NADJA

-hey oprosti jel slobodno ovo mesto
-jest slobodno sjedi
sede pored mene žena s tetrapak vinom i čašom u ruci,vidno pijana ali blagog dobročudnog staklenog pogleda. uvek se bojim tih pijanaca da odjednom agresivno ne polude na mene jer sam krivo nešto rekla.
krene ona samnom u neku priču..lagano
odkud sam,koliko sam ovde..
-iz hrvatske, godinu dana sam tu..
ona govori da je iz malage ali da je ona več generacijama ovdje u ***
-gdje živiš u ***, u kojem dijelu..?
-u ***! ispričavam se, pijana sam
-a tako je to...jeste vi u penziji
-pola pola
nije toliko stara, oko 40-50godina
-imam dvoje djece pa primam novce zbog toga i nisam zaposlena
ja odgovaram gdje ja radim..i da su ljudi ovdje hladni.
-svi ovdje uzimaju droge
-gdje,ovdje u parku?
-posvuda...svi su na drogama. ovaj grad se svima svidi, od 6 ljudi,dvoje ce ostati..
-da, ima puno zelenog.
-hahahahaha ah tako si draga
opet se ispričava jer je pijana
-nadija
-ja sam ***
dolazi neki klošar u odijelu kod nje i pita je gde mu je stavila njegov mobitel. ona odgovara fuck you i call the police makni se od mene..on ode ča na svoju klupicu pored nas i nastavi pit ili kaj vec
dolazi u daljini očito neki njen poznanik iz parka, mulat sa dugim lijepim dredovima, stariji čovjek i gura kolica s bijelom bebom.
pozdravljaju se, pozdravlja on i mene.
nadja se raduje bebi
-kako je ljut, uvijek je tako ljut
govori za bebu
-je, jeo je ciklu sad
-hhaahahahha
pogledam bebu, fakat najozbiljnija beba koju sam vidjela. nema uopče izraz na licu, samo duboko gleda u tebe svojim velikim očima
-opet piješ nadija, opet piješ
govori mulat
-ah da da..
voli nadja djecu, htjela bi da ga primi al mulat je bio brži. uzima dete u naručje. dete bezizražajno pilji i dalje u nadju, ona se ludo smije detetu. ja se isto smijem. skupa se smijemo djetetu. mulat odlazi šetat s bebom u naručju po parku, ostavlja kolica kod nas...
zamišljam kako če prizor izgledati mom frendu koji me nije dugo vidio, tu s ovim kolicima i ovom ženom pored mene..mislit če da sam postala alkoholičarka i da imam djete s mulatom koji luduje po parku s detetom.
-ja čekam frenda tu, sad bi on trebao doči. nismo se vidjeli dugo, 5godina, ne sjećam se uopće kako izgleda i dal ću ga skužiti ovdje
-ah,mozda onda nije baš dobro što sam sjela pored tebe
-mah, sve u redu..jako ste fini
-hvala, ti si isto jako draga. a zasto se nalazis sa svojim frendom?
-pa tako,malo da popričamo kako je nismo se dugo vidjeli
-pazi se
-hmm
kad bi me pogledala ravno u oči rekla je..
-jesi tuzna, zasto si tako tuzna?
-jesam
-zasto,nemoj biti tuzna..
-pa u vezi svega..
-i ja sam isto malo,ali nemoj biti tužna
vidjela je tugu koju nevješto skrivam. ono, svi je vide. užas.
i dalje sedi ona pored mene
-jel ti to frend?
pitam za ovog mulata
-ne, ne frend...
-poznanik?
-da
-to je njegovo djete?
govori nesto sto ne razumijem, kako je on sebi trazio ženu,bijelu mlađu ženu s kojom će imati djete..tako nešto
-od kud je on?
-rusland
-nee nijee..gluposti
-imaš li ti djecu?
-nemam..niti bi htjela trenutno
-ah zasto ne
-imas li ti djecu
-imam 16
-neee zasto toliko
-ahahahahahaahahha
djeca su nešto prekrasno..zar ne mislis tako?
-ah, valjda jesu...
nisam dobro razumijela sto želi reći.
