borut
19.09.2006., utorak
Paintball
U protekla dva dana nisam spavao dovoljno i jedva cekam da se veceras rano ubacim u krevet i odmorim kako treba! "Ubilo" me druzenje s kolegama iz sluzbe, a povod - odlazak cetvorice iz nase sredine:   IFAT u Glavnu Upravu______ ETI, u Nataniju   OFER u Podrucnu Upravu___ VIKI u mirovinu Utrpalo nas u autobus i pravac pjescenjaci preko puta termoelektrane, gdje je nedavno osnovan centar za razonodu "Hej, Dan!". Podijelilo nas u dvije grupe i svaka na svoju stranu. Pod nadzorom voditelja pokusavali smo odrzavati ravnotezu sjedeci svi zajedno na objesenom balvanu (neuspjesno)  Zatim smo trebali svi preskociti 7-8 metara pjescanog prostora uz pomoc objesenog konopa, ne dodirujuci pjesak (neuspjesno)    Onda nas je podijelilo u dvije manje grupe koje su se natjecale u brzini sastavljanja puzzle-a (uspjesno)  Na kraju su nas odjenuli u radne kombinezone (crvene i plave), nabacili nam pancirne kosulje (crvene i plave), nataknuli kacige (crne),  uvalili puske u ruke, dali kratke upute i ubacili u ztvoreni prostor pun starih kontejnera.  (snimljeno prije "akcije" u koju nije bilo moguce unijeti fotoaparate) Trcali smo k'o sumanuti i pucali jedni na druge .Ocekivao sam da kad upucam nekoga da ce mu se boja razliti po citavu tijelu i da ce on ravno u "bolnicu" na ciscenje! Ali nista od toga; gledao sam kako moji "zuti" meci lete pogadjaju i ... NISTA. Nema boje i pogodjeni trci dalje k'o da se nista nije dogodilo. Tu i tamo bi se cuo glas sa razglasa "plavi 24 u bolnicu, pogodjen si" i igra se nastavljala dok nismo potrosili svak svojih 50 metaka. Nisam shvatio nista, osim da sam mokar od znoja i da me je netko vukao za nos; od boje, od uzitka gledati kako po protivniku curi bilo kakva boja ... kao ovo npr.  ...NISTA. Odista sam bio razocaran, ali vremena za zalopojke nije bilo. Nastavilo smo autobusom u Zihron Jaakov. Tamo nas je, a vec je debelo pao mrak, mjesni vodic vucarao ulicicama, zastajao pored svake druge kuce objasnjavajuci tko je u njima zivio i s kim su gazde varale njihove zene. Bilo je i nevjernih muskaraca, ali to je, valjda, manje prikladno za ogovaranja. Iz Zihron Jaakova smo se sjurili u Binjaminu u podrume mjesne vinarije, gdje nas je cekala obilata vecera. Noc je poodmakla, posteni narod vec je bio spreman poci na pocinak, a ja sam cekao jelo. Niti sam bio gladan (profitirala je Nadra, jer sam odrezak strpao u najlon i donio ga kuci) niti zedan, samo sam cekao da zavrse brojni govori, da se servira kafa i da jednostavno nestanem...... .... i tek se sada polako vracam! |
