Midhat Ajanovic-Ajan-USELJENIK
(Sarajevo,proljece 1992.Rekonstrukcija dogadjaja na osnovu Colicevih dnevnickih biljeski)
Kako izgleda rat?
Uniformirani vojnik s pljosnatim sljemom na glavi,do vrata zaglibljen u rovu od ilovace,puca na drugog jadnika,
slicnog njemu,samo u nesto drugacijoj uniformi i udaljenog par stotina metara.To je slika s prastarih filmskih snimaka iz Prvog svjetskog rata.Njemacke"stuke"sto izbacuju neizbrojivu kolicinu bombi po ciljevima na zemlji,
nekakvim kvadratima i trapezima koji se jedva naziru,Auschwitz,ruske"kacuse",sprzeni Dresden i Berlin iz Drugog svjetskog rata.Hiroshima,Vijetnamski mladic u kariranoj kosulji i kratkim pantalonama kako pada na asfalt,poput krpene lutke,nakon sto je americki vojnik ispalio kursum u njegovo celo...
Sve crno-bijele slike.
Ali kako izgleda rat?Onaj u boji.
Snimci CNN-a iz"Pustinjske oluje",rata"pravdoljubivog svijeta"protiv"drskog agresora koji rusi medjunarodni poredak i pravo"i koji je nas,Bosance,toliko kostao jer smo-naivni kakvi jesmo!-vjerovali u tu banalnu laz?Ili,ovo sto se dogodilo par stotina kilometara odavde,u Hrvatskoj,i sto smo gledali na televiziji-kao da se radi o dokumentarnom programu snimljenom na drugom i to od nas najudaljenijem kontinentu,a ne u zemlji s kojom Bosna dijeli dvije trecine svoje granice!-nekakav fasisticki fanatik,u uniformi oficira srpsko-jugoslavenske vojske,
kako igra na rusevinama Vukovara?Moj komsija Nenad-jedan od sarajevskih Srba koji su dobrovoljno isli u Hrvatsku da kolju i pale-kako zbunjeno seta ulicom i cudi se kako to da ga niko nije docekao kao heroja nakon Vukovara...?!Uzalud.Ja ne znam kako izgleda rat.
Ja,Edin Colic,i dalje ne znam kako izgleda rat.Iako to traje ovdje,u mojoj zemlji,vec nekoliko mjeseci,a u mom gradu,u mojoj avliji,u mojoj kuci danas ce biti ravno mjesec dana!A ja ne znam nista,osim da moj narod i ja,u svom zajednickom neznanju,po prvi put pripadamo jedni drugom,potpuno i bezrezervno.Dobio sam odgovor na pitanje koje postavljam sebi i drugima otkako sam drugih i sebe svjestan.Znam po cemu smo moj narod i ja u njemu-narod.
Po tome sto ne znamo,sto necemo da naucimo-kako izgleda rat!
Prvo su cetnici pucali na Jarcedole uoci Bajrama.Gadjali su to selo nekim oruzjem koje ostavlja crvene tragove na zvjezdanom nebu.Onda su zapalili Vraca.Dim je bio tamnosiv,a plamen crven.Poslije su na Vrbanji ubili jednu lijepu djevojku,a u ulici Kralja Tomislava trudnicu.I njihova je krv bila crvena.Tamna i crvena.Rat je,dakle,barem ovaj nas,domaci,uglavnom crvene boje.
To je to sto danas znam.
Cijelo ovo proljece koje traje gledam sebe u ogledalu.Gledam kako se svlacim.Prvo odjeca.Potpuno sam gol.
Zatim koza i meso nestaju.A onda i kosti.Jos ne razaznajem sliku koja je ostala.A hocu da je vidim.Hocu da znam sta sam?Covjek ili tijelo covjeka?Da li sam sposoban da mrzim,ili sam bespomocan u svojoj ljubavi?
Dzaba.Ja ne vidim sebe jednog.Vidim samo mnogo nas istih...
|