dolazi opet ovaj klošar profinjeni u odijelu priča na engleskom, di mi je mobitel,gdje si ga stavila..počinje bit agresivan.
vraća se lik sa bebom.. odvozi kolica od klupice bez rječi
nadja mi govori:
-sad moram ići
-čao
ona se digne, uzme svoje vino i čašu, lik je proganja i sve se odvija brzo, on se dere, ona govori kako nema ona nikakav mobitel.
ljudi u parku se okreču pogledima jer je lik glasan.
nadja i lik spominju policiju. staju nasred puta. lik izgleda kao da če je ošamarit i nalemat.
lik s biciklom koji vozi putem se zaustavlja, mislim, sad ce on spasit nadju od ovog kretena, kad ono nadja biciklisti daje tetrapak vino i svoju čaš. lik prihvaća.
žena odljepi šamarčinu profinjenom klošaru uz deračinu i kao da je iz grudanjaka bacila mobitel i hitro odlazi ča..
promatram što se događa..
odjednom do mene sjeda neki nabrijani istetovirani lik s cvikama i počne mi pričat kakva je nadja kraljica, kako je liku odljepila šamar, kako je ona super žena, ali da je kleptomanka...i još hrpu nekih stvari koe ne kužim jer prebrzo priča.
evo dolazi i profinjeni klošar sa svojim mobitelom u raspadu..kao jesmo mi vidjeli kako je ona njemu uzela mobitel.
-a da,da...nadja kleptomanka! -govori nabrijani.
klošaru lijevo uho krvari od udarca. nešto mumlja,neznam ni šta, samo sam u mislima kako ga je ta žena udarila, i ja počnem mislit koja kraljica, dobro se obranila
nabrijani mi priča nešto..
-a ti poznaš najdu?
-dada, tu iz parka...luda žena, ponudila mi je smještaj kod sebe, bez jebanja, prava žena. nadja gypsy
-a ona je ciganka?
-da,da...mislim ona je tu iz *** ali porijeklom je ciganka
-ahaa a od kud dolazi
-eh eh dobro pitanje,neznam..ali je jedna od rijetkih gradskih cigana, oni poštuju tebe ako ti poštuješ njih..ako ne, onda ce te..diže majicu i pokazuje mi ožiljak preko trbuha, vjerovatno misli na noževanje.
-da da nadja je kriminalka, bila je čak i u zatvoru 5-6 godina zbog svoje kleptomanije, a da.. kad čovjek krade..i tuče se sa muškarcima mora malo i u zatvoru bit
-bila je 5-6 god u zatvoru?
-da,da..nadja kleptomanka..ma ona je kriminalka a i ja sam isto
-i ti, zašto si ti kriminalac?
-zbog dilanja droge, tučem onog koga treba tuč..i to volim
-aa koju drogu dilaš
-travu i nekad kokain,dvaput godišnje za posebne prilike
kokaain je fakat jeben, to je moja droga..a najbolje od svega je jebat se nakokainu, to moraš probat jednom
imao sam bivšu u berlinu,anja..bila je dilerica kokaina, i onda bi šmrkali i nakon toga se jebali! -lik onda radi neke plesne pokrete na klupici kako bi mi dočarao kako je to ludo.
-ali kokain te učini jako neurotičnim i onda sam joj reko, anja volim naš sex na koki ali jebeno si neurotična nemrem te podnjet..i onda sam je pustio.
a budu ljudi i agresivni od koke, jedan lik mi je jednom nož pod vrat stavio..
-neee
-da,da to sam i ja reko..nemoj brate
-hej jesi probao opijum?
-jesam, ali to te zabije kao da te neko čekičem po glavi, ne sviđa mi se to...i hrpa frendova mi je umrla od heroina. kokain je najbolji,ali skup, više od kokaina volim dobro pojest. za 60eura kupim si za jest lepo a ne koke za 2-3sata,kaj ce mi to..pokazuje mi svoj debeli trbuh.
-hej evo mi frend,došo je
-aaa onaj pank roker, to je to..da! ajd ča

