Ante Tomic-STOJIN NA KANTUNU GLAVA U RACUNU
Na vrhu Pazara svakoga jutra iznova jedan me svercer deviza podmuklih okica zatekne,jos mamurna od sna,
upravo filozofskim pitanjem:TRIBA LI STA MINJAT?I svakog jutra iznova ja se pozelim zaustaviti i skresati mu u lice:"Triba li sta minjat?!Pa kad vec pitas,prika,tribalo bi.Puno toga.Drzavu,recimo,ili makar porezni sustav,nasu politiku u Bosni,svjecice na autu,kaput,frizuru mozda,klimu,ovu bi divlju klimu svakako trebalo promijeniti,i plombu na sestici gore desno,i one ruzne svijetloplave plocice u kupaonici,i one blesave urednike Dnevnika,i neljubazne sluzbenice u bankama,i svjecice u autu...Jesam li to vec rekao?...Ma znas sta,prika moj,mozda bi bilo najbolje da ja promijenim put kojim idem na posao,pa da te moje oci nikad vise ne vide,majmune jedan neodgojeni!"
Uistinu,sa svercerima se eventualno mozete cjenkati,no ne pokusavajte se s njima prepirati o uzasima svakodnevice.Praktican kakav jest,svercer se ne predaje tjeskobi zbog visokih poreza-on ih jednostavno ne placa.
U njegovu lopovskom umu ne postoji dvojba koliko je bilo mudro osnivanje Herceg-Bosne,sve dok je tamo dostupan jeftin MARLBORO.Sverceri su krasna ilustracija Darwinove teorije o selekciji vrsta,oni su od onih organizama koji ce,uspjesno se prilagodjavajuci novim uvjetima,prezivjeti sve promjene.I kada bi nas nekakva dusmanska zemlja-a takvih je,sudeci po napisima u nasim novinama,sve vise-jednoga dana zasula nuklearnim projektilima,budite sigurni da bi oni od kojih danas kupujete triestine i espadrile vec imali pune garaze plinskih maski korejske proizvodnje.Maske bi,naravno,bile s greskom.
Divni su ti sverceri.Ako nisu iskemijali invalidsku mirovinu,mnogi od njih negdje nesto posve zakonito rade,negdje u nekakvu skladistu,u skoli,tvornici,posti ili nekakvome slicnom mjestu,gdje su na zlu glasu zbog svoje lijenosti,
kasnjenja ili potkradanja poslodavaca.Reklo bi se,nista od njih.No,cim se uhvate svoje crne rabote,paraziti
"udruzenoga rada",pretvaraju se u manijakalne radoholicare koji spavaju samo u autobusima do Trsta ili Istambula.
U zemlji u kojoj se nekada glasovite trgovacke kuce guse u dugovima,otpustaju ljude ili ih jednostavno ne placaju,
sverceri u neljudskim uvjetima,bez socijalnog,mirovinskog,sindikata,toplog obroka i naknade za prijevoz,pokazuju zacudnu zilavost i istancani osjecaj za potrebe trzista.
Njihova je poduzetnost upravo nevjerojatna:nanjusit ce jeftine majice na drugome kraju planeta,proputovati kao Aleksandar Makedonski za nekoliko kutija petardi,glumiti maloumnost pred carinicima,znojiti se i puhati vise tisuca kilometara ispod sesnaest dzempera,nakiceni zlatom kao ciganski kraljevi kroz suze ce se kleti da im je sve to njihova baka,Bog joj dusi dao,ostavila.
Spominjem Rome,oni su bogovi sverca.Sto sve oni ne prodaju:stolnjake,krevetninu,trenirke,navlake za auto,
vjetrovke,lonce,bizuteriju,alat,rucnike,djecu!Da,djecu.Ja sam isto mislio kako je ta prica napuhana,a onda mi je jedan u ciganskome naselju pokraj Djurdjevca ispricao kako je prodao cak dvoje svojih potomaka:jedno u Italiju,
jedno u Francusku."Neka deca uce jezike",kazao mi je mangupski se smjeskajuci.Ne znam je li me zezao,meni se cini da nije.
