Bosanski Novi

ponedjeljak, 26.02.2007.

U slučaju BIH pravo nije i pravda!

Međunarodni sud pravde (ICJ) danas je dokazao kako je sve, samo ne pravedan, iako upravo u svom nazivu nosi "pravdu". Zadnjih nekoliko dana vodile su se rasprave kako će današnja presuda ICJ-a u tužbi BIH protiv Srbije i Crne Gore preokrenuti međunarodno pravo, a sa nestrpljenjem su presudu suda čekali svi svjetski stručnjaci prava uz brojne protjerane i izbjegle Bosance i Hercegovce koji su najviše od svih gajili nadu u pravdu. Bosna i Hercegovina tužila je Srbiju i Crnu Goru za genocid počinjen na teritoriju BIH, a proces je trajao mukotrpnih 14 godina. Sud je odlučio da Crna Gora nije sljedbenica državne zajednice te je optužba i presuda opteretila Srbiju u nekoliko blagih elemenata koji više sliče odluci prekršajnog suda nego ključnoj međunarodnoj pravosudnoj instanci. Sud je donio slijedeće odluke koje nabrajam u prilagođenom i skraćenom obliku: Sud je nadležan nad tužbom; Srbija nije počinila genocid u BIH; Srbija nije učinila ništa da spriječi genocid u Srebrenici; Srbija je prekršila svoje obveze prema izručenju ratnih zločinaca; Srbija mora otpočeti punu suradnju u izručivanju ratnih zločinaca; Srbija nije dužna isplatiti ratnu odštetu i reparaciju te će izjavljivanje obećanja o neponavljanju (!) biti dovoljno!

Prema navedenoj presudi(ama) Srbija treba izručiti ratne zločince te se ispričati za sve "zlo" počinjeno, a sve "zlo" za koje je odgovorna jest da nije učinila ništa u sprječavanju masakra u Srebrenici! Pravo nije pravda, a sud "pravde" je očito najmanje pravedan! Od "preokretanja" međunarodnog prava nije se dogodilo ništa, a upitno je da li će žrtve srpskih ratova ikada dobiti satisfakciju presudom protiv "nedokazanih" ratnih zločinaca, jer uostalom i oni nisu krivi dok im se ne dokaže suprotno…

Komentari da/ne?

nedjelja, 25.02.2007.

Godine s Novim prolaze...

Pjesme posvećene godinama što su u Novom prošle, onima koje će doći u samoći Novoga bez nas Novljana... Pjesme posvećene onima koji bez Novoga provode dane u nadi da će doći opet one koje će provesti u Novom, i s Novskom Unom… Novljanima...


Godine u Novom prolaze

Još se i sad sjetim da je nekad i blizu ada daleko mi bila,
Sjetim se keja kojim šetati je bilo kao prstima dirnuta svila,

Sjetim se svega kao da je jučer netom sretno ljeto prošlo,
Još je i sve šarenilo kao jučer tamo polagano došlo,

Sjetim se mirisa svježine, jutra i prvog mraza jasnog,
Sjetim se i ručka, večere i voća onako lijepo krasnog,
Još samo da vidim i svog života u miru Novoga slasnog.

...

Recite mi...

Žalosna vrbo reci mi sad, da li vratit ću se ikad,
Riječna Uno jedina si ti, imamo li kakvih prava mi,
Lađo Unska vjerujem u tebe, više nego u sebe,

Recite mi, nama zborite, zašto vrata ne otvorite,
Tugo moja, srećo rijetka, žao mi je svakog petka,
Želiš li da ga opet u tuđini, slavim na tuđoj bini.

Komentari da/ne?

subota, 24.02.2007.

Danak sam platio, sjećanje vratio

Sjećanja na svoj Novi, Novljani plaćaju...
Ja sam danak svoj platio da bi sjećanja vratio, vratio, jer sam danak platio...


...


Od kako snijega u Novom vidio nisam,
Da postao sam ono što sad jesam,
Od kako jesen u Novom vidio nisam,
Da postao sam ono što sad jesam,
Od kako noći u Novom vidio nisam,
Da postao sam ono što sad jesam.

Nije više ni u srcu puno ostalo,
Da je tako sve naglo prestalo,
Nije više ni u duši puno ostalo,
Da je tako sve naglo prestalo,
Nije više ni u tijelu puno ostalo,
Da je tako sve naglo prestalo.

Od kako sanjam snijeg u Novom vidim,
Pa tako u snovima ja tada lebdim,
Od kako sanjam jesen u Novom vidim,
Pa tako u snovima ja tada lebdim,
Od kako sanjam noći u Novom vidim,
Pa tako u snovima ja tada lebdim.

