Ante Tomic-SEDMA KILA
Kada bi se nekome dalo i ne bi mu se gadilo zbrojiti sve one nebulozne iznose sto ih pod stavkom"pravedna naknada"nasi politicari navode u tuzbama za nanosenje dusevne boili,ispod crte bi se,vjerujem,naslo toliko znamenaka da bi jedini razuman zakljucak bio kako ovu drzavu vodi psihicki posve rastrojena vlast.Tomu bismo se mozda i smijali da ne znamo koliko je ozbiljno blizu istini.No,kada k tomu znamo da golemi dio toga"dusevnog"novca
nasi ministri i savjetnici,casni zastupnici,direktori drzavnih agencija i javnih poduzeca,generali i izbornici potrazuju,"u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tecaju Narodne banke da dan isplate",upravo od novinara,ispada da su ti novinari najzajebaniji drzavni neprijatelji.Makar je i sam Predsjednik nedavno slicno zakljucio,tomu se mozete slobodno smijati.
Novinar se,u golemom dijelu slucajeva,postaje u ranoj mladosti,gdjekada tako ranoj da bi neki od tih tipova umalo pa vlastitu redakciju optuzili za nesretno djetinjstvo.Negdje potkraj razdoblja adolescencije pojavi se tako u nekim novinama,na preporuku kakvog barbe ili jednostavno sam od sebe,nekakav poletarac,slavni kandidat za cir,cirozu ili neko drugo profesionalno oboljenje novinara,a za kojega su bliznji kazali da je"jak na peru",tek da bi presutjeli kako decko jos od vrtica vuce nedovoljan iz matematike."Jak na peru"je sluzbeni izraz,a jos se kaze i kako mali"ima smisla za to".Glavni autoritet u toj osjetljivoj mladenackoj dobi za novinarskoga je aspiranta,naravno,profesorica
hrvatskog.Profesorice su hrvatskog,medjutim,obicno cendrave stare gospodje koje znaju drek o novinarstvu,kako vec dirljiv skolski sastavak o jeseni u mom gradu ima malo zajednickog sa sezdeset redaka izvjestaja o trostrukom ubojstvu u tri ujutro u bifeu SUZE LIJU PLAVE OCI.
No,kako bilo,mladic je tu,jak na peru,ima smisla za to,a i zatekao se u blizini kad je nekoga valjalo poslati na izbornu skupstinu nezavisnog sindikata spiritista i astrologa i,dok si dlanom o dlan,evo ti vec novinara i gospodina autora,
masno potpisanog Zm.Klj.,koji moralno i materijalno odgovara za istinitost vijesti dimenzija sest puta osam centimetara,a i inace je spreman krvariti,ginuti,cak i donirati bubrege i roznicu za sveta nacela profesije.Makar na onim nevinim pocecima svojih karijera,misionarske su ambicije,pateticna istinoljubivost i senzibilitet za drustvenu pravdu kod novinara zapravo neobicno cesta pojava.Mislim,ako imate na umu da oni sto upisuju medicinu to apsolutno nikada ne cine zbog Hipokratove zakletve.
Gorljivi idealisti,dakako,kasnije obicno odustanu od svojih principa,barem stoga jer su od sjedenja fasovali hemeroide,pa se teziste njihovih interesa s gladi u Trecem svijetu premjesta na higijenu onoga osjetljivog otvora.
Receni otvor,na ovaj ili onaj nacin,vlastiti ili tudji,i inace zna biti vrlo bitan u ovoj profesiji,gdjesto je on upravo srediste novinarova svemira,a imenica"dupe"KEYWORD u opisu njegova karaktera.No,ostavimo jos malo tu analnu fazu i vratimo se ponovno na onoga ptica sto izgladnjelo siri kljun na jutarnjim kolegijima.To je strast,mozda protuprirodna,ali svakako strast koja tu jadnu mladost tako obuzme da mnogi od njih potpuno zapuste zapoceto obrazovanje,sto novinarstvo na posljetku,bez premca,cini zanimanjem s najvecim postotkom onih"ostalo mi je jos tri ispita i diplomski".
