Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT
DAN PRVI
Bolnicar mu je u zemunici dao injekciju za umirenje bolova i previo ranu,gledajuci me zabrinuto.Na licu su mu se oslikavali strahovi od srpskih granata i ozbiljnosti povrede komandanta.Ubrzo mu je dosao i zamjenik.Govorio je o zestini neprijateljskog napada,gubicima na prvoj liniji i moralu boraca.
-Mozda jakom vatrom odvracaju paznju od glavne linije napada.Ako zauzmu Lupoc imace kontrolu nad cijelom Trnovskom dolinom,a i sire-govorio je zamjeniku nagnut nad topografskom kartom.Zamjenik ga je stegao za ramena i prosaputao:
-Bice dobro,sa Allahovom pomoci,bice dobro-okrenuo se i izasao.
-Jesu li Bosanci ranije bili tako religiozni?-pitala sam ga kasnije.On se nasmijao i upitao:
-Osjecas li okus straha u ustima i zraku?
Bila sam zatecena i pitala se:Moze li strah stvarno imati okus?
-Strah,lose vodje i lakomislenost su natjerali one tamo da pucaju na nas.Strah je i nas priblizio jedne drugima,a nase zelje sveo na malo:da svojim zivotima zastitimo najmilije,da spasimo sebe,svoj ponos i ponos Bosne.
-Ali tvoji borci se pozivaju na Allaha,s ponosom isticu da su muslimani?
-Ako jedan Bosanac kaze da je"musliman"za vas sa zapada to znaci da je on u Evropi strano tijelo,da je isto sto i Arapi i ko zna na sta vas jos asocira ta rijec,a nama znaci samo to da nismo isti kao oni koji pucaju po gradovima,
pale kuce,siluju zene,nas gone u logore ili zvjerski ubijaju i kolju.U mojoj jedinici nisu svi muslimani,cak ni vjernici,
ali kad je potrebno one tamo uplasiti i nama dici moral,svi zajedno,koliko nas grlo nosi,vicemo"Tekbir!".U pocetku je i meni to smetalo,a onda sam shvatio da je to borcima samo ratni poklic prkosa i nista vise-tiho je ponovio"i nista vise",kao da ni samom sebi ne vjeruje.
-Mene si upoznala,djelujem li ti kao Arapin?Djelujem li ti kao vjernik?-pitao je dizuci ton,kao da je zelio odagnati nasu sumnju i sam odgovorio:
-Ne.Ja znam da smo svi rodjeni da bismo umrli,prije ili poslije,i tu smo svi isti.Pitanje je kako i cime ispuniti zivot izmedju dvije tacke;one kad dolazimo na ovaj svijet i kad sa njega odlazimo.Po tome se kao ljudi medjusobno razlikujemo.Ne vjerujem u druge svjetove.Moj svijet je ovaj i ovakav,u njemu sad,i ovdje,imam ulogu,a trudim se da ta uloga bude sto vise ljudska,sto vise moja.Da bi shvatila Bosnu,pa i mene,trebalo bi da upoznas uloge u kojima sam vec bio u ovom svijetu,ovom bosanskom svijetu,bjezeci od kaveza u koje su nas htjeli staviti,poput flotela
"Europa"u kopenhaskom kanalu.
-Imam li ja neku ulogu u tvom svijetu?-pitala sam.Nasmijao se umjesto odgovora.Ono sto je pricao,a ja snimala i zapisivala preslusavala sam deset narednih godina,citala ispisano i tragala.Danas pokusavam sa strepnjom,uz boziju pomoc,opisati Bosance,ozivjeti likove iz njegovih prica,otrgnuti ih od zaborava i uvezati u bosansku sudbinu.
|