Sad sa sjećanjima u srce Novi vraćam,
Da tako ništa više ne plaćam,
Sad sa sjećanjima u dušu Novi vraćam,
Da tako ništa više ne plaćam,
Sad sa sjećanjima na tijelu Novi osjećam,
Da tako ništa više ne plaćam.

Komentari da/ne?

petak, 23.02.2007.

Kad zima u grad kriomice uđe

Most sam prešao da bi u Novi došao. Gledam nešto sve se okrećem, u potrazi za minulim vremenom. Koga da tražim, što da gledam, gdje da pogledam. Ima li neko da mu se javim i kome da se prijavim. Za srcu dušu da otpustim i ništa više ne propustim. Tražim, sve nešto gledam, pa da imam u išta da se zagledam. Nema, ostalo je malo toga pa i malo koga. Sve se nešto osjenilo, a na licu zarumenilo. To od straha, bijesa, tuge i zbog toga što nestadoše i one svijetle duge. Pa da kažem kome sad ili da pišem sam svoj rad.

Nema više no rahmetli grada, to je što ostalo je sada. Pa neka umre prije nego što ću njega i nju dat, pa neka i ja budem što sam ostao sad. Branit ću se od spomena milih i vjetrova nježnih pa neka usnim ono što još volim.

Komentari da/ne?

četvrtak, 22.02.2007.

Izgradnja Vidorijske džamije, apel za pomoć u prikupljanju sredstava

NOVLJANIMA U BIH I DIJASPORI

Predmet: Molba

Želimo ovim pismom da ukažemo na to da mi u Bosanskom Novom u staroj gradskoj četvrti Vidorija, podižemo ratom porušenu džamiju, te da nam je potrebna pomoć u ostvarivanju ove plemenite namjere. Sve su džamije na području našeg medžlisa obnovljene ili u po odmakloj fazi gradnje, ostala je jedino ova Vidorijska džamija, tri vijeka stara i arhitektonski najzanimljivija, po čemu ima nesumnjivo i kulturno-historijsku vrijednost. U Vidoriju su se u znatnom broju vratili njeni predratni stanovnici, tako da je ova stara čaršija izrazito bošnjačka, muslimanska. Postoji džemat, ali bez džamije. Mi Vidorinci smo do sada pomagali izgradnju svake džamije, u našoj sredini i izvan nje. Svaka gradnja džamije znači za nas radost i muslimansku obavezu da pomognemo koliko možemo. U Bosanskom Novom, kao što se zna mi Bošnjaci teško živimo - nezaposlenost, neimaština, obespravljenost, tuga, sabur i nadu nalazimo u vjeri i ibadetu. Džamije smatramo simbolom naše pobjede i čvrstim dokazom da postojimo i opstajemo u svom zavičaju iz kojega smo bili protjerani. Džamija, kako mi shvatamo postaje onaj najvažniji punkt oko koga se odvija ukupan duhovni život nas Bošnjaka. Imajući u vidu ovakvu ulogu džamije, mi smo s obnovom naše Vidorijske džamije započeli u Augustu prošle godine, bez bilo kakvih sredstava, ali sa odlučnošću da se krene. Do sada su izvedeni grubi radovi na prizemlju i mahfilu (galerija), ostaje da se obavi veći dio gradnje. Izvođač radova je pristao da mu isplatimo kad skupimo novac. Zastali smo sa radovima u ovo vrijeme, želimo da predahnemo da se presaberemo, želimo da dođemo do potrebnog novca kako bi vratili dugove te nastavili sa radovima. Znamo mi draga braćo da je nama u Bosni svima teško, kako da pomogne onaj kome je potrebna pomoć? Ali, solidarnost i uzajamnost je oduvjek bila karakteristika nas Bošnjaka, muslimana. Pomoći koliko toliko, pomoći koliko se može. Mi Vam se draga braćo obraćamo sa apelom za pomoć: pomozite koliko možete, a mi ćemo Vam biti zahvalni.

Sve Vaše uplate možete izvršiti kod Central Profit Banke-Bihać, na broj računa: 1296011000912975.

Korisnik:
Rijaset Islamske Zajednice u BiH,
Lazara Drljače, Bosanski Novi, Bosna i Hercegovine
IBAN: BA391296011000912975

Banka Korisnika:
HVB-CENTRAL PROFIT BANKA DD
SARAJEVO
SWIFT:BACXBA22

Korespodentna banka:
COMMERZBANK AG FRANKFURT
SWIFT CODE: COBADEFFAccount:400876832700

Uvjereni da će te se odazvati našem pozivu iskreno Vas selamimo.
Esselamu alejkum!
PREDSJEDNIK
Bekir Alić

Komentari da/ne?

srijeda, 21.02.2007.

Novska Avlija

Bujrum… Uđite... Ovo je moja avlija. Tu mjesto je gdje svima dobro želim. Tu mjesto je gdje nema zla poći kojim. Šta da misli insan da tu se sladit nečim može doli sladom mednim i orahom smeđnim.

