Dok pada kiša, nježna i hladna,
Miješa se sa suzama i poljupcima
Smišljam riječi da ti kažem zbogom.
Zaboravim na zelene oči i poljupce,
Na slatke riječi i drhtaje tijela.
Da izbrišem obrise tijela i imena
Iz uspomena i ostavim samo mjesta.
Prazna i crno-bijela tek sa sjenom ljubavi.
Ugasle, izblijedjele, nepostojeće...
Jedna ogromna vatra gori u grudima
I pretvara srce u pepeo,
A ti ne slutiš čemu tuga u očima
I zašto se suze bacaju preko kapaka.
Utisnut ćeš mi poljubac u usne
I privinut me na grudi.
Dok pada kiša, nježna i hladna,
Miješa se sa suzama i poljupcima posrnulog sanjara,
Ja odlazim sa tugom u šaci.
I ne okrećem se.
Ne čujem molbu da ne odlazim,
Ni vapaj ljubavi i boli.
Ne čujem srce kako kuca
Ali čujem kako se lomi.
Ostavljam uspomene i ljubav.
Dok pada kiša, nježna i hladna
Miješa se sa suzama i poljupcima.
Ostavljam ti zbogom i riječi da te volim.
|
