borut
03.10.2006., utorak
Pogreb
|
Danas sam nakon sluzbe trebao otici doma, okupati se i pripremiti za odlazak na otvaranje Lianine izlozbe. Ali zivot je nepredvidljiv, a smrt jos vise (ovaj put tudja). Jutros je umro Judin otac, Orelov djed. Po zidovskim obicajima trebao je biti pokopan istog dana, prije mraka. Propisi koji se imaju primjenjivati su jos rigorozniji jer je pokojnik Koen (potomak svecenickog plemena), a njima je zabranjen bilo kakav kontakt s mrtvacima i ulazak na groblje, osim u slucaju sahrane srodnika u prvoj liniji (otac, sin, brat). I obicaji koje se imaju primjenjivati su posebni, jer je pokojnik Jemenac. U 17,00 sati cekali smo pred novim grobljem u Hederi. Nas nekoliko stotina. Crni automobil je stigao na ogromno parkiraliste. Na sredisnji dio koji je bio prazan iznijeli su pokojnikovo tijelo umotano u molitveni sal i postavili ga na kolica. Stiglo je jos stotinjak poboznih Zidova koji su pratili Judu i Orela. Rabin je uzeo mikrofon i pozvao da se oko pokojnika napravi sedam obilazaka. Gomila se je pocela pokretati uz zvukove rabinove nerazumljive (na jemenskom narjecju) molitve na koju je mnostvo u jedan glas odgovaralo. Zene su stajale sa strane u neposrednoj blizini crnoputih ljudi koji su se guzvali oko mrtvaca. Jos dalje stajala je izmjesana masa muskaraca i zena koji su u bilo kakvoj vezi s pokojnikom i njegovom rodbinom, ali im svjetonazor ne nalaze postivanje vjerskih propisa. Nakon sedam obilazaka, grupa je krenula ka ulazu u groblje. Tamo, na kapiji, Juda i Orel su se razdvojili. Juda je nastavio pratiti svoga oca na posljednji pocinak. Orel je morao ostati ispred groblja i cuvati svoju cistocu, oprostio se od svoga djeda. Kolica s pokojnikom i rabin, muskarci s mrmorom na usnama, zene ... , sve se je to polako priblizavalo pripremljenoj raki. Opet moltive rabina, lopate tople zemlje i humka je bila gotova. Muskarci su otisli, svaki drugim putem od onog kojim je dosao, da ne bi dosao na isto mjesto. Prisle su zene i stavljale kamicke na zemlju. Vecina ih je plakala. Dosla je i Hava. Pokojnikova nevjesta, Judina supruga, Orelova majka. Sama sa drugim zenama. Ni njen muz, ni njen sin nisu trebali njezinu blizinu, njezinu utjehu, toplinu. Jedan je otisao s drugim muskarcima na molitve do zore. Drugi je cekao ispred grobljanskih vrata. A i ona je bila sama u svojoj boli. |
