Hadzem Hajdarevic-GRAD PROMATRAN IZ HRGICEVE 14
Sad si tek stvaran,Moj Grade,kao krosnja
sto otela se deblu...Svugdje su vrata,
prag koji ceka,svugdje prozori ludih
dvadeset ljeta,o to stablo se vjesam
licem u lice,sa kafezom u Tebi,
sa zivotinjom u sebi...Sad si tek jasan-
u dijelima,sav razlozen u vidne
sastojine,u rusevini tek stvaran
i miran,kao nekoc-u mladickom snu.
Ne zalimo se vise:ja nisam sjetnik,
ti nisi smrt.Sve stvoreno za radost
i trpnju,kao raskrizena jabuka
metnuta na obiteljski stol...Dvadeset
godina udisem tvoje vjetre,i vode
gonetam snene,i rukama jos kusam
razmaci brda,jos hocu od daha Tvog
sacinit kucu,i prag,od rebara
suhih zaloziti vatru...Tih dvadeset
godina od kruha bez vode a s morem
na dlanu...Tek sad si tako pust,i mrtav,
a za me stvaran kao zivot sam,jasan
kao sudba...Pozdravljam te smijeskom,jer
znam opet cemo,Ti i Ja,u novi dan
ruku pod ruku,blagoslovni,jos sretni,
dok svugdje su vrata ista,svud skinute
brave,i krosnja vec cistija lista u
zemlji neg iznad Tvoga uplasena tla...
(1993.)
|