Neobjasnjivim prirodnim zakonom,najokretniji reporteri,najpronicljiviji komentatori i tankocutni stilisti nerijetko se novace bas iz redova takvih,zbog cega ce im autor ovih redaka,primjerice,gotovo i pozavidjeti na tom iskustvu akademske nedovrsenosti,kao da je upravo taj fakat presudan u njihovoj darovitosti.Ono sto me ipak tjesi jest to da barem fakultet koji sam zavrsio,Bogu hvala,nije novinarski.Jer,diplomirani je novinar,unatoc tomu sto politologiju svake jeseni iznova maturanti opsjedaju kao Avari,zapravo potpuna smijurija:mladac je,kao,izucio za novinara i sebe doveo u stupicu da,makar obrazovanjem,ne moze biti nista osim novinara,dok novinarima postaju cak i oni s diplomom agronomije,prometa,opcenarodne obrane,zemljopisa ili pak bez icega takvog.
Sreca je da svatko i svasta moze postati novinar.Nesreca je,medjutim,da to jednako tako moze biti i nitko i nista i to je k tome cesce,makar u visokokorumpiranim drustvima.Siroti Edmond O`Brien,u popularnoj kulturi vec slavna metafora cestitog zurnalista,koji se u Fordovome COVJEKU KOJI JE UBIO LIBERTY WALANCEA svojim smijesnim listicem suprotstavlja lokalnom nasilniku,u nasoj ce stvarnosti zajedno s nasilnikom prije glodati janjeca rebra i u potaji za male pare kupovati upropastene tvornice trikotaze.
Novinari pocesto vole mudrovati o hrabrosti i odgovornosti,praveci veliku misu od svojega posla.Prva je istina,
medjutim,kako je rijec o obicnoj gradjanskoj odvaznosti,samo sto se ona u novinama trazi nesto cesce nego,za priliku,medju radnicima KOTEKSA,sto se tek jednom u nekoliko godina obracaju javnosti,obicno u mediju ulicnog transparenta s natpisom"Lopovi,ajte kuci!"Novine su nesto slicno tim transparentima,samo sto se pojavljuju svaki dan i obicno nisu tako izravne,nego je na njima velikim slovima istaknuto"Vise paznje raznim problemima","Maslina je neobrana"ili,kakva slicna besmislica.Da ta novinarska,toboze iznimno zahtijevna moralna pozicija doista nije nista osobito,pokazuje i slucaj od prosle godine,gdje je jedna bankovna sluzbenica svojom smionoscu upravo posramila velik dio ovog tuznog ceha.
Zbilja,s iznimkom nekolicine kolega koji doista valjano i cestito obavljaju svoj posao,vjerojatno nigdje kao u novinarstvu,vec stoga sto ono svakodnevno zahtijeva makar trun gradjanske odvaznosti,necete otkriti tako esencijalan kukavicluk.A gdjekada je to cisti Sartre i najturobniji egzistencijalizam kako mnogi novinari zive za nekakvo imaginarno sutra kada ce,kao,napokon kazati sve sto su dosada presucivali.A to sutra slobode,razumije se,nikako da se ostvari,nego sve nesto"pusti,nije jos vrijeme"i zatajene gluposti gnjiju u covjeku i truju ga iznutra pa pije.Premda,naravno,mnogima za pijenje i ne treba motiv.
I tako te mrcine desetljecima sjede na politickim tribinama ili za okruglim stolovima s casom bistre tekucine za koju se pogresno smatra da je tek AQUA NATURALE,a javnost ih smatra novinarima i gospodom autorima i s neobicnom pomnjom iscitava njihove komentare,gradeci se da je shvatila tko je u tim budalastim metaforama s vukovima i janjcima vuk,a tko janje,premda,za pravo reci,ni sam gospodin autor nije vise najsigurniji u to,nego se vadi da je on mislio na vukove u janjecoj kozi.Ili cak na janjce u vucjoj kozi,ma,uostalom,koga briga,Milice,daj nam jos dva pelinkovca.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")
|
