Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT
HADZI LOJO
...-Samo tri godine kasnije Austro-Ugarska u Bosni uvodi Zakon o vojnoj obavezi.Bas kao Turska od kuce ih odvodi i salje na ratista sirom svijeta.Sa jednom razlikom,ovi zovu svakoga Bosnjaka,bez razlike na vjeru.Ratnicko vitestvo i moc carska u Bosnjacima strasti vjernog sluzenja jacem,rasplamsali.U carevini nije bilo od njih boljih ratnika.Svim Bosnjacima,bez obzira na religiju,Austro-Ugari su na glavu stavili crvene fesove."Zasto kape turskih askera?"pitali Bosnjaci."Da se od nas razlikujete",odgovarali carski oficiri.
U Prvom svjetskom ratu na bojistima Galicije,Soce,Piave,u Poljskoj,Karpatima,Alpama,Italiji ginuli su bosanski vojnici.Radili su to strasno kao da samu Bosnu brane.Tako je"Druga Bosanska Regimenta"postala najodlikovanija jedinica Austrijske vojske!
U jednom od ratnih izvjestaja stoji da su i drugi vojnici,kad nisu mogli frontove probiti,na bajonete fesove nabijali da bi protivnici pomislili da se Bosnjaci protiv njih bore.Neprijatelj bi se po pravilu,preplasen,povlacio.
Da cinizam bude potpun jedan od bataljona bosanske vojske je bio licno obezbedjenje cara Franca Josefa i carskih dvora.Istih onih koji su Bosnu u krvi okupirali 1878.godine.
Zabiljezeni su tacni podaci o broju ranjenih,poginulih i nestalih austrijskih vojnika(1946 poginulih,3980 ranjenih i 272 nestala)a precutane su zrtve Bosanaca.Bosanska krv je i tada prosipana u bescjenje-govorio mi je bosanski ratnik zaboravljajuci ranu u prsima,kao da je htio ispovijescu da je zacepi.
-A Hadzi Lojo,sta bi sa Hadzi Lojom?-pitala sam ga trazeci da mi nesto kaze o covjeku koji je prvi podigao narod i doveo pred valijine konoke juna mjeseca 1878.
-Ne znam,vjeruj da ne znam.U Sarajevu ima ulica koja nosi njegovo ime,cak mu je i bivsa djevojka tamo stanovala pa sam upoznao sve kuce do broja 33 i sa jedne i sa druge strane ali kako je zavrsio,nije mi poznato.
-Je li hrvatski general u Bosnu Hrvate poslije pobjede poceo naseljavati?-pitala sam radoznalo trudeci se da mu pokazem da sam i ja dosta o Bosni informisana.
-Kazu da novinari ne pitaju ono sto znaju-salio se na moje pitanje nastavljajuci-Ne direktno,ali nova vlast je trebala dvoru i kruni odane koji jezik i zanate poznaju,tako je u Bosnu pocelo pristizati Hrvata,Slovenaca,Ceha,Nijemaca,
svih onih koji su vec ranije u monarhiji bili.Govori se o vise od 100 hiljada.Ipak,mnogo manje se u Tursku muslimana iselilo.
-Da li je to sreca ili nesreca za Bosnjake bila?-nastavila sam u nastojanju da dokucim vise nego sam znala.
-Snaznoj Austro-Ugarskoj monarhiji koja je ubrzano industrijalizirala carevinu trebala su ledja za njene lopate ali i ruke za vojnicke bajonete.Ranije okupirani Hrvati,Cesi,Slovenci i drugi,vec su bili navikli lopate nosati a Bosanci vec dugo za drugog ratovati,i sve se nastavilo po starom.
-Jesu li katolici u Bosni tad kod cara bili privilegovani?
-Ne,naprotiv.Car se plasio velike katolicke Hrvatske zemlje i njemu je bila posebno znacajna cjelovita Bosna,
bosnjacka.Ali i Bosnjaci su se svojim zaslugama kod njega izborili za tu nakllonost.Njegov namjesnik za Bosnu Kalaj je svim Bosancima ponudio zajednicko ime"Bosnjak",jezik kojim govore imao je specifican naziv"bosanski",
cak je 1908.godine dao stampati i Pravopis Bosanskog jezika.Za Bec je Bosna postala stub mocne imperije.
-I?-pitala sam trazeci da nastavi.
-U Evropi je postalo pravilo ko pobjedjuje u vecim ratovima njemu Bosnu daju kao nagradu.U Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska je izgubila,pobjednici 1918.godine Bosnu dodjeljuju Jugoslaviji.Srbija,kao zemlja pobjednica,
Jugoslaviju je dozivljavala kao Veliku Srbiju.Od Slovenije,Hrvatske i Bosne je uzimala sta je htjela,kad je htjela i koliko je htjela.Za grijeh im je uzimala sto su se na strani Austro-Ugarske borile.Sve sto je kasnije radila,pa i ovo sto sad po ovoj zemlji radi samo je nastavak te price i zelje da zapadne granice Velike Srbije preko Bosne i povuce.
Upravo to stanje o kom mi je Mirsad tad govorio,pronasla sam kasnije u romanu"Dervis i smrt"Mese Selimovica koji pise:"Mi nismo niciji,uvijek smo na nekoj medji,uvijek neciji miraz(...)Najnesretniji ljudi na svijetu,gubimo svoje lice a tudje ne mozemo da primimo,otkinuti a neprihvaceni,strani svakome,i onima ciji smo rod,i onima koji nas u rod ne primaju(...)Sila nam je dosadila,i od nevolje smo stvorili vrlinu:postali smo plemeniti iz prkosa."
|
