borut
29.09.2008., ponedjeljak
Zlatica (pedeset+)
|
U prvom postu, a bilo je vjetrovito te veljace 2007-me, pisala je Zlatica, vec tada pod bremenom teske bolesti, kako "Nije da je važno di živiš, al moraš reagirat na svakodnevnicu." i da "Svak ima svoj kut gledanja i svoj horizont.", ali da "Većina over fifty ne zna ni upaliti kompjuter.", dala ime blogu PEDESETPLUS i skromno zavrsila "Možda se kogod i javi."!!! ......................  I dosli smo mnogi, javili se! Neki smo je poznavali od ranije i znali da ce iz njezine tipkovinice izaci samo dobro. Svaki post bolji od prethodnog, a brojac je izracunao 33990 posjeta. A ona je pisala znajuci da joj ni najbolji ljekovi ne mogu ublaziti bol, promijeniti nemilosrdnu kob. Pisala je i uvijek htjela mijenjati stvari. U posljednjem postu, a rano su pocele vrucine tog lipnja 2008-me, poistovjetila se Zlatica sa Teofilom Pancicem: "Ne znam što uopće reći za sebe kad je ono što me je odredilo upravo negacija čvrstog ja. Biti otvorenog uma i srca uz njegovanje neutažive gladi je najvrednija ostavština moje mladosti." ......................  I onda ce Zlatica, rekli su mi jutros, otici s prvim zracima Sunca ponad Biokova. I to isto Sunce ce se veceras, krijuci pred nama lice, ugasiti u jednom drugom, njoj dalekom moru.  |
- 17:57 - Komentari (16) - Isprintaj - #
27.09.2008., subota
Clihat HaKineret
Kineret (jos mu ovdje kazu Jam Kineret = more Kineret) ili Genezaretsko jezero je ove godine po 55-ti put bilo domacin plivacima koji su dosli plivati s istocne do zapadne njegove obale, i to na samom jugu gdje kod kibuca Dganija iz njega nastavlja rijeka Jordan svoje tanano vijuganje do Mrtvog mora. Desetci autobusa i tisuce automobila dovezli su u ranim jutarnjim satima 7000 tisuca plivaca da se okusaju ove godine sa 3,5 km dugackom stazom, ali i sa jakim zapadnim vjetrom. Nivo jezera nikada nije bio nizi i opasno se priblizavajuci tzv. "crnoj liniji" ispod koje vise nece biti moguce koristiti njegovu vodu, skratio je plivacku stazu za vise stotina metara i za isto toliko otezao pristup vodi.Vesna i ja smo stigli iz Elija, gdje smo spavali kod Bartula. Nasli smo dobro mjesto u sjeni odakle je Vesna mogla pratiti dogadjanja u toj guzvi pri izlasku iz vode, tamo gdje su cekali oni koji se ovaj put nisu htjeli smociti, ..............  a ja sam organiziranim prijevozom krenio na start zajedno s jos cetvoricom iz kruzoka sa bazena u Cezareji (bili smo zajedno i 2004-te, 2005-te, 2006-te). U vodi smo se brzo rasprsili, jer su valovi noseni vjetrom iz pravca kretanja otezavali promatranje i naprijed i naokolo, a voda je i onako sasvim neprozirna zbog mulja koji stalno kola vodom, pa je svak plivao sam za sebe. Kako kome, trebalo nam je izmedju 75 i 90 minuta da se okupimo za zajednicku fotografiju na cilju,  a Vesna je u medjuvremenu konstatirala da je medju tisucama sudionika bilo i mladjih i starijih od mene, ..............  i ljepsih i tetoviranijih,   a, cini se, cak i jos neki od nasih! ................  ... i vjerovali ili ne - i ovaj sto odrzava ravnotezu sa dvije stake, pa ga prijatelji hrane energetskim slasticama, je u grupi hendikepiranih prosao citavu stazu!!! ................  |
- 14:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #
25.09.2008., četvrtak
Sir James Paul McCartney...
