borut
14.04.2010., srijeda
Oprostaj od Nadre
Kada smo prije sedamnaest godina udomili Nadru, nismo mogli pretpostaviti kako ce tezak biti rastanak od nje. Bilo je i ranije kod nas domacih zivotinja i one su ugibale, ali uvijek uslijed nekog vanjskog cinioca - prije vremena. I bili smo tuzni. No, tuga prolazi, a ostaju sjecanja. Kada prepricavamo dogodovstine sa Murkom, Kvikijem, Ukijem, Tackotom, Murijem, Cedom Moreplovcem, Brankom, Malom ili Dogom - ne krijemo veselje, jer i dok su bili s nama donosili su nam radost (nadam se i mi njima)! A Nadra? Ona, koja je vec nakon nekoliko mjeseci "uhvatila sve komande" u kuci i vladala njome neprikosnoveno sve do danas; koliko dragosti nam je ona dala. Trazila je puno. Morala je uvijek biti u sredistu paznje. Sve i svak ju je smetao, ako sve nije bilo na mjestu kako je ona navikla i ako se svatko nije ponasao tako da nju ne ometa, jer red se mora znati. Njezini ostri nokti kaznjavali su svaki prekrsaj. Ali kad bi vam se smjestila u krilu i dopustila da joj milujete krzno mekse od barsuna, mogli ste budni sanjati o rajskoj idili slusajuci je kako umilno prede. Pa i pod stare dane, kad smo joj doveli Macija da joj cini drustvo, Nadra se nije mijenjala. Nije ga prihvatila, a on bi, siguran sam, svu svoju bogatu bijelu pelicu dao za jedno njezino milovanje. Tjerala ga je i maltretirala, a on je samo bio zeljan igre. Sve nam je to pricinjalo zadovoljstvo, cak i kad je vec sasvim slaba zaboravljajuci da je jela, znala traztii novi obrok i odmah ga povratiti. Nije mijenjala cud niti kad, skoro ukocenih straznjih nogu, ne bi dozvoljavala da joj pomognemo laganom masazom. Odluku smo donijeli nekako na brzinu, brzopleto mozda, jer nam se je cinilo da bicu koje toliko pati treba skratiti muke. Odnio sam je kod doktorice Riki u Givat Adu i ona je napravila sto je trebalo. Gledao sam Nadru kako se bori da ne zaspi i oprastajuci se od nje shvatio da je htjela jos zivjeti!  I sad sam tuzan i ne znam kad ce tuga proci, dal' cu ikad o Nadri moci pricat s ushicenjem, kao sto pricam o Murku, Kvikiju, Ukiju, Tackotu, Muriju, Cedi Moreplovcu, Branku, Maloj i o Dogu? ... i nikad nisam razmisljao o tome sta je s one strane zivota i kamo je svo to moje drustvo krenulo, ali kad bih o svom zagrobonom zivotu odlucivati mogao, ondje bih htio biti gdje je svojeglava Nadra sada! |
