borut
12.03.2005., subota
Kako prolazi rodjendan?
Dakle, ujutro su dosli Nican i Bartul i odveli nas na planinu Gilboa (treba znati da u Izraelu najcesce ono sto se naziva planinom nije planina, kao sto ni rijeka nije rijeka itd.), ono isto brdo iz Starog Zavjeta na kojem se je David sakrio ispred Saulovog progona u pecinu ciji ulaz je pauk brzo zatvorio tananom mrezom koja je vojnike odvratila od pretrage unutra. Na tom brdu danas postoji restoran u planinarskom stilu sa zvucnim imenom "Farma zacina". Unutrasnjost je vrlo ugodna, a najrazlicitijih zacina ima u svakom kutku, pa cak i pod krovom u posebnim drvenim plitkim sanducima. Jelo je bilo vise nego ukusno, a atmosfera izvanredna, pa smo se zadrzali jako dugo, cemu je doprinio i dobro hladjeni Johannisberg Riesling sa golanskih vinograda flasiran u kacrinskim podrumima. Vesna je dobila poklone tvrdeci da je sasvim zadovoljna. Jos je zazelila da se popnemo na vrh brda gdje je crni iris (kazu da je endemski) trebao vec pokazati svoju ljepotu. I jeste: Povratak nije bio tako brz, jer su vec bili poceli metezi u prometu uzrokovani povratkom i svih ostalih izletnika kucama. Vesna je odmah sjela za racunar procitati tko joj je sve cestitao i sjaji od zadovoljstva, dok sam ja uspio odgledati samo kraj dramaticne pobjede Francuza u Dublinu. U svakom slucaju Bugenvilija je u pravu "U zraku je miris prolijeca..." |
