Noćas ponovno
Gubim tvoj glas,
Razvučen kroz telefonske žice
U obliku signala.
Gubim ti oči,
Poput bisera
Prosute po nebu,
Što sjaje.
Gubim tvoju ljubav
Gram po gram,
Gubeći poljubac
Na obrazu.
Gubim te na način koji najviše boli,
U tišinu koja trešti kroz zvučnike tjeskobe
I ispunjava sobu
Tek osjetnim vibracijama.
Dopusti mi da ti stavim okove od poljubaca
I zagrljaja oko krhkih zglobova,
I da te pričvrstim uza svoje grudim,
Te ne ispustim sve do vječnosti.
Uplest ću ti zlato u kose i nastat će nebo,
Utkat ti srebro u osmijeh i nastat će sreća,
Prosipat ću ti krvave latice na grudi i nastat će ljubav,
Prosipat ću si trnje u oči i nastat će tuga.
Opet mi lagano kliziš između prstiju,
Prosipaš se u blato,
Crno, gnjecavi i odvratno
Bačeno uz cestu.
Posrćem da te uhvatim
I bacam se na koljena
Miješajući biserne slane kapi
Sa blatom.
Okovi od poljubaca i zagrljaja
Uprljahu mi se blatom,
Nisu te dostojni.
Stavit ću ti one od suza.
P.S.: Posvećeno mojoj velikoj ljubavi...Dorothy....
|
