Aziz Hadzihasanovic-SNIT DO SNITA
Beogradski NIN nedavno je sa podosta pompe proslavio vlastiti jubilej-izlazak 2500.broja.Bilo je tu ne malo svecarskih poruka i obaveznih repatica o tradicionalnoj istinoljubivosti,hrabrosti,profesionalizmu i nezavisnosti ovog magazina.Prva civija o istinoljubivosti na sabacki nacin.U jednom od glavnih uvodnika paznja je okrenuta prema gruboj i ekspresnoj makijavelistickoj smjeni nacelnika Generalstaba vojske SRJ general-pukovnika Momcila Perisica.
NIN,sto jest-jest,iskazuje ne malu hrabrost u domenu politickog gadjenja prema Milosevicu i njegovoj tiranskoj vlasti,ali ostale hvaljene i uzdizane vrline jubilarca mogu se staviti pod veliki upitnik.Samo licnost i nacin vladanja Vozda,po NIN-ovoj poruci,zasluzuje gadjenje-u Vozdovu ideju,po toj istoj krupnoj poruci,ipak ne bi trebalo dirati.
Ona je vaskolika,zajednicka,neupitna.Kulinarski receno:Karadjordjeva snicla bez sumnje.
U recenom uvodniku NIN veli da je"uprkos pomodnim,nepotkrepljenim optuzbama za ratnu grubost",Perisic,kao ratni komandant,djelovao odlucno,"no uvek u skladu sa pravilima,vojnickim kodeksom i ratnim konvencijama u interesu civila".Mostarci su mu-doslovno kaze svecarski NIN-"zahvalni sto se pre svakog vatrenog dejstva potrudio da najavi opasnost i ukloni civilni zivalj".
Pravi andjeli su,dakle,poceli da razvaljuju Mostar.Po svemu ispada da je onih prvih 30 odsto mostarskih rusevina artiljerija srpskog djenerala Perisica odradila humano i civilizovano;ostatak brutalnosti djelo je bescutnog topnistva hrvatskog casnika Slobodana Praljka.Artiljerija je bila humana-topnistvo je bilo surovo.
U istom broju NIN-a,feljtonom Dragoslava Mihailovica"Kratka istorija satiranja",obznanjuje se da je"po opstem misljenju" ideja o Golom otoku rodjena u sarajevskom Centralnom zatvoru u glavi"mostarskog majstora Udbe Dzemala Bijedica".Ko malo bolje poznaje ovdasnju istoriju zna da Dzemal Bijedic to nikada nije bio.Feljton je krcat fusnotama ali nigdje nije moguce naci bar i kratku naznaku o izvoru zvanom"opste misljenje".Laz je naprosto prikrivena"opstim misljenjem".Tu je i slika Dzemala Bijedica iz njegovih premijerskih dana.Ni potpis ispod nje ne spominje"opste misljenje"-sada se vec eksplicite veli da je Dzemal Bijedic bio"kreator terora".
NIN,poput kakvog zacina,je medju jubilarne sadrzaje ubacio aforizam Slobodana Djukica:"Dekarte,Dekarte,ovi ne misle,a postoje!"Djukicu je tako-mozda ni krivom ni duznom-palo u zadacu da ezopovskim jezikom i sasvim podsvjesno isprica najkracu pricu o temeljnim moralnim vrlinama poznatog beogradskog"istinoljubivog i nezavisnog"nedeljnika.
Sve ovo samo po sebi ne zasluzuje paznju.Zanimljivo je kao sira,tragicna ilustracija stanja duha na ovim balkanskim prostorima;stanja istine koja,ukrocena i sputana,sjedi na rasklimanoj stolici zagusljive balkanske krcme.Detalj je samo ilustracija sinteze rijeci"istina"koja pokriva i prekriva u neslavnoj balkanskoj tradiciji sve logicne i zivotne suprotnosti takvom pojmu.U spomenutim NIN-ovim segmentima nase bliske proslosti samo su isprepleteni"tradicionalni",sto ce reci nakaradni,moralni i eticki odnosi prema istini.Tu se pod istinitoscu podrazumijeva-i kao takvo gorljivo zagovara i brani-pravo na neistinitost u prikazu vlastite ideje i prakse;vlastite
sklonosti mitologizacije neistinitog;uzdizanja osvajackog ratovanja kao svetog nacionalnog puta i hipokrizije kao mjere vlastite i tudje proslosti.
