija drzava na Balkanu.
U zadnjoj deceniji svoje vladavine,Kralj Tvrtko je suocen sa upadima Turaka u Bosnu,prvo u jesen 1386 godine,te u ljeto 1388 godine kod Bilece,kada Turci bivaju porazeni od Bosanske vojske na celu sa Knezom Vlatkom Vukovicem.
Nedugo potom,Bosanska vojska ponovo pod komandom Kneza Vlatka Vukovica,ucestvuje u veoma snaznoj vojnoj koaliciji,sacinjenoj,pored BoÜjaka i od Ugara,Srba,Albanaca,Grka i Bugara,koja se na Kosovu polju 1389 godine suprotstavlja Turskoj Imperiji.Iz bitke na Kosovu BoÜjaci se vracaju sa ne previse dramaticnim gubicima.U toj bitci,od svih naroda koji su ucestvovali u njoj protiv Turaka,najgore prolaze Srbi,jer Srbija poslije te bitke prakticno prestaje da postoji.
Poslije Tvrtkove smrti 1391 godine nastupa poprilicno nestabilna politicka klima u Bosni,prouzrokovana rivalstvom unutar Bosanskog plemstva,sto rezultira vema cestom promjenom Bosanskih Kraljeva,a i Ugarska takodjer pokusava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.
Neposredno poslije Tvrtkove smrti,1391 godine,novi Bosanski Kralj postaje Tvrtkov rodjak Stjepan Dabi~. 1394 godine,nakon sto u Ugarskoj dolazi na vlast Kralj Sigismund Luksemburski,te Bosanski Kralj Stjepan Dabi~ gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske,Slavonije i nad dijelovima Dalmacije,koje osvaja novoustoliceni Ugarski Kralj.
Ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera Bosansko plemstvo da za novoga Kralja Bosne proglasi Stjepana Ostoju,koji je bio veoma prougarski orijentisan.
|
Vec 1200 godine papa trazi intervenciju Ugarskog Kralja Emerika protiv Bosne,cime zapocinje svoje formiranje veoma snazna koalicija izmedju neprijatelja Bosne : pape,Ugarskog plemstva i srpske dinastije Nemanjica sa ciljem unistavanja "hereticke" Drzave Bosne
Da bi izbjegao krstaski pohod na Bosnu,mudri Ban Kulin se pretvara da prihvata katolicizam,a u stvarnosti ostaje bogumil,te Bosanska Crkva samo jos vise jaca,cak se i sireci na drzave koje su u to vrijeme bile susjedi Bosni.
1203 godine dolazi do cuvenog skupa na Bilinom polju kod Zenice,koga saziva Kulin Ban i tu javno pred papinim emisarom izjavljuje da ce narod u Bosni prihvatiti katolicizam,sto papin emisar i prenosi papi,te Bosna time biva sacuvana od papinih krstasa...medjutim,cim je papin emisar otisao Ban Kulin i ostali BoÜjaci,nastavljaju sve po starom.
Sljedeci,veoma bitan momenat je dolazak na vlast u Bosni Bana Ninoslava 1232 godine.On je bio rodbinski vezan za Bana Kulina...i ipak dolaskom Dominikanaca u Bosnu 1233 godine prima katolicanstvo,ali uprkos tome Bosanska Crkva i dalje nastavlja jacati i siriti se.Tokom cijele Srednjovjekovne Drzave Bosne,Bosanska Crkva je prakticno bila Bosanska drzavna religijska ustanova BROJ JEDAN,i iako su mnogi Bosanski Banovi i Kraljevi prihvatili katolicanstvo,vecina Bosanskog plemstva je priznavala Bosansku Crkvu kao svoju instituciju,prije svega jer Bosansku Crkvu nikada nisu zanimale materijalne dobiti,kao recimo katolicku.
To su glavni razlozi da papa vec 1234 godine ponovo poziva na krstaski rat protiv Bosne,uz cinjenicu da je papa bio posebno razljucen po dobijanju vijesti da je Bosanski Ban Ninoslav napustio katolicanstvo i ponovo pristupio Bosanskoj Crkvi.Rat izbija 1235 godine i traje tri godine,u kojem BoÜjaci pruzaju zestok otpor krizarima.
Krizari uspijevaju izvrsiti samo nesto pljacke i ubijanja,ali nista znacajnije ne postizu tim krstaskim pohodom na Bosnu.Nakon uspjesne odbrane Bosne od papinih krizara,Ban Ninoslav ucvrscava trgovacki ugovor sa Dubrovnikom u kome se obavezuje da ce sa svojom Bosanskom vojskom stititi Dubrovnik od prijetnji iz Srbije.
