borut
03.09.2008., srijeda
Andjelko Erceg (1956 - 2008)
Ne, nisam imao namjeru ovih dana pisati nikakav tekst. Htio sam, odista, da se onaj andjeo iz prethodnog posta zadrzi u izmaglici Bazilike Sv. Petra sve dok ne dobijem ono sto dugo cekam! A nisam cekao nista! I ne vjerujem u cuda! I nije cudo da je "Makarska kronika" pokrenuta u prosincu 2002. godine ostavila iz sebe 262 broja, koje i mi, daleko od Makarske, citamo, jer Andjelko je odlucio da ce tako biti. Znao si je zadati prave ciljeve, savladati sve prepreke i ostvariti zamisli. Danas ce o njemu pisati svi: "Vecernji", "Nacional", "Index", ...., a ja cu citirati Andjelka dok je govorio Vici "usidren u stolici za svojim PC-om s kojeg je pročitao i uredio gotove sve tekstove izašle ovih godina":Naša vrata i dalje će biti otvorena svakom tko se poželi okušati u novinarstvu i želimo biti poligon, ili svojevrsna radionica u kojoj će se mladi našeg kraja što bolje pripremiti za 'sudar' s metropolom i zahtjevima 'velikih nacionalnih redakcija' u kojima će završiti tijekom ili nakon studija. S druge strane, očekujemo da će nam se poneko tko je sudjelovao u našim radionicama možda na kraju vratiti kada se zasiti velikih gradova i velikog novinarstva, i poželi život u maloj sredini. Vrata njihove Kronike uvijek su im otvorena., ... jer tako smo se i mi osjecali onomad, kada smo, tek na tren, pojetili "Makarsku kroniku" u kojoj se moglo "...zateci novinara zavaljena na kauču u redakciji, onom istom koji se tu nalazi od prvog dana života ove male, a velike novine." (sickofitall.blog.hr, 10.10.2006.) ... jer nema cuda; tu je samo covjek i tu je samo njegovo djelo...  |