Kad se miris mira iz fildžana širi, cvijeće šalje svoje emisare. Raspravlja se o tom ko će ljepše da nam radi i fildžane da nam sladi. I baklava je svježa pa se nako svako osladiti oće, da pozdravi i selamit da će.

Joj kako divno i onaj gore sada pjeva, od nikoga nesmetan, još lipe procvjetale slasno pa da Unom zažubori i taj miris glasno. Idu djeca sve se nešto smiju, dva jarana iza ko braća iz iste vodu piju.

To avlija je moja, niko dirat neće moći u nju jako. Ko da dirne neka mu belaja ne treba jer nije insan od takvoga neba. Neka, neka ljudi dok se neće problema radit, štogod ono tamo da se naigramo. Kome treba više od tog išta, pa halalio sam više da me vjetar njiše.

Joj buraz, pa avlija je to moja. Ima tamo i bos da se hoda. Nema tamo nego jaran do jarana i rođo do starog dajdže što smijaše se Idriz. Onom biće da ga imenom su zvali i svi se uglas smijali. Ma pusti brate neka halali se sve, al neka naše Novske Avlije.

Komentari da/ne?

utorak, 20.02.2007.

Jedina što prkosom plovi

Noć je tiha, samo tok se čuje. Snim ju kako prkosno se kreće. Ne želi ni čut da stane, nikad, ni po svanuću ni kad kuća pored rijeke plane. A gorjelo je, gorjelo je što gradili su stari naši i kažem vam jasno da poštovanja nema jer im kažem nisu vaši.

Noć je tiha, jutro samo što svanulo nije. Sad još snim biserje zeleno. Zeleno je prkosno, neće, boju neće da mijenja. A htjeli su mijenjati u boje razne bojiti i crvenu krvavu prolili su jasno.

Noć je tiha, svanulo je jasno. Sad zelenija je još i prkosnija više. Ne da se jer preživjela je svašta, ne da, ni kapi vode svoje. Tuđ je svaki htio da je pije, al hladna mu je bila jer mrzla se kad joj blizu dođe.

Dan je, dobro se vidi. Grad je gotovo prazan. Po njem ljudi isprazni hodaju, nisu, dio slike nisu, zamrljani tresnom rukom nacrtani. Bježe da ne vide ih kako probali su dušu krast.

Prkos je, snažniji no prije. Veći nego da ga ponijet mogu. Htjeli su i njeg uzeti, nisu, nisu nosit mogli. Opekli se od prkosa jakog što taknuše ga željno... Uzet dušu nisu mogli, poći dalje u sramu smogli...

Komentari da/ne?

ponedjeljak, 19.02.2007.

Zbivanja u Bosanskom Novom 1992. godine

Isječak iz knjige "Love Thy Neighbor: A Story of War" New York 1996 god.

Prije nekoliko mjeseci intervjuirao sam nekoliko Bosanaca koji su bili prisiljeni da napuste Bosanski Novi, grad koji su srpski nacionalisti etnički čistili. Srpske vlasti su prevarom uspjele navesti Ujedinjene narode da učestvuju u odrađivanju prljavog posla. UNHCR-u je rečeno da oko tisuću do dvije tisuće ljudi željeli napustiti Bosanski Novi da bi se pridružili rođacima u zapadnoj Europi. UNHCR se složio da pošalje nekoliko autobusa i kamiona za prijevoz tih ljudi. Srpski nacionalisti su, u međuvremenu, pojačali svoju terorističku kampanju i objavili na lokalnom radiju i televiziji da svi ne srbi moraju napustiti grad UNHCR konvojem. Vojnici su švrljali gradom i pucali pri tom u zrak iz svog oružja. Svi su shvatili poruku. Autobuse i kamione ubrzo je prepunilo oko osam tisuća ljudi. Ujedinjeni narodi su bile prevareni. Ni prvi, a pokazaše se ni zadnji put.

