borut
20.11.2006., ponedjeljak
Karolina
"Karolina je stigla!" - probudio me je glas voditelja jutarnjeg radio programa koji se ukljucuje svakog dana u 5 i po da me lagano uvede u dnevnu kolotecinu! Onako bunovan (kasno sam isao spavati jer sam uzivao u utakmici u kojoj je Gajdamakov "Beitar" izgubio u Petah Tikvi) tesko shvacam o kome se radi! Malo po malo kuzim. Karolina je zenka zdrala koju su ornitolozi prstenovali i opremili potrebnim uredjajima za pracenje. Bilo je to u Rezervatu prirode "Hula" u Gornjoj Galileji prije 8 godina. Danas je na svom putu iz hladnih sjevernih u tople juzne krajeve, nepogresivo, osmi put za redom Karolina stigla u Izrael i to "bez putovnice, bez ulazne vize i bez radne dozvole" nabrajao je ne skrivajuci odusevljenje Dr. Noi, da bi brzo presao na druge zanimljive teme iz jutarnjeg tiska! Ja ga vise nisam cuo. Razmisljao sam o cudima prirode i unutrasnjim senzorima koji sa stopostotnom tocnoscu vode jata s jednog na drugi, pa na treci kontinent da se uvijek vracaju na ista, ama bas ista mjesta! I dok sam ja cijeli dan proveo sjedeci pred racunarom baveci se tudjim vanjskotrgovinskim poslovima, prebacivanjem tudjeg novca, odobravanjem kredita za tudje spekulacije, ne jednom sam pomislio na Karolinu koja tu negdje, ne predaleko od mene, gaca po blatu vrebajuci zabu, kukca, mozda ribu ako je voda dublja, bilo sta - samo da se krece, i ne haje sta ce biti sutra. Sutra ce doci neminovno i, ako bude dovoljno odmorna, jednostavno ce rasiriti krila da je topli podnevni vjetrovi podignu u vis i ponesu dalje prema Jugu. A ako ne ulovi dovoljno ili joj krila jos budu drhtala od jucerasnjeg leta odlozit ce uzlijetanje za dan, dva ... ta sta je jedan dan u zivotu zenke zdrala koja osam godina posjecuje iste mocvare, ne mareci ni kome pripada voda u kojoj trazi hranu, ni hoce li opet po tim barama padati rakete Hizbale, ni gdje trebaju biti granice izmedju drzava koje nadlijece, jer ona nema ni putovnicu ni radnu dozvolu, zar ne?! |
