Midhat Ajanovic-Ajan-KNJIGA RODICE FATIME-3
(Göteborg,zima 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih pisama i dnevnickih biljeski)
...U ovoj drugoj Bosni nije bilo mijesanja nacija i vjera,nezapamcen je bio srpsko-bosnjacki brak,a neko ko bi imao nonsalantan odnos prema naciji i vjeri,kakav je bio uobicajen u gradu,ovdje je nailazio samo na prezir.
U Istocnoj Bosni gotovo da nije bilo Hrvata.Taj prostor su naseljavali vecinom Bosnjaci i,u nesto manjem broju,Srbi.
Ta dva naroda u ovim selima razdvajala je psiholoska barijera,sacinjena od netrpeljivosti,straha i,prije svega,rana iz bivsih ratova koje nikad nisu zacijelile.Ti su ratovi samo predkidani,a nikada zavrseni.Stariji ljudi bi na sijelima pricali o zvjerskim zlocinima koji su,ne tako davno,desetkovali stanovnistvo ovog kraja,o bivsim monstruoznim koljacima koji su,niotkog kaznjeni,mirno docekali starost,poneki primajuci cak i boracku penziju od drzave protiv koje su se u mladosti borili!?
Ziveci godinama u susjedstvu sa svojom zrtvom,covjekom ciju su sestru mozda silovali,a brata zaklali,ovi ostarjeli zlikovci ucili su svoje potomke zlu i mrznji.Srbi su s gadjenjem i prezirom govorili o Bosnjacima kao o"Turcima",za koje su,opet,Srbi bili samo"Vlasi"koji su se tamo naselili niotkog pozvani i nikad dobrodosli.Zasto bi bilo toliko uvredljivo nazivati jedan narod imenom drugog naroda,osim ako se time nije zeljelo reci da taj ne pripada ovdje,
ovoj zemlji,vec dolazi odnekud iz daleka-Vlaske,Turske ili odakle god hoces!-samo ne iz Bosne,zemlje koju je onaj drugi smatrao samo svojom.Iznad Colica nalazila se mala planina Dubrava,obrasla pitomom hrastovom sumom,
na cijem se vrhu,bas oko izvora potoka Krusevlje,zgurilo srpsko selo Madjer.Srbi iz Madjera bi svaki put,kad bi isli u carsiju,prolazili kroz Colice,gledajuci tom prilikom u zemlju i izgovarajuci samo kratak,ostar pozdrav ako bi koga susreli na putu.Nista od one srdacnosti koja se mogla susresti u bosanskim gradovima,Sarajevu,Tuzli ili Mostaru,
gdje se za svakim kafanskim stolom moglo naci ljudi iz svih bosanskih nacija i vjera,od kojih mnogi nisu ni znali da im je najbolji prijatelj,kum ili susjed pripadnik drugog naroda ili drugacijeg vjerozakona,a skoro niko tome nije pridavao osobitu vaznost.
Ovdje su se,medjutim,odnosi izmedju Bosnjaka i Srba zasnivali na cistom racunu.Neko bi iz Madjera iznajmio svog konja u Colice,kad bi koji tamosnji domacin htio da vrse zito,i to bi posteno naplatio.Ili bi vjesti majstori iz Colica prodavali drvenu gradju,krosnje,grablje,vile,belegije i kose mjestanima Madjera.Kad bi se posao svrsio popila bi se pokoja rakija i na tome se sav zajednicki zivot komsijskih sela zavrsavao.
Fatima je pisala Colicu o njenom svijetu,koji se toliko razlikovao od njegovog,mada to ona tako dugo nije htjela ni vidjeti,a kamoli prihvatiti.U selu Madjer zivio je Stevan,bivsi radnik pilane u carsiji,kome je jos kao mladicu elektricna pila odsjekla lijevu ruku,od koje je ostao samo patrljak.Ali Stevan je,zacudo,bio neobicno vjest s onom preostalom rukom pa se uspijevao prehraniti cijepajuci drva ili praveci plotove komsijama.U Madjeru mu je bilo premalo posla da je silazio i u Colice nudeci svoje usluge.Ponekad bi mu Fatima platila neki dinar ili kupila flasu rakije i cigara da joj pomogne oko domacinstva.
To njeno potpuno odsustvo osjecaja da pravi razlike medju ljudima po vjeri ili naciji selo joj nije oprastalo.Fatima je,
usto,bila jedini clan Komunisticke partije iz Colica.Tamo su je primili jos davno,u Sarajevu,kao odlicnog ucenika uciteljske skole.Odlazila je na partijske sastanke u skolu gdje se sretala s ostalim komunistima,odreda Srbima iz okolnih mjesta.Fatima je uvijek nosila haljine ili suknje,nikad dimije,a kao komunisti bilo joj je zabranjeno da ide u dzamiju.Njen Ferid,dok je bio ziv,nikad od nje nije trazio da obuce dimije i stavi samiju na glavu,a u dzamiju je isao sam.
Sve to ucinilo je da,s vremenom,izolaciju kojom su je Colici bili kaznili Fatima pocne osjecati kao otvorenu mrznju koja je okruzuje sa svih strana.
Bila je usamljena i uplasena.Druzila se jedino s djecom,svojim ucenicima i knjigama.
A onda se naglo,cinilo se u jednom danu,sve okrenulo tumbe.Svi su prestali da pricaju o Fatimi.Zene je vise nisu tracale dok su ispijale svoje kahve,a muskarci su imali mnogo vazniju temu za razgovor,nego su to bili Fatima ili fantasticne seksualne izmisljotine vezane za nedostupnu uciteljku.
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")
|