Izbjeglice su prevezene u hrvatski grad Karlovac. Neki su spavali u gradskoj sportskoj dvorani, a neki, pošto je bilo ljeto, napolju. Dan nakon protjerivanja, sjedio sam pod sjenkom drveta i pričao sa I. , ekonomistom koji je radio za gradske vlasti i dobio otkaz kada su srpski nacionalisti preuzeli vlast. Događanja u Bosanskom Novom bila su kopija događanja u Banja Luci. Ne srbi su bili otpušteni sa svojih poslova. Teror je započeo odjednom, I. je shvatio da mora napustiti grad da bi sačuvao život. Vlasti su insistirale da se svi Muslimani koji su napuštali grad oficijelno odreknu zemlje, kuće, kao i ostale imovine koju nisu mogli ponijeti sa sobom. Ovaj program je bio tako uspješan, da su ljudi čekali po dva dana u redu da se odreknu imovine koju su stjecali čitav život. Kada je I. konačno došao na red i ušao u malu zagušljivu prostoriju u kojoj je službenik ovjeravao dokumente, čekalo ga je još jedno poniženje. Morao je biti službeni svjedok Muslimanu koji je stajao u redu ispred njega. I. je potpisao svoje ime na liniju obilježenu riječju "svjedok". Zatim, kada je bio red na I. da se odrekne svoje imovine, Musliman koji je stajao iza njega bio je prisiljen da se potpiše kao svjedok.
I. još uvijek ima ovaj dokument. To je fotokopija originalnog dokumenta na čijem vrhu piše "Srpska Republika Bosna i Hercegovina", što je I. moralo zvučati strano kao što bi riječi "Meksička Republika Kalifornija" meni zvučale čudno. Datum i ime potpisnika bili su otisnuti plavom bojom na odgovarajućim mjestima. Na dnu dokumenta nalazila se isprekidana linija na koju se I. potpisao, linija na koju se potpisao svjedok, a do potpisa je bio veliki plavi pečat SFRJ. "Srpska Republika Bosna i Hercegovina" još uvijek nije imala svoj pečat, tako da se morao koristiti stari, jugoslavenski. Gotovo sam mogao čuti zvuk teškog pečata dok je službenik ovjeravao dokumente, a zatim, ne gledajući čovjeka pred sobom vjerojatno viknuo: "Slijedeći", pri tom misleći: "Riješili smo se još jednog pokvarenog Muslimana". Red Bosanaca koji se pružao ispred zgrade pomjerio se nakon toga za par centimetara.

I. je napustio grad sa slijedećim dokumentom u rukama:
"Ja, (ime i prezime) iz Bosanskog Novog, došao sam svojevoljno u ovaj ured nakon što sam informiran od strane Kriznog štaba općine Bosanski Novi o uvjetima pod kojima se može iseliti iz grada, te ovom prilikom dajem slijedeću izjavu. Izjavljujem da u općini Bosanski Novi ne posjedujem nikakvu imovinu i da permanentno napuštam Bosanski Novi, zajedno sa suprugom i djecom. Dajem ovu izjavu uz punu odgovornost, bez imalo prisile, sa ciljem osiguranja dokumenata za iseljenje iz općine Bosanski Novi. Ova izjava je pravosnažan dokument".

I. je sjedio na travi, prekriženih nogu. "Da nisam potpisao taj papir, možda ne bih bio živ danas" rekao je. "Molim te, zadrži taj dokument, meni više ništa ne znači. Reci svijetu šta se desilo kod nas".
"Mislim da ti ipak trebaš zadržati ove dokumente. Kad se rat završi, možda ćeš moći vratiti svoju imovinu".
I. se nasmijao. "Pogledaj šta piše na tom papiru. Ja više nemam nikakvu imovinu".
U tom momentu je čovjek koji je sjedio nedaleko od nas počeo plakati.
"Znaš li ga?", šapnuh.
"Da, to mi je brat".
Između nih dvojice nalazila se otvorena putna torba. Bila je veličine ručnog prtljaga i sadržavala najnužniju garderobu. Žena je nešto tražila u torbi. I. je u krilu držao zelenu kožnu futrolu, prema kojoj je klimnuo glavom.
"Šta je to"?
"Ovo je sada sva moja imovina".
"Šta je unutra"?
"Moja diploma".

Osjetili su Bosanci da će se ovaj sukob izroditi u nešto mnogo veće i dugotrajnije. Možda su to zaključili na osnovu brutalnosti kroz koju su prošli. Možda zbog toga što su srpski nacionalisti uništavali drevne džamije. Možda zbog dokumenata koje su potpisivali, u kojima je traženo da se odreknu mogućnosti da se ikada vrate. Znali su da im ljudi koji su preuzeli vlast, dok god drže tu vlast u svojim rukama, neće dozvoliti povratak, a činilo se da bi to mogao biti dugačak period. I tako, dok su napuštali svoju domovinu, Bosanci su sa sobom nosili papire za koje su smatrali da će im pomoći da započnu novi život u nekoj drugoj, neobičnoj sredini. Kirurzi su ponijeli svoje diplome, ekonomisti svoje. Svršeni srednjoškolci su ponijeli svoje srednjoškolske diplome. Potrebni su im bili ti dokumenti da bi pokazali svojim novim poslodavcima u Njemačkoj, Britaniji, Americi ili bilo kojem drugom novom odredištu da posjeduju korisna znanja i vještine. Ovi Bosanci nisu bili čuvari kamila ili religijski fanatici. Bili su to Europljani čijim su imenima prethodile titule: doktor, profesor, inženjer, urednik, ili umjetnik.

