borut
22.09.2008., ponedjeljak
Gorska sluzba spasavanja
................. U Makarskoj se obiljezava 25 godina postojanja Stanice Gorske sluzbe spasavanja. O tome lijepo pise MAKARSKO PRIMORJE, spominjuci "pionirski trolist" (Drago, Milan, Borut) "...koji je postavio temelje današnjem GSS-u...", i jos mi se ljepse uklapa u blog-fazu prebiranja po "skatuli o' postoli". Nije mi namjera pisati o mojim utiscima iz akcija spasavanja, jer sve je vec napisano, objavljeno i pohranjeno, a i ja ih polako guram u zaborav, iako je bilo puno veselja kada bi se u dolinu spustili vracajuci zive planinare, izletnike, avanturiste, cudake, lutalice...! Radje se sjecam druzenja s prijateljima iz Stanice, vjezbama, zajednickim skijanjima i planiranju buducnosti koja se, bogme, dobrim dijelom i ostvaruje. No, vremenska distanca od cetvrt stoljeca nije ni premala ni prevelika da bi se sve zapamtilo ili sve zaboravilo, pa kako sa ponosom makarski spasioci isticu da "su upravo Makarani sudjelovali u prvoj helikopterskoj akciji u Hrvatskoj" i da "Ni mi spasioci ni piloti nismo, istini za volju, točno znali što radimo, ali sve smo ipak odradili bez greške." valja spomenuti da sam prije ulaska u helikopter upitao pilote samo dvije stvari: 1. postoje li u letjelici tri cvrste tocke; i 2. moze li helikopter sistemom kojega ja pripremim i spustim 40 metara podignuti sa zemlje dvije osobe od kojih je jedna u nosilima? Nakon potvrdnog odgovora, ali i njihovu otvorenu sumnju hoce li moja uzeta i sponke izdrzati, uskocio sam u straznji dio helikoptera, za tren pripremio sistem kojega svaki spasioc zna pripremiti zatvorenim ocima i pridruzio se pilotima u kabini odakle smo zajedno trazili grupu na zemlji, tamo u tocilima ispod biokovskog vrha Sibenik. O radu grupe na zemlji (koja je znala da dolazi helikopter, ali ne i tko je u njemu) bolje ce reci oni koji su tamo bili, a ja cu samo pokusati citirati Vinka koji je pratio nosiljku sa unesrecenim viseci ispod helikoptera o uzetima koje sam postavio: "Kada sam vidio da se iz helikoptera spustaju planinarska uzeta i na njima karabiner sa znakom UIAA (Medjunarodna planinarska i alpinisticka organizacija) znao sam da je u helikopteru netko od nasih i to mi je ulilo dodatnu sigurnost!" Tako je to bilo i siguran sam da ce dok bude GSS-a tako i biti - apsolutno medjusobno povjerenje ljudi koji su prosli istu obuku i koji koriste jednaku, standardiziranu opremu.  Dakle ne da nismo znali sta radimo, nego je svatko tocno znao sta mu je raditi u podjeli zadataka, a istu stvar koju sam napravio tada na Biokovu, bio sam spreman napraviti i ovdje u Izraelu kada se je pri samom vrhu unutrasnjosti 300 metara visokog dimnjaka termoelektrane urusila skela sa 15 radnika koji su obavljali zavrsne radove na njegovoj gradnji. Na zalost pokusaji spasavanja su isli iz drugog pravca i nije bilo prezivjelih! Ni moja dozvola mi vise ne daje pravo sudjelovati u spasavanju,  a da bih je obnovio trebao bih odrzavati fizicku spremu, sta mi dosta tesko pada, jer posljednih godina se dobro krecem samo u vodi. Zato sa ceznjom prebirem "skatulon o' postoli" ili gustam u fotografijama iz ovdasnjih stijena (sin Bartul)  i visokih juznoamerickih planina (Edijev sin Raviv)!!! ............  |
