borut
17.06.2007., nedjelja
Jutro u Tel Avivu
"Ne volim Tel Aviv" je recenica koju cesto ponavljam, ali valja priznati da sam spavao dobro. Ustao sam kao i svakog dana u 5 sati i 30 minuta. Nikamo mi se nije zurilo pa sam izasao na balkon osmotriti okolicu. Cinilo se da je vecina jos uvijek cvrsto spavala. Nekima za to nije bio potreban niti krevet. Kartonska kutija se pokida u dva dijela da bi u sredini lezaj bio malo deblji i odijelio hladnocu betona od slabina i kukova. To su najosjetljiviji djelovi tijela. Ispod glave nista, jer dovoljno je promucurno izabrati blagu uzbrdicu za mjesto odmora, pa su noge automatski dolje, a glava na mekanu uzvisju prislonjena na ruku; barem dok ne klizne. Ne volim Tel Aviv! Sunce ovdje izlazi rano i dok su sjene dugacke ustaje tko mora. Treba pripremiti lezaljke, suncobrane i drugi neophodni, a i suvisni pribor za suncanje i kupanje da bi se izmamilo sta vise novca od posjetitelja.  Ulice su gotovo prazne, prava guzva tek predstoji!  Valja ustati i zapaliti prvu cigaretu. Moze, moze cigara i bez kave. Mozda do podneva negdje zaradi za sendvic i pivo, ili sta vec pije?!  Nasa sudbina je malo drugacija. Servirali su nam i dorucak i kavu. Hitamo k hotelskom vodicu koji nas namjerava provesti okolnim ulicama gradske cetvrti Mahlul nastale tridesetih godina proslog stoljeca naseljavanjem izbjeglica iz Jafa koji su ovdje gradili privremena stanista od kojih danas ni traga.  Hoteli su pokrili sve! Tek tu i tamo po koja spomen ploca, a kako se je nas vodic posebno trudio objasniti kako je ploca stavljena ovdje, a trebala je biti tamo, jer tamo je bila ta baraka u kojoj je Ben Gurion odlucio da treba pripremati municiju za neizbjezni rat i mi smo odlucili kliznuti iz drustva i vratiti se izlezavanju!  Iz drijemeza me je prenula muzika. Vedri zvukovi izvukli su me na balkon i gle, folk muzika je privukla slucajne prolaznike i evo ih u cilom plesu  punom snage i zajednistva koje vezuje ljude sto se do prvih taktova Ore nikad nisu ni vidjeli! A kada muzika utihne svak ce svojim putom. Do druge zgode. Pocinje mi se svidjati ovaj Tel Aviv!  |
