I opet lomi tuga snove,
Tek snivane.
Pomalo djetinjaste i zaigrane
No lijepe.
Opet će jedna duša
U tami liti suze.
Jednu za drugom
I uzalud joj riječi i stihovi
kad tuga ne odlazi.
Na grudima još toplim od ljubavi
Savila je gnijezdo.
Izbrisat će sve boje,
A plave oči izgubit će morsku modru.
Sve! Sve će presnimiti crno-bijeli film,
Sve vesele i zaigrane trenutke.
A ostavit će tek tri samotne boje.
Dokraja izlizane i meni već dojadile.
|
