Fahrudin Filipovic-KRIZA NESPOZNATOG
Gurnuo sam ruke do lakata
u zemlju
da trazim korijene
predaka svojih
Orao sam zemlju sve dublje i dublje
krvavim prstima do ramena
i tjerajuci lobanju po travi
sve dok se noktima ne spotakoh
o jednu kost
Izvadih plod ruku svojih i krvi
i za cudo
ne prepoznadoh
djeda.
Vratih lobanju na mjesto
iduci po travi
i zagrlih
jos krvavim rukama
prvo stablo
na koje naidjoh.
(Fahrudin Filipovic-"STECCI VISE NE SAPUCU")
|
