Benjamin Isovic-STAMPEDO(bombardovanje bolnice"Kosevo",6.XII 1992.)
Tog dana je tuklo silno i dusmanski,
kroz bijele hodnike samo je jecalo...
Vristeci suludo,nas uzas bosanski
prolama se...Sve zivo je bjezalo
glavom bez obzira-nadom ka podrumu,
u studeni suteren tog jadnog postojanja,
(ko sto se nekad bjezalo u sumu)
gdje cekaju na nas stravicna brojanja
pucnjava,fijuka,huke i tutnjave,
drhtaja,uzvika,jauka,ludila...
Okolo carsafi,deke i ponjave...
Kraj krivog,Nebesa ubogom sudila!
I samo cekamo,nijemo se gledamo,
sto blize-u gomilu,ko kukci,svi hrlimo:
oni-sto trebaju i mi-sto im trebamo
da za njih hodamo i za njih da grlimo.
Gospode,oni nemaju noge!
Gospode,zovem te,vidi,osvrni se...!
Gospode,zelje sam ranije imao mnoge,
sad samo jednu:silo ogrni se
pravednim gnjevom iz ove gnusobe,
pravdom od jeda,kao od vatre...
Nasom su mukom krcate sobe!
Pravednim gnjevom neka se zatre
neman.Da,neman!Jer,neman to je
sto tura soli u ranu ljutu...
Neko bi istrosio sve bivanje svoje
i sve bi stalo u jednu minutu,
u jednu minutu ovog sto cutimo,
ovog sto nosimo na prebolnoj grbaci...
I niceg dobrog!(da barem slutimo)
Odasvud samo krmak te potlaci.
A onda prestade...Gledamo:zivi smo.
I nije Bog zna sta...al`ipak trajace
jos koji sat,sekund...I dalje zivimo
tu mrvu zivota koju stiskamo najjace.
Pa opet,hajd`gore-toboze veseli,
iz memljivog brloga-na svjetlo dana
i tad,kad se drugdje nas kosmar preseli,
tek onda nam ostade pakao rana.
Mrzimo!Mrzimo i ne dunjal cijeli,
vec patnju sto dusu nam skrhanu glodje
ko ovu kost,sto-ni da zacijeli,
ni smrt da zovne,pa sve nek`prodje.
Sve su nam uzeli,sve su nam odnijeli...
Jest`!Mrzimo velike i snove i vodje!
Mrzimo ovu noc-dok dan ne zabijeli,
mrzimo prvo sto pod ruku dodje,
a najprije kob-kob svoju prokletu,
kob najgoru(jer gora bit`ne moze)
i stalno nekakvu zovemo osvetu,
posto se patnje,ko plijesni,namnoze.
Jutro.Sva ista,cami se predaju,
a cistih misli,dobrote-ni za lijek...
I ponovo,do mraka,kroz prozor gledaju
i svak`svaku grancicu vec zna zanavijek.
A oblaci tavni-sunce ne pomalja,
sram ga je,sram,da,nemocno,izadje...
Onaj ko ne vidje stampedo bogalja,
nikad ne sazna sta je to beznadje!
(9.II 1993.)
|
