RASPAMECIVANJE ZRTVE
25.IV 1992.
Zovem Sarajevo.U.kaze da jos uvijek ide na posao,pjeske.Ili kombijem koji kruzi uokolo i"kupi"ih.Ona radi na televiziji,u djecjem programu.Kaze da nema voca i povrca,jedu koprive."Jako su dobre",veli.Ima kruha,malo mlijeka,tijesta,konzervi...U stanu njenih roditelja popucala su stakla od eksplozija,pokrpili su ih najlonom...Ulicne borbe gledaju s prozora."I uz stektanje automata se moze zaspati"...Borbe se
premjestaju u razne dijelove grada,nisu vezane za odredjena mjesta."Ne znam jesu li gori napadaci ili branitelji",veli...Mnogi ducani su provaljeni,pokradena se roba prodaje na crnoj berzi.Cini joj se da je sve to san i da ce se jednog jutra probuditi u"starom"svijetu.
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
|