Izmedju 1241 i 1242 godine dolazi do najezde Tatara na Ugarsku,sto Hrvati zele iskoristiti i izvuci se iz Ugarske drzave,te zapocinju rat protiv Ugarskog Kralja Bele IV...u cemu im Bosanski Ban Ninoslav pomaze 1243 godine.To stvara uslove za novi sukob izmedju Ugarske i Bosne,koji se zavrsava 1253 godine slamanjem Bosanskog otpora.
Na vlast dolazi Ban Prijezda,koji je inace bio Ninoslavov rodjak,te se u potpunosti stavlja pod vlast Ugarskog Kralja.Medjutim,on ne vlada cijelom teritorijom Bosne,vec dolazi do dvovlasca izmedju njega,a kasnije i njegovog nasljednika Bana Prijezde II i Bana Stjepana Kotromana,osnivaca Bosanske Kraljevske porodice Kotromanic,sto traje izmedju 1267 i 1290 godine.Od 1290 do 1299 godine Bosnom vlada jedino Ban Stjepan Kotroman,a 1299 godine na scenu stupa plemicka porodica ”bic,te se ponovo uspostavlja dvovlasce u Bosni,ali ovoga puta izmedju Bana Stjepana Kotromana i samozvanog "Bana" Mladena I ”bica
|
Bosna od 1100 do 1199
U XII vijeku Bosna dobija sasvim jasne oblike jedne feudalne drzave,te dolazi do znatno cvrsceg povezivanja njenih oblasti.
Najveci neprijatelji Bosne u to vrijeme su Ugarska i Bizantija,koje svim silama nastoje pripojiti sebi neke dijelove Bosne.To je vrijeme u kojem Bosna privremeno gubi i utvrdjuje neke svoje teritorije...tako da vec 1138 godine ugarski kralj Bela uspijeva okupirati prostor "Rame".Takodjer,Bizantija povremeno vlada nekim dijelovima Bosne.
Za vrijeme Ugarsko-Bizantijskih ratova prvi put se spominje i jedan Bosanski Ban.Radi se o Banu Boricu,koji,kao samostalni gospodar cijele Bosne,sa Bosanskom vojskom pomaze Ugarskim vojnim formacijama u njihovom ratu protiv Bizantijskog Cara Manuela Komena...O ovim zbivanjima opsirno pise Bizantijski kronicar Kinamos,koji Bana Borica naziva saveznikom Ugarskog Kralja i jasno razgranicava Bosnu od ostalih drzava...pa,tako 1154 godine pise :"...Kada je bio blizu Save,odatle prema drugoj rijeci imenom Drina,koja utjece drugdje i dijeli Bosnu od srpske zemlje.A Bosna nije podlozna velikom zupanu Srba,NEGO JE SAMA ZA SE,narod koji svojim ZASEBNIM nacinom zivi i SAM SOBOM UPRAVLJA..."(Jo.Connamis,Historiarum epitome.lib III 7,A.Meineke,Bonnae,1836)
Malo kasnije Bizantija ipak uspijeva ovladati Bosnom 1167 godine,te se Bosna po prvi put javlja i u tituli jednog Bizantijskog Cara.To stanje ne traje previse dugo.Nakon smrti Bizantijskog Cara Manuela Komena,na vlast u Bosni,1180 godine,dolazi njen najpoznatiji vladar svih vremena - Ban Kulin !!!
Poznata je krilatica"Od Kulina Bana i dobrijeh dana"...koja ima svoju potporu u cinjenici da Bosna za vrijeme Bana Kulina ekonomski prosperira trgujuci sa Dubrovnikom...a u tome vremenu nastaje i najstariji pronadjeni Bosanski drzavni dokument,poznat pod nazivom "POVELJA BOSANSKOGA BANA KULINA",a koji datira iz 1189 godine i predstavlja neku vrstu trgovackog ugovora sa Dubrovcanima.
Takodjer,javljaju se i prve vijesti o hereticima u Bosni,sto doznajemo iz pisma Zetskog Kneza Vukana upucenog papi 1199 godine,gdje se on zali da je Ban Kulin sa svojom porodicom i vise od deset hiljada svojih podanika "presao na krivo vjerovanje".Takve optuzbe dovele su Bosnu i Bana Kulina u vrlo tezak polozaj,kada papa cak prijeti Bosni i krstaskim ratom,zbog sirenja hereze po Bosni.
|
Bosna od 1000 do 1099 godine
Krajem X vijeka Bosna se nalazi pod dominacijom Bizantije,ciji uticaj u tome trenutku pocinje naglo da opada.
Godine 1025.,poslije smrti Bizantijskog Cara Vasila II ,pocinje kraj Bizantijske dominacije na Balkanu,tako da 1040. godine Bizantijski Car mora potkupivati Bosanskoga Bana da joj se pridruzi u ratu protiv Zetskog Kneza Vojislava,koji se nastojao osamostaliti.