...prvi put u Izraelu Sezdesetih godina proslog stoljeca izraelski ministar kulture nije dozvolio Beatlesima nastup u Izraelu. Greska se nije dala kasnije popraviti, jer se je grupa raspala i svaki od clanova je nastavio svoju samostalnu karijeru.Jucer je u Tel Aviv stigao Paul McCartney i veceras, dok pisem ove retke, nastupa pred 45000 slusatelja u telavivskom parku Hajarkon. Na trosatnom repertoaru su djela "Beattlesa", "Wingsa" i ona iz solo karijere. Ulaznice su razgrabljene cim su pustene u prodaju, a najbolja mjesta su kostala 5000 NIS (oko 6500 kuna). TV snimanje je dopusteno samo za prve tri pjesme i biti ce prikazane tek sutra. Bio je najavljen radio prijenos, ali je danas u poslijepodnevnim satima dogovoreno da ce se snimka pustiti naknadno. Prica se ovdje da ovim nastupom McCartney zatvara krug, jer ipak su mu djeca i unuci Zidovi (prva Paulova zena Linda Eastman McCartney bila je, naime, Zidovka), a ja jos uvijek vjerujem u jucer!!! ................. |
- 22:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
22.09.2008., ponedjeljak
Gorska sluzba spasavanja
................. U Makarskoj se obiljezava 25 godina postojanja Stanice Gorske sluzbe spasavanja. O tome lijepo pise MAKARSKO PRIMORJE, spominjuci "pionirski trolist" (Drago, Milan, Borut) "...koji je postavio temelje današnjem GSS-u...", i jos mi se ljepse uklapa u blog-fazu prebiranja po "skatuli o' postoli". Nije mi namjera pisati o mojim utiscima iz akcija spasavanja, jer sve je vec napisano, objavljeno i pohranjeno, a i ja ih polako guram u zaborav, iako je bilo puno veselja kada bi se u dolinu spustili vracajuci zive planinare, izletnike, avanturiste, cudake, lutalice...! Radje se sjecam druzenja s prijateljima iz Stanice, vjezbama, zajednickim skijanjima i planiranju buducnosti koja se, bogme, dobrim dijelom i ostvaruje. No, vremenska distanca od cetvrt stoljeca nije ni premala ni prevelika da bi se sve zapamtilo ili sve zaboravilo, pa kako sa ponosom makarski spasioci isticu da "su upravo Makarani sudjelovali u prvoj helikopterskoj akciji u Hrvatskoj" i da "Ni mi spasioci ni piloti nismo, istini za volju, točno znali što radimo, ali sve smo ipak odradili bez greške." valja spomenuti da sam prije ulaska u helikopter upitao pilote samo dvije stvari: 1. postoje li u letjelici tri cvrste tocke; i 2. moze li helikopter sistemom kojega ja pripremim i spustim 40 metara podignuti sa zemlje dvije osobe od kojih je jedna u nosilima? Nakon potvrdnog odgovora, ali i njihovu otvorenu sumnju hoce li moja uzeta i sponke izdrzati, uskocio sam u straznji dio helikoptera, za tren pripremio sistem kojega svaki spasioc zna pripremiti zatvorenim ocima i pridruzio se pilotima u kabini odakle smo zajedno trazili grupu na zemlji, tamo u tocilima ispod biokovskog vrha Sibenik. O radu grupe na zemlji (koja je znala da dolazi helikopter, ali ne i tko je u njemu) bolje ce reci oni koji su tamo bili, a ja cu samo pokusati citirati Vinka koji je pratio nosiljku sa unesrecenim viseci ispod helikoptera o uzetima koje sam postavio: "Kada sam vidio da se iz helikoptera spustaju planinarska uzeta i na njima karabiner sa znakom UIAA (Medjunarodna planinarska i alpinisticka organizacija) znao sam da je u helikopteru netko od nasih i to mi je ulilo dodatnu sigurnost!" Tako je to bilo i siguran sam da ce dok bude GSS-a tako i biti - apsolutno medjusobno povjerenje ljudi koji su prosli istu obuku i koji koriste jednaku, standardiziranu opremu.  