Benjamin Isovic-HIROMANTIJA(jednoj sto je bila kosmos,a zaspala na dlanu)
...i zaspa
sa nogama na Mjesecu,
glavom na Veneri...
Na Jupiteru ostade
samo rascepljena knjiga
koju si gnjavila
danima prije toga...
Pokrih te cijelu
listom jasike...
I bi mi te tada,nekako,zao.
Boze moj,bez Marsovih sila
u ovakvom vremenu...
Najezih se
i gledam:
pod koljenima ti rasjed razuma,
pod stopalima,opet,
vrletni klanac osjecaja
(preko kojeg se
nikad vise ne smijes vratiti!)
A jedna bora kraj ociju...
I modrina koja kaze.
"Ona je budna dok si ti gore!"
Tada Merkur zaurla,tresnu sakom o sto
i cvrsto mi obeca
da ce je cuvati za poslije rata.
Naslonih se ledjima na ledenu stijenku.
Svijeca trepce i leluja...
Spustim oruzje na pod,
pa malo umiren,
a jos uvijek u uniformi,
nastavljam gledati...
A ti,
smirila se tako,
pod pazuhom stiskajuci
usjek mog zivota,
niz koji se
(kao niz oluk)
skotrlja taman uzdah
tvojih
na kratko usnulih bojazni.
Sta ce se zbiti naredne minute?
Pssssst!
O sudbini-drugi put...
(13.XII 1992.)
|