ovo nije moj prvi blog.
imala sam blog nekad davno, kad je to bilo popularno.
upoznala divne ljude tako i djellila svoj život s nepoznatim blogerima.
teško dijelim sebe s poznanicima.
zato opet imam novi blog.
želim se podjelit s ljudskim bićima koja me ne poznaju.

pa eto.

dobar vam dan.

Gradz te gazi

09/05/2019
21:36

U gradu gde nikoga na poznayes a ipak te strah da nitko ne bi slucayno procitao kay pises. Naybolje da nabawim tastaturu na glagoljici.
Kako su ljudi bez smisla kad ih ne poznajes.. zapravo postanu samo dio okoline,stope se s namjestajem,infrastrukturom tramvajem ulicom gradom.
A ti postanes pale sam na svetu i uopce ne ocekujes da te itko primjeti, obrati se tebi..da zapravo oživi i postane deo tvog ziwota.
Nekad cujem da netko doziva moje ime al prevarim se. To su samo uzvici na nekom meni nepoznatom jeziku.
Kad stvarno vidim sretnem nekog s posla slucajno u gradu to me toliko isprepada neugodno, izbaci iz takta, zatece me, kao da me netko uhvatiio u intimnom sanjarenju i onda neznm kaj bih rekla i samo odzdravim produzim dalje bez upostave ikakvog razgovora.
Ignoriram ljude koji mi se osmjehuju vedri su i raspolozeni za razgovor, obrate mi se s nekom njihovom posalicom..
Nekad umisljam da vidim nekog poznatog i onda samo gledam i razmisljam o tome kaj ova osoba tu radi kako je ona dospiyela u moy svet zasto je ovde gde ide da li me se sjeca..?
Zapravo se i sama pocnem osjecat kao dio inventara i jedino kaj mi preostaje je vodit bogati duhovni zivot(mozda namjestaj fakat imma bogat dühovni zivot hmm) i pricat sama sa sobom razmisljat o glupostima a o nicemu smislenom.
I lijepo je kad znas da te nitko u tome nece omesti jer tko te tu zna oni su samo nekakva pozadina slika koja govori i mice se samo vizualizacija koja ti hrani oci, zavarava um.
Duboko ispod,ili iznad ili gdjegod Ali preko te vizualizacije i svjetlosti je mrak mrak mrak..zapravo nema niceg poznatog za mene i to me strasi pretvara u zarobljenika ovog svijeta, nemogu pobjeci moj izraz lica je vecinom tup osmjeh lazan.
Nadam se kao nekom spasenju, to spasenje dolazi u obliku poznatih ljudi i poznatih mjesta vecinom iz hrvacke..zelim se vratit tamo gdje mi je dom poznata okolina i jezik..zelim li to stvarno? I Toga me strah

10/05/2019
01:57

Zivot te gazi zgazi
zaboravis da moras yest
zaboravis da moras spawat
Zaboravis da si osoba covjek
Zaboravis tko si
Ti si samo broj
Smjena a3
Kolega
Dovidenja dobrojutro
Bole me leda
Bole me kosti
Ne primecujem
Nemam vremena
S time se baviti
To je normalno
Svima se dogodi
Gde su svi
Eno ih doma
Imaju decu
Ozenili se
Posao kuca
Koliko Imam ono godina ja
Koliko bora?
Kaj sam ja studirala ono
Gde su pare
Cek kaj Jos ono trebam kupit
Od kud mi novci za to
Sta cu ja ono radit u zivotu
Sta sam uopce htjela bit
Psihoza
Narkoza
Ej a di mi je mladost
Joj kako bih onog lika
Mozda me se Jos uvek sjeca
Sta je s njim
A da upisem Jos jedan fax
Ali ja bi zivot u prirodi
Daleko sam od Toga
Cekdi je penzija?
Sa koliko godina?
Koji k ce mi onda mir?
Kad sam bolesna nepokretna
koga briga onda
Sad sve treba dok sam mlada
Zdrawa
Jebotebog
Jesi cuo
Da postoji zivot nakon tridesete?
O isuse..
Koja depra

pitam se da li postoji mjesto
gdje
mogu slobodno izraziti svoje misli
gdje mogu biti ja
da ne skrivam sebe
da ne skrivam svoje gađenje prema svijetu
jer to sve postoji
al ne bi smijelo van
''radije zadrži to za sebe''
nitko te neće voljeti
ako ružno pričaš
o njima
o onome što vole
o onome što misle

skrivaj svoju tugu
nikog to ne zanima
oni žele tvoj osmijeh
da se smiješ
iako si tužan
koja psihoza
u što ču se pretvoriti

u kontradiktornost

gdje je to mjesto
evo ga, na praznom papiru
to je moje mjesto
ali samo ja ga smijem vidjeti
s nikim ne podijeliti

jer i to je nedopustivo...

želim van. želim biti ja. svaki tren i svaki dan.
dopustite mi.