Rusmir Mahmutcehajic-UBIJANJA(IZVRSITELJI-1)
IZVRSITELJI
"Ne postoji nikakav razlog za vjerovanje da je savremeni,zapadnjacki,cak krscanski,covjek nesposoban
za podrzavanje stavova koji obezvredjuju ljudski zivot,koji pozivaju na njegovo unistenje,stavova
slicnih onima koje imaju ljudi mnogih religijskih,kulturnih i politickih opredjeljenja tokom povijesti,
ukljucujuci krizare i inkvizitore,da spomenemo dva mjerodavna primjera predaka danasnje krscanske Evrope".U slucaju genocida koji su Srbi izvrsili protiv bosanskih muslimana,jednako kao u slucaju genocida protiv Jevreja koji su pocinili Nijemci,jos jednom je posvjedocena zla mogucnost savremenog covjeka.Nakon sto su promaknuti osjecanje i znanje o muslimanima kao"drugim"i"smetnji"za
"zaokruzenje etnickog prostora",te bila raspoloziva sredstva i ustrojstva za postizanje tog cilja,srpsko vodstvo je moglo pokrenuti mnostvo pojedinaca unutar tog ustrojstva da vrse genocidna ubijanja.
Dva primjera svjedoce temelje ideologije genocida.Bratunacki imam mucen je pred mnostvom zatocenih ljudi iz tog grada i okoline.Natjeran je da se prekrsti,a potom zaklan.U mjestu Buna blizu Mostara zlocinci su prisilili imama da klanja,pa ga onda pogubili.
Posve obuzeti uvjerenjem da rade za pravedan cilj,s osjecanjem drzavnog ideologijskog sustava koji stoji iza njih,izvrsitelji zlocina nisu imali obzira i milosti ni za djecu,ni za zene,ni za starce,koji su mogli izbjeci samo u slucajevima manjka poduzetnosti i sredstava zlocinaca.Oni su osjecali i shvacali muslimane i njihovu prisutnost na prostorima gdje su i sami zivjeli najvaznijom preprekom za postizanje cilja koji opravdavaju srpska nadmoc i junastvo,povijest i vjera.Osjecanje i svijest pocinitelja prozimala su uvjerenja o ugrozenosti srpskog naroda,muslimanskoj krivici i opasnosti,te nuznosti homogene srpske drzave.
Ugrozenost i patnja srpskog naroda uzdizani su na razinu zanosa i opijenosti.Cijeli svijet je protiv Srba,a oni ustrajavaju na branjenju svega sto je casno i sveto.Nerijetko su svoj polozaj usporedjivali sa stradanjem Jevreja,dok su stradanja drugih na istim prostorima posve zanemarivana i pravdana domisljenim krivicama i nedostacima.Unistenje muslimana i njihove kulture u Srbiji smatrano je,u preovladjujucim tumacenjima povijesti,pravednim odnosom"nas"prema"njima".Ubijanja i razaranja shvacena su svetim pologom kojim treba poticati i snaziti narastaje jednih iza drugih.Prisutnost muslimana u Bosni ponistava cinjenicu da je ta zemlja,kako tvrdi vecina srpskih povjesnicara,"uvijek bila srpska i pravoslavna,a da su muslimani preobraceni Srbi".Buduci da je u takvom shvacanju iskljucena mogucnost uspostavljanja"razlicitih puteva i zakona",bosansko bice opasno je za ukupnu srpsku zamisao povijesti,u kojoj su Srbi isto sto i POTPUNO JA,dok su svi drugi u njihovoj povijesti i na njihovom prostoru krivo i bolesno JA.Svi oblici prisutnosti i iskazivanja JA jesu protiv Srba,pa tako i protiv svijeta.To osjecanje ugrozenosti jest samo druga strana osjecanja nadmoci.Zamisao kulture usredistene na potpunost vlastitog JA proizvodi opcu potrebu naroda da stiti to svoje psiholosko JA,buduci da je ono sustinski neizmirljivo s DRUGIM.Neodvojivi dio takve zamisli jest uvjerenje da iz nadmoci slijedi pravo vladanja DRUGIM,a to jaca potrebu za sticenjem sebe i pripravlja narod za nasilje.Sumnja u se zahtijeva ustrajno isticanje patnje i stradanja te zavjera i ugrozenosti,sto dodatno potice potrebu branjenja takvog JA.Zajednicko djelovanje tih osjecanja nadmoci i sumnje znacajno doprinose pripravnosti skupine da vrsi genocidna ubijanja.
Krivica muslimana je svekolika.Prije svega zato sto su uzrokovali propast srednjevjekovnog srpskog carstva,potom zato sto pripadaju svijetu u kojem je vecina potcinjena pocelima viseg reda.Njihovo suprotstavljanje nacrtu koji usvaja nadmocnost i ugrozenost Srba iskazuje se kao zapreka koju treba odstraniti i bolest koju valja otkloniti.Takvoj postavci pridodaje se mnostvo razloga i povoda koje iznose svi sudionici sticenja proisteklih iz osjecanja nadmoci i ugrozenosti.Dosljedan razvoj tih postavki jest zaljucak o nemogucnosti zajednickog zivota muslimana i Srba.Tamo gdje ima muslimana ne moze biti Srba i obrnuto,kazuju najglasniji govornici protivmuslimanstva,protivbosnjastva i protivbosanstva.Od Karadjordja do Karadzica moguce je pratiti saglasnost u izboru pred koji muslimani moraju biti stavljeni:pogubljenje,pokrstenje ili iseljenje...
1.D.J.Goldhagen,HITLER`S WILLING EXECUTIONERS:ORDINARY GERMANS AND THE HOLOCAUST,
London,1996,str.14.
2.M.Nedeljkovic,KRST I POLUMESEC,Beograd,1993,str.105.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
|