Dakle ne da nismo znali sta radimo, nego je svatko tocno znao sta mu je raditi u podjeli zadataka, a istu stvar koju sam napravio tada na Biokovu, bio sam spreman napraviti i ovdje u Izraelu kada se je pri samom vrhu unutrasnjosti 300 metara visokog dimnjaka termoelektrane urusila skela sa 15 radnika koji su obavljali zavrsne radove na njegovoj gradnji. Na zalost pokusaji spasavanja su isli iz drugog pravca i nije bilo prezivjelih! Ni moja dozvola mi vise ne daje pravo sudjelovati u spasavanju,  a da bih je obnovio trebao bih odrzavati fizicku spremu, sta mi dosta tesko pada, jer posljednih godina se dobro krecem samo u vodi. Zato sa ceznjom prebirem "skatulon o' postoli" ili gustam u fotografijama iz ovdasnjih stijena (sin Bartul)  i visokih juznoamerickih planina (Edijev sin Raviv)!!! ............  |
- 16:47 - Komentari (14) - Isprintaj - #
19.09.2008., petak
"Skatula o' postoli" i zubi
|
"Skatulu o' postoli" prvi je otvorio Galeb (i vec objavio u knjizi poezije), kasnije je spominje i Dalmacija moja inspiracija, jer je dobro uocio cime se Vesna i ja bavimo u posljednje vrijeme i koju fazu je usao borut.blog.hr. Ali bavio bih se ja i drugim stvarima da me nije zadesila nevolja sa zubima, pa se, kako mi izgled nije za paradu, ne micem puno iz kuce!!! Proces koji je poceo kada su se u "kutiju od postola" uz crno bijele (prethodni post) pocele odlagati i prve kolor fotografije ......................  uspjesno je tada saniran mostom koji je, prekrivajuci postojece zube i nadomjestajuci one koji su povadjeni uglavnom zahvaljujuci nesretnim padovima i udarcima u sportu, prekrivao je citavu gornju vilicu. Odolijevao je taj most svim nedacama desetljeca, sve dok proslog tjedna nisam cuo: "krccccccccccccc!" - i gotovo. Zubar je bez uporabe bilo kakvih pomagala izvadio most sa svim zubima unutra, zamotao mi ga u papiranutu maramicu, predlozio da ga cuvam za uspomenu i napravio raspored vadjenja zubnih korjena koji su ostali u vilici. Necu o svakom zahvatu koji je iza mene i sivanju rana nakon kirurskih intervencija, nego samo da se zna da ce posljednje cupanje biti u nedjelju u 19,00 sati. ("Ajme, majko moja!") Škatula o' postoli (by Galeb) Srce mi je vazela škatula o' postoli, Skrila moje tajne, jubavi i boli. Godinan san meća u nju svoje riči, Kad san bija sritan, kad bi dušu liči. Nevere i bure sve su u nju stale, Svitla i bonace ča su misli slale. I naciklo srce u mojoj samoći, I osmih na licu i suza u noći. Na staron škartocu još mi pisme čuva, Rani moju dušu pinkon crna kruva. I sva moja mladost i jubav ča voli, Slila se u tami škatule o' postoli. |
- 18:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #
13.09.2008., subota
Najfotografija (2)
|
... a onda je pao i izbor na "najfotku" iz obiteljskog albuma. Fotografija nije do sada objavljivana, ali tek da se zna, malac sa slike sa istim osmjehom na usnama danas pogledava odozgo (bogme, dobrano odozgo) na stariju rodjakinju! ...................  |
- 10:02 - Komentari (8) - Isprintaj - #
12.09.2008., petak
Najfotografija
