Midhat Ajanovic-Ajan-U HRVATSKOJ-2
(Zagreb,januar 1995.Zabiljezeno u razgovoru s Brunom P.,urednikom u tjedniku"Planeta")
...Opcenito govoreci,hrvatska politika,povijesno,ima dvije linije odnosa prema Bosnjacima.Jedna zagovara iskreno saveznistvo s njima,neki cak idu dotle da Hrvate i Bosnjake smatraju jednim narodom dviju vjera.Druga je,pak,
linija zadrzala predrasude po kojima se oni,zato sto su muslimani,smatraju stranim tijelom na europskom prostoru.To je ono hrvatsko politicko shvatanje koje je blize sporazumijevanju sa Srbima kao,navodno,civilizacijski srodnijem narodu.Moze se reci da je nova,na slobodnim izborima 1990.birana hrvatska vlast,s Franjom Tudjmanom na celu,od pocetka lavirala izmedju ove dvije opcije.Cini se da se,na koncu,nakon pocetnih dilema,
definitivno opredijelila za ovu drugu,sto je,nazalost,i bilo uzrokom rata do istrebljenja,koji su Hrvati i Bosnjaci vodili 1993.na ono malo bosanskog teritorija sto ga Srbi nisu uspjeli okupirati.Bilo je jasno da ce do tog sukoba doci vec kad su visoki duznosnici vladajuce hrvatske stranke poceli da izlaze u javnost s nebuloznim tezama,po kojima je,za opstanak Hrvatske opasniji,toboznji,visok bosnjacki natalitet,nego srpska agresija.
Moj list,i ja osobno,s time se nikad nismo slagali.Izmedju ostalog,i zato nam je bilo vazno da zadrzimo Coliceve rubrike u nasem listu,iako smo-kad je Sarajevo vec bilo potpuno odsjeceno od svijeta-imali velikih teskoca da dobijemo njegove tekstove i da mu doturimo novac koji mu je olaksavao prezivljavanje.Na isti nacin pomogli smo mu da napusti Sarajevo,kad se bio odlucio na taj korak.
Upoznao sam tog momka jos prije nego su ovi prostori planuli.Nakon sto smo mu telefonom ponudili suradnju i objavili prve tekstove,pozvali smo ga da posjeti nasu redakciju u Zagrebu.Tada smo se prvi put vidjeli i ubrzo postali neka vrsta prijatelja.Osim slicnih,ili identicnih stavova,u pitanjima novinarstva i politike,zblizio nas je,cini mi se,i porok karakteristican za nasu profesiju-sklonost ka kavani.Colic je,ispijajuci po Zagrebu enormne kolicine piva i viskija,na najbolji nacin demantirao postojanje nekakvog muslimanskog fundamentalizma medju bosnjackom inteligencijom,o cemu se mnogo govorilo ovdje.
Zacudili biste se koliko smo mi u Hrvatskoj oduvijek malo znali o Bosni,iako smo tako rado pricali o njoj.Mislim da je Colic bio neka vrsta bosanskog romanticara.Smatrao je da su svi Bosanci i Hercegovci,zapravo,jedan narod,
kojega su zlosretni tokovi povijesti izdijelili religijom,sto je kasnije uvjetovalo nacionalnu identifikaciju dijelova bosanskog naroda sa susjednim drzavama.Tako su se Bosanci-katolici izjasnili kao Hrvati,a pravoslavci kao Srbi,
ali bio je uvjeren,kad bude zatrebalo,svi ce oni biti jedinstveni u obrani svoje zemlje.Vec sam tada mislio da grijesi.
Ta,bio sam i prije rata u zapadnoj Hercegovini,gdje su mene,rodjenog u Zagrebu,ucili kakav Hrvat treba da bude!?Ipak,nisam mu niti odobravao,niti protuslovio.Mnogo mi je vaznije bilo da smo bili istomisljenici u pitanju potrebe politicke,vojne i svake druge alijanse Hrvatske i Bosne u obrani pred velikosrpskim agresorom.
