Sibila Petlevski-LOZINKE ZABORAVA
Ti neveni rastu na predugim stapkama,
kao da su im daleki preci bili spolja
suncokreta,uz zid,ispod prozora s dvije
razmaknute resetke za koje se drzi
s obje ruke dijete s licem djetetu slicna
muskarca kojeg bi se moglo proglasiti
svetim u svijetu u kojem je sve mladje
nego sto izgleda.Samoca dodaje godine.
Kad tragovi zrelosti na tijelu koje se razvija
samo od sebe,koje nije imalo prilike za susret
s drugim tijelima,ukljucujuci tijelo boga,koje
nije trljalo svoje uz tudje rame i nije se rukovalo,
koje postoji i stari bez otpora,bez gravitacije,
kad tragovi na tom tijelu izazovu zudnju tugom,
isprobat cemo lozinke zaborava da ne bismo bili
osudjeni na trijezno podsjecanje da smo jos tu.
|