Vesna je posljednjih dana bila prezauzeta pregledavanjem svih fotografija koje joj stoje na raspolaganju, kako onih, dobrim dijelom crno-bijelih, iz velikog drvenog sanduka, tako i onih pohranjenih na disku racunara. Radila je na organiziranju albuma obiteljskih fotografija, ali uz put je odlucila da treba izabrati "najfotografiju". Imanovala je komisiju od jednog clana i nakon visednevnog razmatranja evo rezultata: Fotografija je snimljana i objavljena na ovom blogu u svibnju 2005. godine tamo "gdje se joj moze vidjeti stado ovaca na pasi i gdje se djeca u neobuzdanoj igri ne moraju bojati da ce ih pogaziti automobil. Dakle sa jedne takve igre, dakako nogometne, vracala su se ponosno dva djecaka i s njima vjerni navijac i prijatelj - PJEVAC! Od njega se ne razdvajaju ni danju ni nocu, rekli su mi. Malo problema imaju u skoli, ali i to su sredili. PJEVCA stave ispod klupe u kartonsku kutiju i tamo u mraku ne smeta nikome. Poslije skole jure na polja gdje je PJEVAC u svom elementu, a oni se posvecuju nogometnoj lopti, jer to bi mogla biti profitabilna buducnost. Za sada ni jedan klub nije zaineresiran da im ponudi angazman, ali, kazu, oko PJEVCA su vec bila nagadjanja, jer nudili su im neke novce da im ga ustupe! Kada uce? - pitao sam ih radoznalo, a oni su se samo pogledali hoteci reci da predjem na naredno pitanje! Disciplinirano su mi pozirali, ali stariji se ni za zivu glavu nije htio nasmijati, jer i njemu tu i tamo nedostaje po koji zub! Eh ...." |
- 07:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #
07.09.2008., nedjelja
"Projekt Jurica" - zavrsen
Moj posljednji izvedeni "projekt" bile su drvene skale za gornji balkon. Od tada nista znacajno nije izaslo pod mojom rukom, dok pred nekih dvadesetak dana nismo dobili gipsani reljef Svetoga Jure (barem ja tvrdim da je to Sv. Jure kojega drzim zastitnikom konjanika)! Vesna je rekla: "Ovo treba postaviti da nam se Jurica ugodno osjeca kada ga Lucija, mama i tata dovedu u posjet!". I tih dvadesetak dana bavio sam se "projektom" koji je jucer konacno dobio svoj zavrsni oblik. Evo ga iznad grba Grada Makarske, ne bi li pod svoj zastitnicki plast uzeo i taj biser!!! E, sad te bas cekamo Jurice! |
- 15:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #
03.09.2008., srijeda
Andjelko Erceg (1956 - 2008)
Ne, nisam imao namjeru ovih dana pisati nikakav tekst. Htio sam, odista, da se onaj andjeo iz prethodnog posta zadrzi u izmaglici Bazilike Sv. Petra sve dok ne dobijem ono sto dugo cekam! A nisam cekao nista! I ne vjerujem u cuda! I nije cudo da je "Makarska kronika" pokrenuta u prosincu 2002. godine ostavila iz sebe 262 broja, koje i mi, daleko od Makarske, citamo, jer Andjelko je odlucio da ce tako biti. Znao si je zadati prave ciljeve, savladati sve prepreke i ostvariti zamisli. Danas ce o njemu pisati svi: "Vecernji", "Nacional", "Index", ...., a ja cu citirati Andjelka dok je govorio Vici "usidren u stolici za svojim PC-om s kojeg je pročitao i uredio gotove sve tekstove izašle ovih godina":Naša vrata i dalje će biti otvorena svakom tko se poželi okušati u novinarstvu i želimo biti poligon, ili svojevrsna radionica u kojoj će se mladi našeg kraja što bolje pripremiti za 'sudar' s metropolom i zahtjevima 'velikih nacionalnih redakcija' u kojima će završiti tijekom ili nakon studija. S druge strane, očekujemo da će nam se poneko tko je sudjelovao u našim radionicama možda na kraju vratiti kada se zasiti velikih gradova i velikog novinarstva, i poželi život u maloj sredini. Vrata njihove Kronike uvijek su im otvorena., ... jer tako smo se i mi osjecali onomad, kada smo, tek na tren, pojetili "Makarsku kroniku" u kojoj se moglo "...zateci novinara zavaljena na kauču u redakciji, onom istom koji se tu nalazi od prvog dana života ove male, a velike novine." (sickofitall.blog.hr, 10.10.2006.) ... jer nema cuda; tu je samo covjek i tu je samo njegovo djelo...  |
