borut
17.01.2007., srijeda
|
Price iz bolesnicke sobe Sazetak sedmi Ezra je u moju sobu stigao ravno iz Karkura, mjestasca pored Pardes Hane. Tamo on ima stan na cetvrtom katu jedne od rijetkih visekatnica u mjestu. Zgrada nema lifta, pa on vec duze vremena tesko ide uza stepenice. Smeta mu lijeva noga, koja kao da je oduzeta. Smeta ga i visoki secer, a evo od kako je stigao u bolnicu ima i vrtoglavice, valjda od secera. Sve je on to u jednom dahu ispricao svakome tko ga je bio zeljan slusati. Za cas je upamtio imena svih medicinskih sestara i zvao ih cim bi osjetio da je koja u blizini. Koristio je i zvonce iznad kreveta, ali lakse mu je bilo glasno zvati, kao da se ustrucavao koristiti suvremene blagodati! Od svake je molio nesto drugo, a nije mu umakla ni fizioterapistica koja je odmah unijela u sobu nekakvu visoku fotolju kako bi uz njenu pomoc nesto radila s njime. Upozorio ju je da pripazi na veliku posudu sa ogromnim buketom ruza kojeg mu je netko bio donio. Namjestila je klimavu posudu u ugao, primakla do nje onu fotelju i onda ju je netko pozvao. Otisla je i vise se nije vratila. Fotelja je ostala.  Ezru je citav prvi dan mucio jos jedan problem. Nije niti pio niti jeo da ne bi morao u WC. Trpio je cijeli dan i negdje kasno poslije podne je "otkrio tajnu" jednoj od sestara koja mu je objasnila da to nije nikakav problem i donijela mu je "gusku" koju je odmah napunio. E, sad je to trebao prazniti i njegovi pozivi su postali jos ucestaliji. Ali Ezra jos uvijek nista nije jeo. Kada je medicinska sestra nekako otkrila i tu tajnu objasnila mu je da postoje kolica na kojima ce ona njega odvesti u WC i cekati da joj javi kad bude gotov. Receno, ucinjeno i Ezra je ubrzo bio na kolicima na kojima je na veliko iznenadjene otkrio rupu kroz koju ce direktno obaviti svoju nuzdu. Nije krio veselje dok ga je sestra kotrljala na kolicima pored one fotelje van iz sobe u kojoj je konacno zavladao mir.  No, koliko se moze sjediti u WC-eu, a i dosadno je tamo kad je covjek sam. Zvonce je ubrzo zazvonilo i Ezra je bio na putu u svoj krevet drzeci lijevu nogu ispruzenu naprijed. Dok ga je sestra gurala vec je prigovarao protiv fizioterapeistice koja je ostavila tamo u prolazu do njegovog kreveta onu fotelju. Sestra je zaustavila kolica i otisla malo pomjeriti tu fotelju kako bi lakse uvukla kolica do mjesta odakle ce Ezra moci lakse na krevet. Pri tom joj je Ezra rekao da pazi na njegovo cvijece. Ali, avaj; cim se je fotelja pomakla i posuda sa cvijecem se je mrdnula, zaigrala na mjestu i prevrnula se. Prekrasne ruze su bile na podu, a pet, sest litara vode je napravilo pozamasnu lokvu. Ezra nije dizao glas, ali je govorio s puno prijekora kako je on nju upozorio, a da ona nije pazila. Sestra je odgovorila kako nista nije napravila namjerno i pocela sredjivati nered, ali Ezra nije prestajao s osudama, kao da je htio da sestra prizna svoj grijeh i namjeru. No, ona je opet uporno tvrdila kako se sve zbilo slucajno. Prepirka se je nastavila i nakon sto je Ezra vec sjedio na krevetu, a meni se cinilo kao da tome nece biti kraja. Ustao sam do pulta na hodniku gdje sam glavnoj sestri rekao o cemu se radi i da pozove sirotu sestru, jer da ima telefonski poziv. Cekao sam pred vratima dok je sestra napustala Ezru, a on dobacio za njom kao malo dijete: "Sta ce mi vise to cvijece, kad si sve unistila, iznesi ga vani i baci!" Za cas stigla je druga medicinska sestra koja se pobrinula da smiri Ezru, a i cistacica je odmah dosla, pobrisala pod i izvrsila Ezrin nalog – prelijepe ruze su od tada krasile hodnik!  |
