borut
16.11.2006., četvrtak
Nocna slika
|
Neki dan sam otkrio da su mi pukli potplati na obje cipele (one koje je Vesna izabrala onomad u Jeruzalemu) i brzo sam ih odnio postolaru. Docekala me je gospodja koja za pultom prima poderane cipele i vraca ih nakon popravka, objasnila mi sta ce s mojim cipelama napraviti, napisala potvrdu i zatrazila da joj platim popravak unaprijed. Kako je to bila moja pauza za rucak, istrcao sam s posla noseci u rukama samo vrecicu s cipelama. To joj rekoh. Ona meni da je do danas pokolonila sirotinji tri tisuce pari cipela koje musterije nisu dosli preuzeti i da je to njihova praksa. Upitah je li gazda tu i mogu li ga zamoliti za iznimku. Ona meni da je ona i vlasnik i gazda, a da mogu govorit s njezinim pomcnikom koji ce mi isto to reci. Uzeh s pulta moje cipele govoreci joj da ako pozna nekoga iz moje sluzbe moze ga pozvati i on ce jamciti za mene i, onako u bjesu, udarim s cipelama o pult. Dok su se ruke jos spustale shvatih moju gresku i odmah zamolim gospodju da mi oprosti. Ona istovremeno uzme sebi cipele i pruzi mi listic, te kaze da dodjem u cetvrtak navecer! Vratim se u sluzbi i ispricam kolegi u kakvu sam se nepriliku uvalio. On me upita gdje, i onda obavijesti da je to uvazena klijentica naseg poslovnog odjela. Sutradan mi jave da je stigla i ja je odoh pozdraviti i jos jednom se ispricati, ali se ona stade ispricavati meni. I veceras sam otisao po te cipele koje je gospodja odmah iznijela pred mene, jer joj vise uopce nije bila bitna njena kopija listica, koju je trebala usporedi s kopijom koju sam joj pruzio zajedno s 80 sekela i propagandnim materijalom Makarske! Ta mi smo vec prijatelji i eto nje u Hrvatskoj, Dalmaciji i Makarskoj na ljeto. Ali nisam htio o tome, nego o prolasku pored gradskog parka da bih stigao do mojih cipela. A gradski park okupan svjetlima reflektora upravljenih gore u krosnje palmi. Stadoh. Namjestih na self-timer, postavih na zidic i evo rezultata za kojega Vesna veli da nije reprezentativan, ali ja sam tvrdoglav i slika ide u post:  |