Ovaj period nam sasvim jasno pokazuje da je Bosna vec u XI vijeku obuhvatala veci broj zupa izmedju Drine i Vrbasa,koje su,iako slabo povezane,cinile jednu cjelinu unutar Drzave Bosne.
|
Bosna do 1000g- svake sedmice cemo postavljati novi period
O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba...itd...mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire.
Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".
Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.
Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.
Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Thana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.
Do 3.vijeka podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.
Krajem 6.vijeka na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Sloveni.Historija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slovena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.
Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu BoÜjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri BoÜjani"
BoÜjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.
To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.
Takodjer,veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje Ban (rijec "Ban" je avarskog porijekla).
Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve BoÜjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"
|
Vladari Srednjovjekovne Bosne
PERIOD OD 1154 DO 1322 GODINE
1154-1167....................Ban Borić
1167-1180.................... (Bizantijska okupacija)
1180-1204....................Ban Kulin
1204-1232....................Ban Stjepan
1232-1253....................Ban Ninoslav
1254-1267....................Ban Prijezda I
1267-1287....................Ban Prijezda I i Ban Stjepan Kotroman - DVOVLASCE
1287-1290....................Ban Prijezda II i Ban Stjepan Kotroman - DVOVLASCE
1290-1299....................Ban Stjepan Kotroman
1299-1304....................Ban Stjepan Kotroman i "Ban" Mladen I Šubić - DVOVLAŠĆE
1304-1313....................Ban Stjepan Kotroman i "Ban" Mladen II Šubić - DVOVLAŠĆE
1314-1322....................Ban Stjepan II Kotromanić i "Ban" Mladen II Šubić - DVOVLAŠĆE
PERIOD OD 1322 DO 1463 GODINE
1322-1353....................Ban Stjepan II Kotromanić
1353-1391....................Kralj Tvrtko I Kotromanić (krunisan 1377 god.)
1391-1395....................Kralj Stjepan Dabiša
1395-1398....................Kraljica Jelena Gruba
1398-1404....................Kralj Stjepan Ostoja
1404-1409....................Kralj Tvrtko II
1409-1418....................Kralj Stjepan Ostoja (vraća se na prijestol)
1418-1420....................Kralj Stjepan Ostojić
1420-1433....................Kralj Tvrtko II (vraća prijestol)
1433-1435....................Kralj Radivoj Ostojić
1435-1443....................Kralj Tvrtko II (ponovo se vraća na prijestol)
1443-1461....................Kralj Tomaš
1461-1463....................Kralj Stjepan Tomašević
|
Povelja Bana Kulina
Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29.avgusta 1189. godine na starobosanskom jeziku i Bosanskim pismom Bosancicom.Ovaj dokument je ne samo najstariji ,dosad pronadjeni, Bosanski drzavni dokument,nego je Povelja Bosanskoga Bana Kulina i najstariji drzavni dokument,od svih juznoslovenskih drzava!!
Ban Kulin,u glavnom dijelu te Povelje,kaze:
....Ja,Ban Bosanski Kulin,obecavam Tebi kneze Krvasu i svim gradjanima Dubrovcanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka.
I pravicu drzati sa Vama i pravo povjerenje,dokle budem ziv.
Svi Dubrovcani koji hode kuda ja vladam,trgujuci,gdje god se zele kretati,gdje god koji hoce,s` pravim povjerenjem i pravim srcem,bez ikakve zlobe,a sta mi ko da svojom voljom kao poklon.
Nece im biti od mojih casnika sile,i dokle u mene budu,davati cu im pomoc kao i sebi,koliko se moze,bez ikakve zle primisli.Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evandjelje.
Prijepis glavnog dijela teksta Povelje Bosanskoga Bana Kulina na originalnom starobosanskom jeziku sa Bosancice na Latinicu,glasi:
....Ja,Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi,kneze Krvasu i vsim gradjam Dubrovcam,pravi prijatelj biti Vam,od sele i do vijeka,i prav goj drzati s vami i pravu vjeru do kole sam ziv.
Vsi Dubrovcane kire hode po moemu vladaniju,trgujuce,gdje si kto hoce kretati,gdje si kto mine,pravov vjerov i pravim srcem drzati je,bez vsake zledi,razvje sto mi kto da po svojov voljov poklon,i da im ne bude od mojih castnikov sile,i do kole u mene budu,dati im svijet i pomoc kakore i sebi,kolikore moze,bez vsega zloga primisla.Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evandjelje.
|
|
|
| |
rujan, 2004 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Ovaj blog predstavlja mali korak u jacanju Bošnjacke nacije, koja je kostur Bosanskohercegovackog društva... jer Bošnjaci su nažalost jedini narod u Bosni i Hercegovini kojem je stalo do nase najdraže BiH.
Nesudjena himna Bosne i Hercegovine
Zemljo tisucljetna
Na vjernost ti se kunem
Od mora do Save
Od Drine do Une
Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina
Bog nek' te sacuva
Za pokoljenja nova
Zemljo mojih snova
Mojih pradjedova
Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina
|
|