Autor: Peter Maass
(sa engleskog preveo M. Bahtic)

Preneseno sa Bosanski Novi.com

Komentari da/ne?

petak, 16.02.2007.

Što Novljani mogu učiniti za Novi, a da ipak ostanu sebični…

U današnje vrijeme (zapravo oduvijek) jasno je kako ljudi nisu u stanju misliti na druge, prije ne pomislivši na sebe. Ljudi su po prirodi izuzetno sebični, a posebno kada imaju vlastitu obitelj! Prigodno sam se sjetio one JFK-ove često citirane rečenice: "Ne pitajte što država može učiniti za vas, već što vi možete učiniti za državu". Država u ovoj vječnoj rečenici može biti bilo što: grad, regija, rijeka… Naravno, ovaj put bitan je grad i to ne bilo koji nego Bosanski Novi. Da Novljani više neće pitati ni što može Novi učiniti za njih, a kamoli što oni mogu učiniti za Novi sasvim je jasno. Razasuti po cijelom svijetu većinom su se snašli, i Novi je uglavnom ostao samo u njihovim sjećanjima. Kao takav, u sjećanjima, Novi je apstraktna pojava, koja budi one lijepe stvari, djetinjstvo, prve ljubavi i slično… Novi je njima sada čisto dokument spremljen u arhivu za koji će eventualno u pobudi izljeva emocija i poželjeti učiniti nešto, ali onda će doći svojoj novoj kući i sjetiti se svoje obitelji, djece i obaveza. No, da li je to sve! Da li se moramo pomiriti sa sudbinom i sa stanjem, postoji li nešto što bi se moglo napraviti?

Nije potrebno izmišljati toplu vodu, treba koristiti ljudsku povijest i iz postojećih iskustava naći nešto primjenjivo za Novljane u ovom slučaju… Ja sam sebi uzeo za pravo ukratko razraditi jednu teoriju…

Rasuti Novljani imaju jednu zajedničku stvar koja ih veže, to je Bosanski Novi! Bosanski Novi kao takav ima izvrsne predispozicije za grad u razvijanju! Novi je uz turistički idealnu rijeku i nalazi se (idealno) na samoj granici. Rasuti Novljani skupili su nešto novca i puno emocija… Kad to spojite što se dobije? Udruživanjem Novljana i spajanjem pojedinih izvrsnosti kod pojedine osobe u skupinu dobiva se raznovrsna skupina s puno izvrsnosti! Konkretno, Novljanin koji je mehaničar jest mehaničar, ali što je Novljanin mehaničar s Novljaninom odvjetnikom, ekonomistom, ugostiteljem, arhitektom, profesorom i drugim raznim zvanjima i zanimanjima? To je već skupina ljudi od kojih svako zna svoj posao! Gdje ta skupina ljudi može imati svoj interes? Svako od tih ljudi skupio je nekakav kapital u svom životu, određena sredstva koja se mogu ulagati, a uz to posjeduju i određena znanja. Kada se to dvoje spoji dobijete idealnu situaciju za zajedničko ulaganje i rad. Konkretno, uzmimo za primjer hotel "Una". Ovakva skupina ljudi može prikupiti dovoljno financija za kupiti i obnoviti takav hotel, a kasnije ga i voditi! Što time Novljani dobivaju? Dobili su svoje vlasništvo, svakog od pojedinih dionika ovakvog procesa! Radom u svom vlasništvu trudit će se jer je adekvatni angažman nagrađen povećanjem vrijednosti vlasništva, a na kraju i osobno (za pojedince) možda manje važno, ali za Novi najvažnije, ulaže se u Bosanski Novi! To je možda najbolji odgovor kako zadovoljiti tu emocionalnu povezanost s Novim i prirodnu ljudsku sebičnost…

Na kraju, mislim da smo došli do pozitivne deformacije JFK-ove rečenice primjenjivu na stvarnost: "Ne pitaj se što ti možeš učiniti za državu (grad), niti što država (grad) može učiniti za tebe. Pitaj se što učiniti da i država (grad) i ti budete zadovoljni"…

Komentari da/ne?

četvrtak, 15.02.2007.

Pismo za Bosance

Dragi Novljani i ostali Bosanci u Dijaspori, kao što znate ostavljeni smo na milost i nemilost drugima, rasuti po cijelom svijetu. Naši gradovi, zaselci, sela, ulice i ustanove još uvijek nose imena koja su im zločinci dali tokom rata u našoj voljenoj Bosni i Hercegovini. Dejtonski sporazum koji je trebao samo da obustavi rat, ustvari je bio savez svijeta sa Srbijom protiv Bosne i Hercegovine i povlačenje Armije BIH na prvobitni položaj. Armije BIH se povukla iako se u tim danima vodila bitka koja bi Bosni i Hercegovini donijela slobodu na cjelokupnim prostorima.

