borut
07.08.2004., subota
Jos o EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI
Simon Buskila je ime za koje, siguran sam, zna jedna polovica Izraelaca. Toje pjevac koji pjeva tzv. "mediteransku" muziku koja je ugodna uhu onima koji su porijeklom iz Maroka i ostalih zemalja Sjeverne Afrike, iz Jemena ili ukratko onim sefardima koji su godinama zivljenja uz Arape, pregrubo bi bilo reci poprimili i neke njihove odlike, ali u svakom slucaju njihova muzika jeste. Ona druga polovica Izraelaca se i na samu spomen imena nekog od pjevaca te muzike najezi, a o slusanju te muzike nema niti govora. Iz tko zna kojeg razloga ja rado slusam tu muziku, pa koristim svaki trenutak kada oko mene nema nikoga da bih pustio zvrtio disk ili nesto "ukradeno" s Interneta. Tako sjedim sinoc kasno preko puta televizora i slusam cijuk violine i evnuhske glasove muskaraca, gotovo spreman pustiti suzu, kad na podij izidje Simon Buskila s novom verzijom "Kap srece" koju je lansirao legendarni "Kralj" Zoar Argov 80-tih godina. Sve je bilo kako treba dok se kamera nije sasvim priblizila pjevacu i ja zamjetio neodoljivo slicnost jednom narkomanu koji je putovao istim taksijem s kojim sam se i ja vracao s posla pred neki dan. To je ona vrsta taksija, koji za istu cijenu kao i autobus vozi otprilike istom trasom, ali staje gdje ga se zaustavi. Ima unutra deset mjesta za sjedenje i toga dana sam imao srecu pa je i klima uredjaj radio besprijekorno, a to je dosta vazno kada se ja vracam s posla oko 16,00 sati, jer dani su bez iznimke vruci. Dakle sjedim ja udobno na jednom od prednjih sjedala i nakon 2-3 kilometra ulazi novi putnik, gotovo teturajuci i sjedne na straznje sjedalo. Ma nije se vozilo ni pokrenulo, a on ustane i podje prema vozacu. pocne s njime o necemu razgovarati i sjedne tamo pored vrata na pod. Odmah sam osjetio puhanje vruceg vjetra, pa sam zapitao vozaca "zar je otvorio prozor ?" Nije ovaj uspio niti promrljati odgovor, kad ustade onaj sto je sjedio na podu i prijetecim pogledom me prostrijeli vicuci kako ja ugodno sjedim tocno ispod otvora klima uredjaja, a da je njemu vruce i da se znoji i da nece podnositi vrucinu, nego ce otvoriti prozor da ga vjetar hladi i da on poznaje takve tipove kao sto sam ja. E, sad je bilo na meni da mu odgovorim, ali se sjetih onoh predavanja o "EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI" pa se nekako suzdrzah , a i jedna zena ga je pocela smirivati tvrdeci da sam samo priupitao je li prozor otvoren i da nista lose nisam mislio, a uostalom jos uvijek me nije fizicki napao. Nekako se je on primirio, ponovo sjeo, uzeo od nekud novine i pravio se kao da cita, svakih minut, dva podizuci pogled prema meni kao da mi zeli reci "cuvaj se" . Tako je on nas (ili mozda samo mene) terorizirao sve dok nisam izasao. Osvjezavajuci ruzno sjecanje, pogasio sam televizor, poslao i Buskilu i onog narkomana tamo gdje (samo narkoman) spada i otisao na pocinak, a do danas mi nije jasno kako sam se uspio savladati i "ne staviti narkosa medju dvije fite kruva". Mozda se ipak isplatilo otslusati ono predavanje o EMOCIONALNO INTELIGENCIJI?!!! |
