Stein Mehren-LABUDOV PJEV
Gle,kako slabudi se,labud
Klizi u raskriljenu hrljenju,tamo
tamo preko vode zaledjene
Tako mirno presavijen
ponad svoje krilate slike brijega
spreman otvoriti zrcala
S krilima tako bijelim da ona
postaju slika na svjetlu koje iz noci
u zemlju ulijece
Smrt se i djetinjstvo zrcale
istim zarom kao i ono sto upjevavamo
u zadnji veliki pjev labudji
Ali ma sto s labudom
cinili,njegova je velicina u tome
da ostane labud koji jest
(Stein Mehren-"IMPERIJA SE ZATVARA",2004.)
|
