borut
03.11.2005., četvrtak
Jos jedna festa
Pedesetih godina proslog stoljeca obitelj Muiel je sisla s gorja Atlas i preko Casablance stigla u Izrael. Najmladji, krhki Hananija, brzo je stasao, zaposlio se u najvecoj izraelskoj banci i danas je glavni blagajnik u Hederi. Nitko ne zna tocno koliko Hananija ima djece. Neki kazu 11, a neki se slazu da ih ima 12. Na postavljena pitanja Hananija nikad ne odgovara direktno, pa nas uvijek iznenadi kad treba ici na brit, bar micva ili vjencanje nekog od njegove djece! Danas je Hananijin sin Liran navrsio 13 godina i po zidvoskim vjerskim propisima postao odgovoran pred Bogom. Taj dogodjaj valjalo je obiljeziti. Stigao sam dosta kasno, ali na vrijeme da zateknem obitelj na ulazu kako docekuje goste i skuplja cekove Glavna atrakcija veceri bili su bubnjari koji svoju grupu nazivaju "Banana". Oni su uveli u dvoranu malog Lirana, koji je na brzinu izrecitirao ono sta je morao,  a onda je krenila zabava! Iz skupine bubnjara izdvojila su se dva tipa koja su izvodila cudesa na podu. Meni su rekli da je to kapuera,  a kada su oni zatrazili predah, glazba je jos uzurbala i bubnjari su postali toliko priljepcivi da su i najozbiljne dame poustajale sa sjedalica i pocele se njihati u kretnjama koje su podsjecale na price iz tisucu i jedne noci   Pomoc u odrzavanju ritma su pruzali i najmladji, iako su im se na licima vec prepoznavali znaci umora koje nabacuju kasne noce ure!   To je bio znak da je i meni vrijeme za odlazak. Bacio sam jos jedan pogled i gle, gever (muskarcina) koji je citavu vecer zabavljao jedanaest pripadnica ljepseg spola jos uvijek je bio na visini zadatka!  |