Pitam vas zašto je Dejtonski sporazum još uvijek na snazi kad je jedan od glavnih zadataka tog sporazuma povratak prognanih u svoje gradove, a mi još uvijek lutamo dunajlukom !? Zašto taj ugovor nije odmah poništen i proglašen novi Ustav BIH? Zašto sad imamo entitet koji se zove "republika srbska", a koja je ustvari i krivac zbivanja i genocida u BIH? Kako taj entitet može imati svoje zakone koji su drugačiji od Ustava Federacije BIH? Kako ta ista "vlada takozvane RS" smije javno najavljivati nekakav referendum? Kako smiju negirati genocid? Kako smiju prodavati nešto što nikad nije bilo njihovo? Zašto dopuštamo da je Dijaspora prvi upliv novca u tom entitetu? Zašto dopuštamo da nas zovu Gasterbajterima i Turistima?

Sve ove godine posmatramo sa strane naše političare sa nadom da je kraj blizu, ali ništa! Mi u Dijaspori smo zaboravljeni dok našim gradovima hara zločinačka banda! Dokle i zašto? Da li smo glupi ili gluhonjemi? Dignite svoj glas, ako ne za nas u Dijaspori, onda za naše šehide i borce koji vrše samoubojstva zbog istih razloga koji su navedeni gore, dok u entitetu "republika srpska" dižu spomenike nekakvim srpskim herojima koji su ustvari krivi za: genocid, silovanja, paljenje, mučenje, terorisanje, bombardovanje, proganjanje... U isto vrijeme podižu optužnice protiv Armije BIH koja je branila našu Bosnu i Hercegovinu.

Mi ne pozivamo na rat, naša Bosna i Hercegovina jedino može opstati kao država sa multi-vjerskim skupinama sa istim pravom na suživot i prosperitet, ali da bi do tog došlo mi moramo pritisnuti našu Vladu da se više fokusira na pitanja koja smo naveli, a ne na nekakav pristup Europi jer još nismo spremni za to!

Što se tiče nas u dijaspori, ma kako to preveli, više BIH treba svoje ljude u svijetu, nego što oni trebaju BIH. Zato vas molimo da se ujedinimo jer jedino tako možemo nešto ostvariti! Ujedno vas pozivamo na bojkot srpskih, slovenskih proizvoda jer mi Bosanci imamo iste i bolje. Posebno bojkotiranje filmova i turbo folk-muzike koja nam se nameće iz srbije uz pomoć zemunskog klana koji profitira, bojkotovanje na Tv programe kao što su Pink ili BN koji promoviraju totalno izrabljivanje ženskog tijela i uzdizanje srpskog naroda! Ako želite gledati TV na svom jeziku tu vam je Bosanski Bostel.

Našu omladinu treba učiti da znaju Bosansku istoriju i patnju našeg naroda da opstane. Treba ukinuti imena koja nas podjeljuju kao Musliman i Bošnjak nego da bude jednostavno Bosanac jer takve podjele vode u korist neprijatelja!

Naglasit ćemo još jednu stvar da mi Bosanci u dijaspori moramo znati s kim sklapamo poslove jer ima među nama onih koji za dolar sarađuju sa zemunskim klanom. Bojkotirajte reklamiranje istih onih koji su poslati u našu zajednicu da okrenu naš narod jedan protiv drugih! Pozivamo na totalan bojkot da se sponzoruju koncerti turbo folk pjevača kao koncert Miloša Bojanića koji je kroz svoje pjesme ponizio Bosanski narod, a održat će koncert sad u februara u St.Louisu u kojem živi preko 60.000 Bosanaca.

Molimo sve patriote da pritisnu svijet i naše političare da se jednom za uvijek riješi pitanje jedinstvene građanske države bez nekakvih republika, entiteta, kantona ili nekih drugih imena koji samo vode podjeli a ne cjelovitosti!

Zamolio bih sve osobe koje imaju svoje blogove, forume, web, stranice da kopiraju ovu poruku i postave je na svoje stranice ili da jednostavno e-mail svom prijatelju ovo pismo.

Tim Sloboda Novom

Preneseno sa Bosanski Novi.tk

Komentari da/ne?

utorak, 13.02.2007.

Bosna u raljama (prošlosti) budućnosti

Bosna je zemlja čuda. Bespuće prošlosti i ishodište budućnosti. Gruda koja nije ni na nebu ni na zemlji. Bosna je granica između lijevoga i desnoga, sretnoga i nesretnoga; tuge i bijede; sreće i moći; zdravlja i bolesti.

Bosna... Zemlja, grotlo kulture koje buja od nekulture... Narod, puk, građanin što živi i živio je tamo mudrošću je obilovao, a glupošću se slavio. Pomamom za neznanjem koristio je znanje... U Bosni se traži ono čega nema, a pruža se sve što se ima...

