ONLY HUMAN
31.I 1992.
...Jedan prodavac sitne robe na ulicnoj tezgi i jedan penzioner razgovaraju vrlo glasno,kao ispravni ljudi,ljudi na svom mjestu,cije se rijeci ne boje slusalaca."Majka mi je Srpkinja,otac Srbin,deda,majcin otac,Srbin.Sta sam ja onda?Dosad sam bio Jugosloven,a sta sam sad?",veli prodavac izvadivsi legitimaciju i busajuci se njom u grudi..."Covek budi pre svega,covek,to je glavno,a ovo drugo,to na drugom mestu",veli penzioner."Ja da nisam covek?"Prodavac se ponovo masa rukom za unutarnji dzep kaputa,vadi novcanik i potom neki papir iz novcanika."Evo,51 put sam dao krv",kaze prodavac.
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
|
