borut
30.07.2006., nedjelja
Judit
Palme na zelenom pojasu koji razdvaja bulevar brzo rastu u visinu. Njihova debla, cini se, kao da postaju sve tanja ili je to varka zbog velike razlike u proporcijama. No, i tako tanane one, sazaljevajuci se na mene dok cekam autobus, bacaju sjenu koja je taman dovoljna da se vec od ranog jutra ne pocnem znojit!  Linija 77 prolazi direktno, ne ulazeci u ulicice naselja i gotovo nikad ne kasni. I danas je autobus stigao na vrijeme. Uskocio sam, pruzio visekratnu kartu i zauzeo mjesto na prvom sjedalu pored sicuscne starice. Gotovo sklupcana sjedila je uz prozor, nepokretno drzeci svakom rukom po nekoliko plasticnih vrecica naslonjenih na pod, a medju njima stap za pomoc pri hodanju. Starica je bila zadovoljna mojom uctivoscu (prije nego li sam sjeo zamolio sam je za dozvolu) i netom su se vrata zatvorila vec je komentirala kako, Bogu hvala, autobus ne ulazi u unutar naselja, jer dobije vrtoglavicu od mnogih okretanja na raskrscima i zaustavljanja na stanicama. Osim toga zuri joj se, jer mora promijeniti tri autobusa dok dodje do Natanije da bi tamo obavila poslove u dvije banke, a onda u 11,00 ima dogovoreno kod lijecnika opce prakse, a u 17,00 kod specijaliste za oci. Dugo je patila, jer su je djeca nagovorila preseliti iz Natanije kod kcerke u Or Akivu. Ima, ima ona cijelu sobu na raspolaganju, ali nema kamo odloziti i sloziti sve osobne stvari. Tek nedavno joj je sin, koji se razumije u stolarske poslove, sam napravio zidni ormar, neka mu se ruke pozlate, pa je malo zadovoljnija. Nisu Arapi dobri stolari, njezin sin je bolji. Ali za zidarske poslove, nema do Arapa. Jedan je za 3000 sekela, a svaki sekel mu je izbrojila, sredio nove cijevi u njezinome stanu u Nataniji. Zalila se je podstanarka da voda curi iz zida, pa je to valjalo brzo popravit. Radio je Arapin i po noci, samo da ljudi ne bi bili bez vode. Svaka mu cast. I posten je. Mozes ostavit na stolu sta hoces, i novac i dolara koliko hoces, nista on nece ukrast. Nekad je s njime radio jedan drugi Arapin i on je znao ukrast. Ne rade vise zajedno, jer ovaj njezin ne krade i kaze da se ne smije krasti. On ima zenu i osmero djece i ne smije krasti. Treba izdrzavat obitelj radom. A ona mu je davala i hranu, pa je on govorio "Judit ti si meni kao majka, za ove sitne dodatne radove ja ti necu nista naplatit!" A ona mu je rekla da ne moze tako, posao je posao i za posao treba platit. Za svaki dodatni posao dala mu je preko 3000 sekela, ali onako da on dira novac, nego mu je stavila u torbu, ali da on vidi! Nije lako putovati do lijecnika, ali nece ih mijenjati jer su najbolji, neka im Bog podari dug zivot! Operirali su joj srce prije 6 mjeseci i sad je hvala Bogu dobro! Dolazila je ona redovito u ambulantu i zalila se na bolove u predjelu srca. Prvi cintur su joj napravili prije 8 godina i propuhali sta je trebalo i od tada ona brine o zdravlju. Ali 8 godina joj nisu napravili vise nista i svaki put je slali doma, jer da je ona "redovni posjetitelj"! Sve dok u bolnici "Lenijado" nije zalegla i bila tamo tjedan dana u krevetu. Onda je dosla specijalistica za srce i pitala je bi li ona da joj naprave cintur. Da ce joj ljubit i ruke i noge, odgovorila je. Nakon sta su joj napravili cintur rekli su joj da su zile propusne samo 5% i da ide ravno u bolnicu "Meir" na operaciju! Ne, u "Leniadu" ne mogu operirati, a nekad nisu mogli napravit ni cintur - sada mogu cintur, ali ne operaciju. Bogu hvala, sad je dobro. Sa secerom se dobro nosi, to je onaj staracki, pa se moze regulirati. Problemi sa sluhom je ne brinu, ima dobar slusni aparat, ali ce morat na lasersku operaciju oka. Tamo nesto nije u redu. Jos ona ima problema, ali evo nas na glavnoj autobusnoj stanici u Hederi i tu ona mora hvatat bus za Nataniju. Ustala je, podigla sve svoje vrecice i oslanjajuci se na stap lagano iskoracala iz autobusa. |
