Ante Tomic-SALJIVI KUCNI VIDEO
Kupiti cipele,osisati se,odnijeti na razvijanje film iz fotoaparata ili promijeniti ulje u motoru moze se i na drugome kraju grada,no kafic,mini market,kiosk s novinama i videoteka moraju biti dovoljno blizu da ne presvlacite umrljanu majicu i stare hlace.Ove cetiri tocke cine infrastrukturu svake gradske cetvrti:uvijek je tu nekakav a)kafic u kojemu lokalna spadala vrebaju da im netko plati pelinkovac i svi su odreda potajno zaljubljeni u zgodniju od dviju prodavacica u b)mini marketu,koje u vrijeme najvece guzve uvijek citaju MILU,a MILA je samo posudjena na c)kiosku gdje radi napirlitana zenska kod koje neobicno cesto svraca jedan pozornik koji u d)videoteci uvijek uzima kung-fu filmove.Nas ovdje zanima d).
Jeste li opazili kako neki govore MOJA VIDEOTEKA?Netko vam prica nekakav film,vi ga pitate gdje ga je gledao,a on kaze:"Uzeo sam ga u svojoj videoteci."Zar to nije cudno?Ljudi obicno nemaju ni svoga zubara,a listom imaju SVOJU videoteku,toliko su postali intimni s tim mjestom u svojim vikendaskim trovanjima filmskim smecem.A tu je dosta smeca,pogotovu ako-sto uopce nije rijetkost-covjek svakoga petka poslije podne uzima po pet kaseta.Faca dodje i stipne od svega pomalo:vestern,tinejdersku komediju,akcijski triler,povijesni spektakl,ljubic,horor...Onda
ga u ponedjeljak ujutro pitate sto je gledao."Nista posebno",kaze on,zureci u vas zakrvavljenih ociju,"nekakva ljubavna prica:ona predaje psihologiju na jednom koledzu,a on je gladijator."
Zapravo je zapanjujuce kako je jedna mlada kultura,kao sto je video,postala toliko vazna u nasim zivotima.Tesko je povjerovati da je proslo samo petnaestak godina od pojave prvih videorekordera.I nije se dogodilo kao s televizijom sezdesetih da u cijeloj zupaniji ima samo jedan jedini videouredjaj pa da se ponosnom vlasniku cijela zupanija sa
stolicama pod rukama nabije u tinel i gorljivo navija za progonjenoga pravednika s ekrana,vec su u malo vremena svi bili opremljeni tom tehnickom novotarijom.Sjecate se kako je sve to pocelo,kada su u garazama i supama otvarane prve videoteke,nicale kao korov u drzavi koja je zakonskim aparatom bila potpuno nespremna na njih.
Danas,kada su se hijene iz ministarstava domislile kako uzeti glavninu zarade i u ovoj djelatnosti,imati videoteku vise nije osobito unosan posao,no onda se bogatstvo na piratskim kopijama americkih hitova moglo zaraditi gotovo preko noci.
Ispocetka,naravno,nitko nije mogao znati da ce tu biti takva ispasa.Upecali su se samo pustolovci i lijencine,oni jedinci sto su studirali ekonomiju dvanaest godina,pa onda otvorili cvjecarnicu,pa onda malo prali mrtvace,pa mastali o naftnim platformama na Sjevernom moru sve dok nisu poceli prodavati kozmetiku po poduzecima,da bi uskoro upisali trenersku skolu,zicali vizu u australskom veleposlanstvu,svercali zlato iz Turske...Takvi su jednoga dana dosli svojim ocajnim roditeljima s novom"morskom"idejom,tata je razbijao po kuci,mama se zatvorila u zahod i plakala,a rodbina je bila pomalo sucutna,a pomalo zlurado slutila novu propast.Onda je razmetni sin u samo godinu dana zaradio toliko da je mogao nabaviti takticko nuklearno oruzje.
