Vesna Parun-MUZIKA U BRDIMA
I brda su rasla...
Zarobila sam neki glas u vrtu.
Bila je tresnja.Imala sam sve.
Prvo se cuo zov a onda sve bijelo od
latica postade.I jeku mozes vidjeti:
luk svjetlosti nad ocima,kao uspavanka.
Koliko koracaja do tebe,moja sudbino.
I u cekanju se neprestano mijenjamo.
Vec smo bili zatvorili prozore.Kad eto
jedno proljece zaputilo se izvoru
(iz tebe oci tvoje da me vole).
I osjetih da i ja izvirem odnekud.Da tecem.
A sve je promijenjeno,i sama ljubav,
kao juzni vjetar iznenada na brijegu
i eto:lovac silazi proplankom.Postadoh
isto sto i on,ne mogu drukcije
a livada je siroka.
I lovac.I izvor.I vjetar.I tresnja.I brdo.
|