Bila jednom zemlja, a u srcu joj Bosna bi... U Bosni je živjelo sretno i nevino čedo, dijete koje začeto je zlom i raslo je iz dana u dan idući po svom. To dijete pokvarene priče uvodno je slovo bilo i kako je raslo krvlju slasno pisalo je slova užarena. Svako slovo krv od drugog uzelo je i u stranu povijesti upisalo je. Stranica za stranicom pisala se brzo, krv je tekla potocima. Ni dan ni noć više značili nisu. Samo bijes, zlo i sve pakosno živjelo. Dijete zla rasulo je gene svoje, zemlja opustjela je... Biljke više rasle nisu, s vatrom izgorjele su... Krv, užas... Zar zaslužili smo, upita se neko prije no što i tu svijeću ugasili su... Povijest reče... Ništa novo, ne zamjerite, pojeli smo slasno, uzeli smo glasno, danak ste platili, a dužni ste ostali još, jer sjeme zla posadili smo, korov sada raste gdje zlatan klas rastao je i ovaj korov sjeći nećete, ne možete, ne smijete... Koga zvati sada, da zazovemo glas... Čuje li nas on... Da li da zovemo onoga gore ili onoga dole. Niko nas ne čuje...

Kiša i oluja, grmljavina... sasulo se sve na zemlju ožarenu... Više ni svjetlo do grude došlo nije... Ima li nade za nas? Ima li molitve što izreći više možemo? Da li riječi više išta znače, čuje li ih tko?

Na rubu Bosne rodilo se dijete, više nije dijete zla, al ni sretno ni nevino više nije...

Što je bilo, bilo je prije...

Komentari da/ne?

četvrtak, 08.02.2007.

Bosanski Novi - Povijest

Tragovi nastanka Bosanskog Novog vode već u antičko rimsko doba o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta. Smatra se da mu ime dolazi od utvrde Castrum Novum (Nova utvrda, Novi kaštel, Nova kula) na Kulskom brdu (današnji naziv po utvrdi) koja nastaje na mjestu antičko rimske stražarnice. Utvrda je ujedno i temelj za kasniji nastanak grada. Do 1102. utvrda se nalazila u Kraljevini Hrvatskoj, a potom u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i Habsburškoj monarhiji.

Novim je upravljala obitelj Babonjići, jedna od moćnijih europskih plemićkih obitelji, koji su se zvali i Blagajski zbog stolovanja u Blagaju ili Blagaj Gradu (dio današnje općine Bosanski Novi). Padom srednjovjekovne Bosne pod osmanlijsku vlast Babonjići stvaraju savez sa obitelji Zrinski (također jednoj od moćnijih europskih plemićkih obitelji) koji u to vrijeme stoluju u Zrinu (dio današnje općine Dvor na Uni) kako bi suzbili invaziju Osmanlijskog carstva. Zahvaljujući toj privremenoj slozi uspjeli su 1483. godine nanijeti težak poraz osmanlijskoj provalnoj vojsci. Međutim, sloga domaćih plemića bila je kratkog vijeka i samo je privremeno odgađala pad grada. Osmanlije su 1537. godine definitivno zauzeli Blagaj, iz njega protjerali posadu i postavili svoju. Negdje u to vrijeme pao je i Novi na Kulskom brdu, ali su Zrinski još krajem petnaestog stoljeća izgradili Novi Novi na lijevoj obali Une (od kojeg nastaje Dvor na Uni) da bi se dalje štitili od osmanlijskih prodora. To je usporilo nadiranje Osmanlija na zapad. Habsburške posade su odolijevale napadima sve do 1556. godine, kada je poslije pada tvrđave Kostajnica osmanlijski vojskovođa bošnjačkog porijekla, Malkoč-beg osvojio Novi Novi 1557. godine.

Osvajanjem Novog Novog Osmanlije su ovo utvrđenje pretvorili u važnu vojnu bazu za dalji prodor ka Beču. Izgrađen je most preko rijeke Une, a Novi Novi je vrlo brzo naseljen muslimanskim stanovništvom. Novi Novi je ostao pod osmanskom vlašću sve do 1687. godine, kada ga je zauzela banska vojska Petra Erdedija. Muslimansko stanovništvo prebjeglo je preko Une u Bosnu i na prostoru ade Jelenice, danas gradski kvart Stari Grad, izgradilo tvrđavu od balvana i nasipa na prostoru od hotela "Una" do gradskog muzeja. Tadašnja tvrđava Turski Novi mjesto je nastanka modernog Bosanskog Novog. Godine 1726. počelo je zidanje novog utvrđenja od tesanog, kvalitetnog kamena tako da je po njegovom završetku bio gotovo neosvojiv za ondašnje napade i oružja. U tvrđavu se ulazilo preko dva mosta, lančanika, a jarkom oko tvrđave tekla je voda iz Une. Osvojena je samo jedanput 1788. godine, poslije brojnih juriša i duge opsade dvadesetostruko jače vojske habsburškog feldmaršala Ernesta Gideona Laudona, zahvaljujući velikoj premoći u ljudstvu i artiljerijskim oruđima. Poslije toga granica se ipak stabilizirala na Uni tako da su Osmanlije ostale u Novom sve do 1878. godine.