Tim fenomenima,kao povijesnom usudu ovih prostora,kao mentalnoj izokrenutosti moralnih skrupula,Miroslav Krleza posvetio je velike i nezaobilazne misli.Krokirao je"izopecenost morala"kao pratilju hude balkanske sudbine.Njegove vrijednosne prosudbe i dan-danas vagaju balkanski zivot.Sklonost prema lazi kao sredstvu politicke i javne djelatnosti Krleza je 1938.definisao kao"govor pod krinkom".On u eseju"Ekspresionizam"kaze da je"notorno da nosimo maske"i to po pravilu pri izrazavanju politickih,nacionalnih,kulturnih i drugih varijacija,ali to"ne cinimo javno,kada se to vec moze izvrsiti pod krinkom i to mnogo temeljitije".Uostalom-veli on u eseju"Ideje"-"svaka laz koja se moze dokazati po vjerodostojnim svjedocima,pa bila ona ne znam kako`glupa`,pretvara se u istinu".Ne zivimo li i danas okruzeni moralom koji lazno uzdize iskljucivosti nacionalnih interesa?
Sklonost mitomaniji vlastitih,najcesce umisljenih ili izmisljenih predstava o sopstvenoj proslosti M.Krleza definise kao glorifikaciju osobenih"ljetopisa gluposti"(esej"O Erazmu Rotterdamskom").Nismo li danas jos tragicnije i jos fatalnije opsjednuti vlastitim"ljetopisima gluposti?"
Maniju masovnog uzdizanja pojedinih licnosti kao"sijaca straha"i protagonista"humanog ratovanja",Krleza odredjuje kao posebnu boljku balkanskog duha.U vec naznacenom eseju o ekspresionizmu on sarkasticno veli da je"strah u kostima najbolji eliksir-od baruta,od te cudotvorne ljekarije,poskakuju i kostobolni".Barut,kaze Krleza,ima svoju duboku,skupocjenu logiku.Na strahu svaki totalitarizam gradi svoje temelje.U Krlezinom poznatom referatu na plenumu Saveza knjizevnika Jugoslavije u Ljubljani 1952.upozorava se na to da sve propagandne mitomanije nose u sebi"kanibalsko bubnjanje mrtvackim kostima sto postize svoje efekte".Zar nismo i dan-danas svjedoci nacionalistickog"kanibalskog bubnjanja mrtvackim kostima"?
Rijeku opsjednutosti vlastitom prosloscu naspram drugih Miroslav Krleza vidi kao proticanje jednog"svjedocanstva o ljudskom nesnalazenju".Proticanje"dnevnika jalovog lutanja"i"sjenki ljudskih slabosti".Historija je tu"vise bludnica nego uciteljica zivota"-ona podgrijava rigidnu svijest u kojoj je"vazna jedino sjekira i nista vise,krvavi panj".On ovo biljezi 1940.u recenom eseju"O Erazmu Rotterdamskom",da bi 1944.nasu"palanacku politicku propagandu"(esej o ekspresionizmu)osvijetlio kao tragican historijski fenomen.Tu su-veli on-"srednjevjekovni boljari,u svjetlosti nase historije,postali protagonisti politickog`Vjeruju`pojedinih nacionalnih i,jos gore,nacionalistickih mitomanija".Nije li i dan-danas nastavljeno proticanje rijeke koja hipokrizijom plavi kolektivne nacionalne svijesti o velicini"svojih"i bijedi"drugih"srednjevjekovnih boljara?
Fragmenti iz svecarskog NIN-a iz ovog ugla su zanimljivi.Svojim laznim detaljima svjedoce o tragicnom prisustvu pomenutih balkanskih manija i vrtoglavica.I dalje se izmisljaju i umisljaju lazne povijesti,lazne vrijednosti i lazne predstave o sebi i drugima.Miroslav Krleza i danas tako plasticno svjedoci o nasem vremenu apsurdnih mitomanija i mitologija.Opsjednutost prosloscu po vlastitom snitu postala je fatalnom,uspavljujucom duhovnom supstancom za sva osjecanja odgovornosti prema sutrasnjici.Kolektivna svijest tragicno se prehranjuje,istorijskim samoobmanama.Sve laz do lazi,zabluda do zablude,snit do snita.
Zivimo u godinama koje mogu biti ili kisne ili susne,ali su redovno-lazno historijske.I dalje histericno pisemo
"ljetopisne gluposti".
(Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")
|
