Lala-"Ne saljte mene,ja cu se tamo pomiriti!"
18.VII 1995.-Krcedin
...Odlazimo u selo kupiti novine i svracamo u kucu jednog seljaka po sir i mlijeko(poznanici M-ovih roditelja).Djeci
smo kupili cokolade,a oni se odmah oduzuju tako sto nam nude da se posluzimo telefonom,u jednu kesu stavljaju nam mrkve,persuna,luka,graska,tikvica...U kuhinji pricamo sa sinom gazde,jakim podebelim mladim covjekom kojeg smo upravo zatekli kako doruckuje pecena jaja,krmenadle,prsut...Prica nam da je dva mjeseca bio u vojsci kod Sida,
"Osecao sam se kao stoka."Mjesec dana su proveli u jednom selu,"koje je u ugrozenom podrucju",gledao je kako seljaci obradjuju svoje njive dok su njegove istovremeno stajale neobradjene i"pale na samog oca"...Kaze da mu nije toliko bio tezak rat,nego nacin zivota,pogotovo losa hrana.Lako je,veli,ovima iz Hercegovine,"On stavi na jedno rame pusku,na drugo ruksak i u njega komad slanine i skace okolo kao koza,taj moze jos deset godina ratovati,a ja ne mogu tako"...Ispricao nam je i vic:salju Lalu u borbu,a on im kaze:"Ne saljte mene,ja cu se tamo pomiriti"...Dodaje,
"Ovde 90% naroda nije za rat"...Prica da se u susjednom,mijesanom selu bolje slazu Srbi i Hrvati starosjedioci nego Srbi starosjedioci i Srbi dosljaci.Hrvati,koji nisu bili starosjedioci,uglavnom su prodali kuce i otisli.A nedavno se,veli,
udala Srpkinja,izbjeglica iz Hrvatske,za Hrvata starosjedioca.Obred je bio u obadvije crkve,popovi se dobro slazu...
Zatim prica o tome kako bi rat trebalo okoncati,na televiziji je,veli,gledao kako je japanski admiral Yamamoto savjetovao caru"da ne duzi rat s Amerikancima,ali ovaj ne htede poslusati".
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
|