Godine 1878. prema odluci Berlinskog kongresa Novi je zajedno sa ostatkom Bosne i Hercegovine pripao Austro-Ugarskoj. Austrougarske vlasti su 1894. godine do temelja porušile Novsku tvrđavu (Turskog Novog), a njen materijal ugrađen je u razne javne i privatne objekte. Sljedeće godine Novi je dobio ime Bosanski Novi, koje je nosio sve do 1992. godine.

Bosanski Novi u devetnaestom stoljeću dobiva željeznicu te postaje važno čvorišta cestovnog i željezničkog prometa. Takva uloga grada bila je osobito važna za vrijeme II. Svjetskog rata kada se Novi nalazio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U to vrijeme Novljani nisu odigrali važniju ulogu u partizanskom otporu, ali ostala je zapamćena obitelj Kapetanović proglašena pravednicima među narodima za spas židovske obitelji.

Osim prometne važnosti ključnu ulogu u razvoju grada imala je tvornica Sana koju je osnovala obitelj Avdagić i koja je bila temelj razvoja grada u vrijeme Jugoslavije. Bosanski Novi bio je poznat i po Nogometnom klubu Sloboda koji je osnovan davne 1910. Uz Slobodu na sportskim stranama Novi su proslavili Unska regata kao i Kajakaški klub Ada.

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini 1992. odlukom novih srpskih vlasti ime Bosanski Novi je promijenjeno u Novi Grad, zajedno sa ostalim imenima gradova i općina koje su u svom imenu sadržavale pridjev bosanski. Danas se upotrebljavaju oba naziva prema odluci Izborne komisije Bosne i Hercegovine: Bosanski Novi/Novi Grad. Početkom rata 1992. iz grada bježi većina nesrpskog stanovništva u organiziranom konvoju. Izbjegli Novljani naseljavaju se diljem Europe i Svijeta. Značajnijeg povratka u Bosanski Novi nije bilo. Prema popisu stanovništva iz 1991. općina Bosanski Novi imala je 41.665 stanovnika u 60 naselja, većina stanovnika općine bila je srpske nacionalnosti. Grad Bosanski Novi imao je 13.588 stanovnika, a većinu stanovnika činili su Muslimani (Bošnjaci). Danas u općini i gradu živi većinsko srpsko stanovništvo, a iz općine Bosanski Novi izdvojena je Bosanska Kostajnica sa još nekoliko naseljenih mjesta.

Brojni Novljani napustili su grad i prije rata, među njima je i zastupnik u Hrvatskom saboru – zastupničkom parlamentu Republike Hrvatske dr.sc. Šemso Tanković; profesor medicinskog fakulteta u Zagrebu dr.sc. Ante Budak rođen u Novom, kao i danas ugledni zagrebački liječnik mr.sc. Esad Avdagić. Novljani u dijaspori drže do svog grada i ne zaboravljaju ga o čemu svjedoče brojna udruženja Novljana po Svijetu kao i brojne Internet stranice posvećene rodnom gradu. U Novom su živjele brojne ugledne osobe pa iako ne rođeni u Novom potrebno ih je napomenuti jer su uvijek isticali vrijeme provedeno u Bosanskom Novom, nužno je istaknuti glumca Mustafu Nadarevića i pjesnika te hrvatskog političara Vladu Gotovca. Svakako je jedan od poznatijih Novljana i mr.sc. Ante Milinović, povjesničar koji je godinama radio na povijesti Bosanskog Novog i vodio Zavičajni muzej Bosanskog Novog, a danas radi kao voditelj Hrvatskog bankovnog muzeja Privredne banke Zagreb. Ante Milinović autor je brojnih tekstova o Novom, Bosni i Hercegovini te je autor i monografije povodom 30 godina rada tvornice Sana.

O Novom su napisane brojne pjesme većinom inspirirane prirodnom ljepotom rijeke Une, pjesme o Novom pjevali su brojni estradni umjetnici između ostalih i Gabi Novak. Arhitekturno je Novi nadaleko bio poznat po gradskoj vijećnici iz 1888. koja je zaštićeni spomenik te po staroj Vidorijskoj džamiji koja je srušena za vrijeme rata, kao i monumentalnoj gradskoj džamiji također srušenoj (ponovno izgrađena po starim nacrtima).

Komentari da/ne?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv