Ante Tomic-DOMOVINA U LOZNICI
Velika mi je zelja otici na neki pir,samo da cujem kako to zvuci hrvatska himna u aranzmanu onih strahovitih tandema sto haraju po hotelskim terasama u sezoni.Znate vec takve tipove:klavijature i gitara,brkovi,repici na zatiljku kojima se valjda kompenzira oskudnost vlasista na sofersajbi i viseznacni QUE SERA,SERA upuceno drustvu nacvrcanih Talijanki u uglu.I sada jedna takva dva slucaja gule kozu s glasovite Runjaninove skladbe,a svatovi zustro ustaju i hvataju se za prsi.Kako mi prica jedan fotograf-koji mora da je nesto gadno uprskao u prethodnom zivotu kada u ovome slika vjencanja-ta je pojava postala dio nepisanoga protokola na pirevima u nas.Redom-LIJEPA NASA,
minuta sutnje za poginule branitelje,Ocenas,potom se uzvanici skruseno prekrize i tek im je onda dozvoljeno opustiti se i slaviti.Dakle,ako hoces jesti,piti,plesati,skakati,razbijati,pucati i povracati po vecernjim haljinama,dokazivati,u najkracemu,da su unatoc pricama i Hrvati postali od majmuna,izvoli se najprije spomenuti mile nam i jedine.
Sada se ja pitam:je li moj nacionalni osjecaj ispravan ako ja mislim da je to glupo?Najelegantniji odgovor,koji bi velikodusno zadovoljio i mene i one sto najprije pjevaju himnu i mole,a onda ijujucu i gaze po pladnjevima pecenke,bio bi da je nacionalni osjecaj,kao i svaki drugi osjecaj,intimna stvar koju svatko od nas ima pravo prozivljavati na svoj nacin.No,u ovome slucaju,bojim se,ovaj je argument ispao vec u kvalifikacijama.Nema ti ovdje,kume,intimnoga.Vjencanja kao vjerojatno nista drugo u nasim zivotima,pocesto potpuno dokidaju razliku izmedju intimnoga i javnog.S najnovijom navadom da se pjeva himna i suti u sjecanje na palu mladez,jedan vrlo osoban cin do kraja je poprimio obiljezja drzavne priredbe i zapravo jos samo malo nedostaje da zavlada vjerovanje da se tako jednostavno moras ozeniti,jer u suprotnome nisi"nas".
Nekad je bio obicaj da se muskarci zene tek nakon sto su"odgulili"svoj dug domovini,pa se cak i govorilo da"tko nije za vojsku,nije ni za zenidbu".Danas se ta recenica izgovara jos samo u sali,ali zapravo nije tesko zamisliti drustvo u kojemu upravo jedna drzavna institucija,kao sto je regrutna komisija,mora muskarca proglasiti sposobnim za zajednicki zivot sa zenama i vlastitu reprodukciju.Na posljetku,po cemu bi se taj obicaj razlikovao od rastrubljene svadbene kolone auta gdje se kroz prozor mercedesa na celu vijori crven-bijel-plavi?U oba slucaja drzava se pojavljuje kao svjedok obreda vjencanja,nevidljivi,ali sveprisutni treci kum koji bi valjda trebao biti najcvrsci jamac vrijednosti veze koja je netom ustanovljena izmedju mladenaca.
S tim da se paradiranje barjacima jos i moglo razumjeti kao potreba da se sam dogadjaj ucini vecim i vaznijim,da vjencanje preraste znacaj koji ima za njegove aktere i postane stvar od drzavnog i nacionalnog interesa.No,uvodjenje himne i minute sutnje u svadbeni protokol pokazuje da stvar definitivno izmice kontroli.S duznim stovanjem prema LIJEPOJ NASOJ i palim braniteljima,kakve veze imaju LIJEPA NASA i pali branitelji s vjencanjem?Moglo bi se,naravno,govoriti i o skrnavljenju drzavnih obiljezja i o sucuti koja je doista neprimjerena raskalasenom svadbenom veselju,no stvar koja je meni ovdje puno zanimljivija jest to da ja,cak i kad bih htio,ne mogu zamisliti gorega totalitarizma od onoga na koji,makar simbolicno,pristaju mladenci vjencavajuci se s drzavnom himnom.Takvo ukidanje intimnoga u ovome slucaju dostojno je Orwela,to je upravo bolesno:to,naime,da se u bracnu loznicu ide skupa s Domovinom,pa Domovina legne s jedne strane postelje,a izabranica vasega srca s druge.
Ipak,rijec je tek o simbolicnome totalitarizmu,onome idiotu kojemu je palo na pamet da pjeva LIJEPU NASU i moli Ocenas prije janjetine zacijelo se tek ucinilo zgodnim da pir bude"ki na televiziji".Od svega,mozemo mu zamjeriti samo neimanje mjere i nepoznavanje obicaja.U ovome slucaju puno
je ozbiljnije to da se sama drzava sa svojim represivnim aparatom gdjekad zna nepristojno petljati u ta intimna pitanja.Dobro,i toga je s vremenom pomalo nestalo,ali ako se sjecate vladajuca je stranka svojedobno vrlo ozbiljno brijala po tome pa je nekakav mudrijas u Saboru spominjao cak i porez na nezenje.Ako mene pitate,ziva je steta sto ta budalastina nije usvojena,bilo bi veliko veselje gledati kako se u djelo provodi jedan takav namet.Zamislite,primjera radi,da ovi iz porezne uprave banu kod jednoga sto se nije zenio zato sto je grbav?Bi li mu okrpili porez ili bi mu grbu priznali kao poreznu olaksicu?
Ziva steta,kazem vam.Danas se mozemo jos samo sa sjetom sjecati toga doba HDZ-ova zanosa kada se vlasti cinilo da moze kontrolirati apsolutno sve u ovoj drzavi,od sportskog ribolova do opreme za udavace.Poslije,kada su vidjeli da ne mogu kontrolirati cak ni Milasa,pomalo su splasnuli naboji,
provodadzijska politika i pronatalitetne agitacije zagubili su se negdje na stazama revolucije.Od svih,
ostao je jos samo don Anto Bakovic kao osamljeni pronositelj svetoga ognja,pomalo rasist,pomalo sovinist,ali jedan drag,nas,domaci covjek koji prica bedastoce.
Don Anto-o cijoj nekadasnjoj vaznosti svjedoci fakat da je bio jedan od potpredsjednika HDZ-a!-tuzan je relikt onoga vremena kada je njegova stranka imala cvrst ideoloski okvir i jasnu predodzbu kako bi trebala izgledati hrvatska drzava,a sto se imalo ostvariti u projektu famozne,sjeca li se jos tko toga,"duhovne obnove".Kako je to bio vrlo zastarjeli koncept,potpuno neprikladan suvremenim uvjetima zivljenja,ne treba puno ocajavati za njim.Naime,imati puno djece,kako to svituje autor velebnog znanstvenog djela OSTAJE LI HRVATSKA BEZ MAJKI,osim sto je vrlo nepristojno zabadanje nosa u tudji privatni zivot,potpuno je besmisleno u danasnje vrijeme.Mnostvo potomaka je,dakako,
vrlo razumno imati kada trebas sto vise ruku da ti rade u polju,ali i vrlo neprakticno u situaciji kad ti je sin u Kristovim godinama,a nezaposlen,spava do podne,onda do vecernjeg izlaska seta po stanu u pidzami i ogorceno se poziva na svoje Ustavom zajamceno pravo na dzeparac.
Osim toga,da se vratim na Bakovica,ja ne znam je li itko ikada pokusao objasniti tome sveceniku,
zarobljenome u vedrim uspomenama na djetinjstvo u Podrinju,gdje nezenje valjda dozivljavaju cudacima,a stare cure sumnjice na urotu s Necastivim,kako citava njegova teorija pociva na hipotezi vrlo sumnjive valjanosti:to,naime,da bi nam bilo ljepse da nas je puno.Otkud mu to da bi nam bilo
ljepse da nas je puno!?Eno,Kineza ima k`o Kineza pa se ja isto ne bih mijenjao s njima.
Na posljetku,opet vidis da je lijepo sto je don Anto ostao usamljen i da je jos jedino,zapravo sasvim beznacajno petljanje drzave u obiteljske odnose ostalo ono kada Predsjednik bude kum nekakvome desetom ili dvanaestom djetetu.Onima koji naprave dvanaestero djece valjda i ne smeta da im Domovina malo zaviri u bracni krevet.Ono sto je meni zanimljivo jest to da je Predsjednik kum upravo onomu najmladjem sirotanu koji ce valjda sve do zenidbe nositi iznosenu odjecu svoje brace.Sto ima znaciti to Predsjednikovo kumstvo?Zar samo Hrvat u prnjama moze biti dobar Hrvat?
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")
|