Colic je o tome pisao,a mi smo mu rado ustupali nase stranice...
...Ali,eto,kao i njih,i Colica sam bio pogresno procijenio.No,pravo iznenadjenje dozivio sam dva dana prije njegova odlaska.Bio je citav dan odsutan i dosao je u moj stan negdje pred ponoc.Bio je toliko pijan da je gotovo djelovao bolesno.Usao je bez pozdrava,drzeci u ruci neke novine.Otvorio ih je na stranici gdje je bio intervju s jednim hrvatskim filmskim reziserom,i rekao mi samo:"Citaj!Citaj!To ste,dakle,VI!"Trajao je rat izmedju Bosnjaka i Hrvata
sto ga je hrvatska vlast svesrdno podrzavala na svaki nacin,pa i antibosnjackom propagandom.Pomenuti je reziser,dodvoravajuci se vlastima,"objasnjavao"sta se to,zapravo,dogadjalo u Sarajevu.Tvrdio je kako je Sarajevo bilo izmisljen i napuhan grad,a,ustvari,to je bila jedna mala carsijica,jedini grad na svijetu u kojem se vlak vraca nazad stoga sto ne moze dalje.Govorio je kako je to jedna dolinica okruzena brdima,grad koji nije bio u skladu sa svojim mogucnostima,grad u kojem je sve bilo lazno:jezik,kultura,toboznji kozmopolitizam,umjetnost,identitet...!?
Po ovom reziseru,to sto se dogodilo Sarajevu,sav taj silni uzas,samo je bilo svodjenje grada na realnu mjeru,za sta su krive same Sarajlije!
Mogu misliti kako su takve gadosti,doista,izazivale bijes kod ljudi iz Sarajeva.Pogotovo sto je takvih poltrona,
bijednika spremnih da napisu ili kazu i najnedostojnije stvari kako bi zadobili malo milosti nasih vlastodrzaca,bilo tih dana-kao uostalom i danas!-u ogromnim kolicinama.Upravo je u toku bila propagandna akcija kojom je trebalo da se,umjesto Srba,glavnim hrvatskim neprijateljem proglase Bosnjaci,"balije,muslimanski fundamentalisti"kako ih se vrijedjalo.Hrvatska je,doista,tih dana bila pretvorena u amaterski teatar laganja,gdje je kao profesionalni uzor uzimana Srbija s kraja osamdesetih,kad je trebalo srpske mase prevariti i pripremiti na obracun sa sve samim"zlikovackim"nesrpskim narodima bivse Jugoslavije.Tako su se hrvatski novinari i
"intelektualci"prosto utrkivali ko ce se ruznije narugati Bosnjacima,njihovoj kulturi,tradiciji,jezickim osobenostima...
Nijedan se Bosnjak,pa ni Colic,nije mogao osjecati prijatno u Hrvatskoj.
Ali,zaboga,ipak nas je bilo mnogo koji smo se tome suprotstavljali.
Sav svoj jad i bijes te je noci Colic iskalio na mene.Govorio mi je kako je ljut na sebe,jer je bio naivan,jer je mislio da Hrvati,prije svega,pripadaju srednjoevropskom civilizacijskom krugu i da mu je bilo nezamislivo da mogu dosegnuti ili,cak,prevazici stupanj primitivizma do kojeg je srpska politika dovela svoj narod.Govorio je da su Hrvati,
a ne Srbi,unistili Bosnu,da su se pridruzili Srbima u genocidu nad Bosnjacima,da su,na taj nacin,zapravo,Hrvati
stvorili Veliku Srbiju!Pitao me je da li se stidim sto moj narod ucestvuje u pokusaju zatiranja Bosnjaka,da li se stidim sto je moja zemlja,prvo onemogucavala bosanskoj vojsci da se naoruza(zatvarajuci granicu za sve ilegalne konvoje s oruzjem!),a sad i otvoreno napala na onaj dio Bosne koji Srbi nisu uspjeli zauzeti...?
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")
|
