borut
31.01.2007., srijeda
Pospremanje
Macak se je danas odmarao na radnom stolu. Upalio sam kompjutor i to ga je uplasilo. Naglo je skocio na pod, a sa njime i hrpa papira. Macak mi je nestao iz vidokruga da bi izbjegao mome bijesu. Poceo sam lagano pospremati nered. Podizao sam list po list, ovlas citao i vecinu preusmjerio u kos za otpatke. Dva puta presavijeni list koji je vec pozutio na vanjskim krajevima, dobivsi tako starinsku patinu, privukao mi je paznju. Otvorih i:"Obrisala je otiske prstiju s pistolja i smjestila ga pazljivo u njegovu desnu ruku. Zatim je sjela u njegov kozni naslonjac u koji ju nikad ne bi pustio da sjedne. Doduse, nije ga to nikada niti zamolila, ali to nije niti bilo potrebno. Samo je on dovoljno vrijedan da sjedi u njemu, zar ne? Sada je i s tim gotovo. Vise ju nece cprijecavati u stvarima koje su joj donosile zadovoljstvo. Sada je mrtav. Dobro ga je promotrila. Obliven krvlju, s bolnom grimasom na licu bio joj je jos odbojniji nego ranije. Njegovo gojazno tijelo lezalo je skvrceno na mekom, crvenom tepihu. Pogledala je oko sebe. Njegova radna soba - carstvo u koje joj je bilo zabranjeno ulaziti. Namjestaj od crvenkastog mahagonija. Debele crvene enciklopedije. Stara crvena svjetiljka, blaga crvena svjetlost... Crveno, crveno, crveno... Krv, krv, krv... Odjednom joj se smucilo. Osjecala je bolan cvor u zelucu koji je rastao, pritiscuci je izunutra. Smracilo joj se pred ocima. Postala je svjesna mirisa krvi u zraku, hladnog pistolja koji je lezao pod njezinim nogama - postala je svjesna onoga sto je upravo ucinila. Na klecavim nogama ispuzala je iz sobe, bjezeci od stvarnosti, bjezeci od mirisa i okusa smrti, bjezeci od sebe. Od ubojice. Povratila je u hodniku, beskorisno nastojeci rijesiti se tog groznog okusa u ustima i nekontroliranog bubnjanja u glavi. I glasa koji joj se obracao. Glasa koji je nije zelio ostaviti na miru. Stravicnog glasa koji je ponavljao: 'Kriva si. Ubila si. Jesi li svjesna toga sto si ucinila? Hladnokrvo si mu raznijela mozak. Potpuno si mu svjesno oduzela zivot. Kriva si. Pokaj se!' 'Ne... Molim Vas, sutite...', zajecala je"... N a s t a v a k? S u t r a! |
