Benjamin Isovic-SARAJEVO(Na pitanje G.Milica,sta znaci Sarajevo,Radovan K.je rekao:"Supa,stala...")
Sarajevo nije tek grad!
To je,bona,stanje.
Stanje cega?
Stanje duha!
To je veliki,urbani sadrzaj
jedne kotline na podrucju srca.
To je,ujedno,i savremena,
uhodana tvornica za proizvodnju
osobito sposobnih ljudi.
I zena.
Lijepih zena.Krasnih zena.
Neraskidiv brak dvije suprotne
strane svijeta.
Zivopisna pozornica narocitih dogadjaja.
Carsija.
Osjecaj.
Dom.
I jedan dobar razlog za pripadanje.
I dva,jos bolja,stjecista
burne historije.
Svjetlo u daljini.
Konak spokojnih dusa.
Majka toplih zvukova,
otac mirisa i mostova
i najdraze dijete britke,endemicne
promucurnosti.
Nerijetko,
suvise gostoljubiv,
ali neiscrpno imucan domacin.
I slaba tacka bitne vecine Beogradjanki.
Sklad nesklada.
Zimovaliste blizu mora.
Mocni,rodjeni brat Dubrovnika.
I Mostara.
To je,za majskih veceri,
raspaljeni svjetionik,
kojem se,kao ukleti brodovi,
vracaju nase najbolje misli
da prezime ili umru.
Krijesnica ljubavi povjerena vjecnosti.
Skloniste uzdaha
omadjijanih
upravo raspuklim proljecem.
Administrativni poklon sudbine.
Umjereno-kontinentalni
ljetnikovac Bogova.
Trgovacki epicentar:
"Hajdemo,raja,zvona i kandilja,
navali narode!"
Vreva subota,pijaca srijeda.
Oplemenjen mir.
Njezno oplodjen sens.
Uklik,kliktaj,
klik,taj sokolski...
Univerzitet.
Zauvijek zanjihana besika dobrocudi.
Supstanca.
Puls.
Titraj.Drhtaj.Treptaj.
Naime,
ziv-zivcat stvor.
Insan.
Trajan uvir dobrih voda
i ocvala obala nepokore,
razudjena u beskraju svevremena.
Sarajevo
nikako nije tek grad.
To je dvorac,kretenu!
Stari,
gizdavi
dvorac
u polju!
(31.III 1992.)
|
