Sutra
Leptir sam kojem
Svaki Novi Dan je
za sebe Život.
Noću umirem ispunjena
rukom na koju sam sletjela
travom kojoj sam nedostajala
jer bez slika nije potpuna.
Zorom rađam se
u novoj boji:
Danas sam crna.
Bio je tužan dan.
Sunce mi je spalilo krila.
Jučer sam bila prozirna;
jer sam sve upila
kroz nevidljiva krila.
Neva Lukić
Posljednja pjesma
Pod nebom
čempres.
U čempresu
noć.
Danas ću napisati posljednju pjesmu.
I upitat ću
vas, valovi,
i tebe, pećino,
je li još ikad ijedna pjesma na svijetu
izrekla tugu čovjeka?
Danas ću napisati svoju posljednju pjesmu.
I na turobnu svečanost pozvat ću
ribe,
i stijene,
snove
i brodolomce.
Vesna Parun
I mrtvu
Stih je razbojnik. U život se ušulja,
opljačka ga i ostavi
sva vrata otvorena.
Svatko smije da proviri,
da uđe
i izađe
Da kaže
nema te
i mrtvu kad te nađe.
Vesna Parun
Smrt i jeka boja
Najprije ću skinut
sa svijeta modru boju.
Oprosti plaveti!
Ti nam poznaš
djetinjstvo.
Zatim ću skinuti
jarko žutu boju.
Oprosti suncokrete!
Ti bješe naša misao
Tada će me gledati
zelen boja
stravično nježno
opkoljena mirisima.
Neću se usuditi
da dodirnem pupoljak.
Okrenut ću se sebi
i pozvati sunce
neka brzo dođe
i usmrti sve boje.
Moj će glas bučati
po oskudnim liticama.
More će naći
u raspuklini jeku.
Od toga će se kristalu
duše vremena
sastaviti opet
tri samotne boje.
Nepoznate lišću,
u meni već dogorjele.
Vesna Parun
|
