Jucer smo isli u Tel Aviv. Vesna nije znala koji je konacni cilj nasih putesestvija, ali je strpljivo cekala i podnosila sve neprilike koje su nam se desavale putem sto zapoce jednosatnim cekanjem na otvorenom peronu zeljeznicke stanice Hedera pri temperaturi od preko 40 stupnjeva C! Kakav takav privid osvjezenja, valjda, donosile su samo ovakove poze (Ne! Mi smo oboje s ove strane tracnica:-)
Vlak nas je doveo do telavivske stanice "Hashalom" i kompleksa nebodera "Azrieli", kroz koje smo se nasetali i nagledali prodavaonica svega i svacega do mile volje. Ta tri oblakodera su zanimljivo arhitektonsko rjesenje sacinjeno od tri objekta koji se disu u visnu u tri oblika, kao krug, prvokutnik i trokut. Evo kako to izgleda sa krovista sredisnje zgrade koja ih povezuje:
U jednom od kafica (sve unutar "Azrielija") smo prikupili snage za daljnje napredovanje, koje smo na tren prekinuli kod na izgled napustenog jedrenjaka pored kojega se je Vesna dala fotografirati,
ali je mrzovoljni kapetan brzo dosao braniti svoj brod. Trebala je tu poceti neka predstava (valjda "Petar Pan") za djecu i bilo nam je bjezati, ali ne prije nego li je kapetan Kuka ozbiljno zaprijetio!
Nekako smo izbjegli usijane ulice Tel Aviva i dokotrljali se do velike dvorane "Nokia" koju najcesce pamtimo kao popriste medjunarodnih susreta kosarkaskog kluba "Makabi". Vesna je vec bivala nervozna, jer su se oko ulaza u dvoranu skupljali uglavnom roditelji s djecom i tek po neki stariji usamljeni par, vecinom europskih fizionomija. Vec je ocekivala nekakvu predstavu za djecu i osijecao sam na sebi njezine ledene poglede. Ledena ploha u dvorani (to je trebalo biti za nju iznenadjenje) malo je zgrijala njezina razmisljanja, ali raspolozenje joj je pokvario mladic koji je s nekom limenom plocom glumio "Rolbu" i sredjivao arenu.
Svjetla su se ugasila, dvoje glumaca su se od nekud stvorili i dok je mala Maja molila pricu prije spavanja, kao da sam cuo tiho prigovaraanje iz neposredne blizine.
No, govorni dio veceri je za cas prosao i pojavili su se klizaci i kretnjama pricali bajke,
a vidjeli smo i pekrasne likove na koje smo navikli iz prijenosa sa svjetskih i evropskih prvenstava (ove godine Prvenstvo Evrope odrzano je u Zagrebu).
Bilo je i zahtjevnih dvostrukih skokovi, koji zbog brzine pokreta nisu ostali zabiljezeni, te efektnih podizanja
koje sam u pocetku snimao, ali sam se polako prepustao uzitku i sve manje i manje koristio kameru. Na kraju dobili smo pozdrav od glavnih aktera, a oni zasluzeni pljesak.
Dok smo napustali gledaliste razmisljao sam, osim o tome kako ce Vesna komentirati njezin "izlazak u nepoznato", tko ce pocistiti sve za nama!
... i, zaboravih, evo kratkog filmica sa samog pocetka!