No,ako i jest,njegovo"neka deca uce jezike"posluzit ce kao krasno objasnjenje zasto su Romi tako uspjesni sverceri:oni su kozmopoliti,a sverc je jedna duboko kozmopolitska djelatnost.Podjite,uostalom,u Bosnu,na trznice pokraj Stoca ili Tuzle da to vidite,kako sverceri medjusobno zaracenih naroda jedni drugima uvaljuju stoku,
automobile,alkohol i bijelu tehniku.Mnogi su od njih neprekinuto trgovali i za najzescega rata.I premda je cijelo to klanje njima savrseno odgovaralo,u cijelom tom uzasu moglo se fantasticno zaraditi na sleperima piva i cigareta,
oni sami nisu ubijali,sto se toga tice,potpuno su bezgresni.
Ipak,mozda bi ih bilo pomalo preuzetno uzeti kao model po kojemu bi se mogla provesti"obnova povjerenja".Oni,
naime,jedni drugima ni prije rata nisu vjerovali.Njihovi su osmijesi lazni kao i tajlandski LEVI`S sto ga prodaju.Mjera srdacnosti brizljivo je odredjena mjerom njihove prakticnosti.A ako treba,i samu ideologiju ce iskoristiti za zastitu svojega posla.Jedan od sovickih svercera tako mi se jednom prigodom zalio da sto mi Hrvati grintamo kako oni zaradjuju,pa zar nismo svi mi,bez obzira na granicu,jedan narod.Onda sam ga ja upozorio da ako smo jedan narod,onda neka vrijede i jednaka pravila za sve,a ne da su njegova CEDEVITA i RONHILL umalo pa pola
jeftiniji nego deset kilometara dalje,u Imotskome.Frajer se gotovo naljutio na mene,jer kako to ja mogu usporedjivati njih i nas,kada je njihova-pazi sad!-bosanska industrija potpuno opustosena u ratu.U jednoj jedinoj minuti covjek je istodobno bio veliki Hrvat i bosanski patriot!Vjerujem da je isto tako,u jednako malo vremena,
mogao biti i fanaticni zagovornik AFRICKOG NACIONALNOG KONGRESA i navuci kukuljicu KU KLUX KLANA.
Samo da njegov posao ne pati.
Ipak,mnogo sam toga spreman oprostiti svercerima.Jednom sam vidio kako je neugodan njihov posao.Kupio sam traperice na Peristilu.Bila je to prava mora.Dodjem ja,dakle,na Peristil,obratim se jednome nosatom sto je na zidicu poslagao traperice,ovaj rasiri jedan model preda mnom,ja ga opipam,zbilja,dobre hlace,volio bih ih oprobati.
"Nema problem",kaze tip pa me vodi u Nepotovu.Meni nista nije jasno.Dosli mi tamo,u jedan portun,a tip meni:
"Skidaj se!""Molim?","Bogati",kaze svercer,"skini se da provas gace!""Ovdje?""E!"I sada se ja skidam,umirem od straha da netko ne bane.S muskarcem,u mracnoj vezi,samo u mudantama,vec zamisljam kako me ARENI prokazuju kao manijaka.
Srecom,nitko nije naisao.Ali kada sam odjenuo rebatinke sto sam ih naumio kupiti,vidio sam da su mi tijesne.Vidio je to i svercer:"Jesu li ti dobre?"kaze on."Super su!"kazem ja."Jesi li siguran?"rece tip sumnjicavo."Ma,rebe su prva liga,covice!"kazem ja veselo,sve pazeci da plitko disem da mi botun ne bi otpao.Toliko sam,naime,bio uzasnut mogucnoscu da bih se jos jednom morao svlaciti tu u tom portunu,da sam kupio hlace koje mi uopce nisu odgovarale i posao kuci sve poskakujuci sitnim koracima kao gejsa.Traperice su svejedno pukle po savu,kuci sam stigao drzeci,onako bezbrizno,ruke na straznjici.A kada me je jedan upitao gdje je neka ulica,gradio sam se gluhonijemim.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")
|