U medjuvremenu su videoteke poceli otvarati ozbiljniji i poslovniji,vjetropiri iz pionirskih vremena sada drze butike s indijskim sarijima.Ako se nisu uhvatili uzgoja cincila.No,ja cu zauvijek zaliti za onim dobom nevinosti kada smo gledali kopijine kopije kopija,kada je slika bila zelena kao da smo televizor stavili u akvarij,ili su boje titrale kao na impresionistickim slikama,ili su se pak razlijevale kao na satelitskim snimkama oblaka na vremenskoj prognozi,
kada nismo ni znali da je Denzel Washington zapravo crnac.U to slavno doba tri covjeka bi gledala neku komediju,a dvojica slabovidnijih bi se smijala samo kada bi se smijao onaj treci.A ni taj treci nije bio bas najsigurniji da je u pravu.
Kopije su tada bile uzasne,filmovi ocajno prevedeni,titlovi puni pravopisnih i gramatickih pogresaka.Gdjekad je zabavnije od filma bilo gledati sto su sve neuki videotekari u stanju napraviti od njega.Jedan moj frend tako je gledao srpski pirat CASABLANKE i urlao od smijeha kako su napravili dorcolskog mangupa od Humphreyja Bogarta.Gotovo je pao na pod kada je Ingrid Bergman upitala za zdravlje onog glasovitog crnog pijanista iz bara,a on kazao:"Krecana,gospojice."A jedan drugi frend mi se kune da je jednom naisao na piratsku kopiju EASY RIDERA s naslovom SOFERI ZEZADZIJE!
Sada je sve to,naravno,puno uljudnije,covjek se moze nasmijati jos samo onim gospodicnama sto izdaju filmove.
Gotovo u pravilu one su potpuno nekompetentne da vam preporuce koji film uzeti i,gotovo u pravilu,one nece propustiti da to ucine:"Ovo van je jedan krasan film",govori meni svaki put iznova cura u MOJOJ videoteci,"ona njega voli,a on nju ne sljivi,pa on nju zavoli,a ona umre od leukemije,pa se onda on ubije busilicom."Tko zna,da mi nije ispricala kraj,mozda bih se i upecao.
A najludja stvar koja se meni dogodila s videom bila je u jednome autobusu.Znate vec kako danas svaki bolji autobus ima video.E,pa jednom sam putovao jednim takvim,a ekran iznad sjedala bio je ugasen.Ja pitam
konduktera da pusti da nesto gledamo,a on se nagnuo do mene pa mi povjerljivo sapnu:"Znas,nije zgodno,ima
male dice!"
Imate tri puta da pogodite kakva je to nezgodna i za djecu nepodobna kaseta cucala u njegovu playeru.Naravno-pornic!Jedna od najznacajnijih spoznaja koju nam je video podario jest ona koliko raznovrstan moze biti spolni zivot HOMO SAPIENSA.A,bogami,i sire.U otkrivanju te raznovrsnosti neki od nas nisu ni pomislili da ima i drugih kaseta osim onih pornografskih.Za dobar dio nasega svijeta video je zapravo istoznacnica za porno.
Jedan od takvih jednom je bio dosao u mene.Razgovaramo mi,a on pilji u kasete pokraj mojega videa.
"Sta ti je ono?"bubnu on znatizeljno u jednome casu pokazujuci u jednu kasetu.
"VJESTICE IZ EASTWICKA",kazem ja neduzno.
"Opa,vjestice gledamo",kaze on veselo pa mi zavjerenicki namignu."A sta ti je ono tamo?"
"MOJA AFRIKA",kazem.
"MOJA AFRIKA?!",zacudi se on.
"To ti je jedan sa zivotinjama",kazem sada ja zavjerenicki.
"Sa zivotinjama?!,zapanji se tip.
"Africkim zivotinjama",govorim ja,"lavovima,tigrovima,slonovima..."
"Slonovima!?"
"...Zirafama..."
"Muske ili zenske zirafe!?"
"Razne",rekoh ja ravnodusno.
Covjek se gotovo onesvijestio od uzbudjenja.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")
|
